Je li Mladen Šlogar Žila (51), beskućnik koji se godinama povlačio po zaprešićkim sjenicima, uistinu ubio Ivanu Hodak (27), djevojku iz pravno-političke obitelji, o kojoj svi koji su je poznavali imaju samo riječi hvale? Ako ju je ubio, što tvrde policija i tužiteljstvo, a javnost uporno ne vjeruje, zašto je to učinio?
Imaginarna osveta
Nemoguće je da je motiv ubojstva nekakva imaginarna osveta djevojčinu ocu koja se u Šlogaru kuhala godinama, da bi eksplodirala lanjskog listopada u jednom od najbezobzirnijih zločina koji je Hrvatska posljednjih godina vidjela.
Tako razmišlja sam otac, ali i dio javnosti koji uporno odbija vjerovati da iza zločina koji je šokirao Hrvatsku te rezultirao smjenom dvojice resornih ministara i policijskog šefa, ne stoji nikakva sofisticirana zločinačka organizacija ili pak teorija urota.
Javnost tako godinu dana odbija vjerovati da iza ubojstva mlade i nevine djevojke ne stoji nikakva mafija već čovjek narcističke patologije (što proizlazi iz nalaza vještaka, op. a.) čiji su motivi i zlodjela teško shvatljivi nekom iole normalnom.
A taj, naoko normalni i obični čovjek, koji posljednjih mjeseci, otkad je u pritvoru, živi vjerojatno bolje nego u proteklih deset godina svog života – jer ima gdje spavati, što jesti i gdje se istuširati – sutra će sjesti na optuženičku klupu zagrebačkoga Županijskog suda. Pred vijećem suca Ivana Turudića pokušat će vijeću, sebi, svima onima koji su ubijenu Ivanu Hodak voljeli i poštovali te javnosti objasniti – zašto je to učinio?
Priznao ubojstvo
Zašto je tog listopadskog dana, kako je i sam priznao u iskazima koje je dao na policiji i pred istražnim sucem, ubio Ivanu Hodak, koju prije toga nije vidio godinama? U spomenutim iskazima Šlogar je potanko ispričao kako je iz Zaprešića krenuo prema Zagrebu, jer je zbog problema s prhuti odlučio kupiti šampon u Lushu.
Šetajući gradom, na Zrinjevcu je ugledao nesretnu djevojku i tad mu se smrknulo pred očima. Sjetio se svih, kako tvrdi, nepravdi i poniženja koje mu je njezin otac tijekom godina dok je radio na Mladosti navodno nanio, i jednostavno, tad, u tom trenutku, odlučio se – ubit će djevojku.
Šlogar je u svojim iskazima detaljno opisao kako je ušao za njom u haustor zgrade u kojoj je živjela, zazvao je te dva puta pucao u nju. Nakon toga je mirno išetao i s činjenicom da je ubio mlado i nevino stvorenje bezbrižno živio mjesecima.
Sve do trenutka dok nije uhićen zbog skitnje i dok kod njega nije nađena beretta kalibra 7,65 milimetara, koju je, prema vlastitom priznanju, godinama prije kupio za nekoliko stotina ondašnjih njemačkih maraka. Ta beretta, od koje se godinama nije odvajao, na koncu je za njega bila kobna. Zahvaljujući njoj je uhićen i zahvaljujući njoj je s ubojstvom povezan. Jer balističkim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da je Ivana Hodak ubijena upravo iz tog pištolja, kao što je utvrđeno da i čahure nađene na tom mjestu pripadaju upravo tom oružju.
Savršen zločin
No upravo to oružje na neki je način i najveći kamen spoticanja jer svi oni koji zagovaraju teorije urote pitaju se: zašto se Šlogar nije riješio pištolja? Samo taj korak dijelio ga je od tzv. savršenog zločina. Jer u vrijeme kada je cijela političko-pravosudno-policijsko-medijska javnost, tragajući za ubojicom Ivane Hodak, upirala prst u razne mafijaške grupacije, nitko zasigurno nije mislio da se iza svega krije jedan – beskućnik.
No, bez obzira na to koliko javnost vjerovala ili ne vjerovala da je Šlogar uistinu ubojica Ivane Hodak, osim pištolja, s događajem ga povezuju njegova priznanja te noktarica nađena na mjestu događaja, na kojoj je njegov DNK. Pojedine nedosljednosti u njegovim iskazima mogu se pravdati činjenicom da nitko od nas vjerojatno isti događaj ne bi bio u stanju ispričati više puta uzastopce na identičan način.
Pa ga tako nije bio u stanju ispričati ni Šlogar. Kako bilo, sutra počinje jedno od najintrigantnijih suđenja u Hrvatskoj. Za jedne, riječ je o suđenju koje pravno ne može biti čistije. Za druge, riječ je o slučaju prepunom pitanja bez odgovara. Koja će od tih opcija na koncu presuditi Šlogaru, znat će se kada vijeće donese nepravomoćnu presudu.
ponekad je tesko povjerovati u u neko banalno rjesenje,svi bi htjeli spektakularno otkrivanje politicko-mafijaske urote ali nazalost cinjenice su tu i kraj!