Jedan od ključnih gradivnih čimbenika u razvoju prosvjete u Hrvatskoj u protekla dva stoljeća su učiteljice i učitelji. Uloga učitelja prvenstveno je obrazovna i odgojna, a u pretežno nerazvijenim sredinama u socijalnom smislu bila je i prosvjetiteljska. Kada je riječ o školskim dokumentima, oni svjedoče o povijesti razvoja obrazovanja u Hrvatskoj, no pokazuju i društveno–političke mijene koje su se događale na hrvatskom tlu, kao i zanimljive odgojno–obrazovne programe tijekom stoljeća.
Niz promjena u školstvu
Dvije izložbe Hrvatskog školskog muzeja posvećene učiteljima i školskim dokumentima u 19. i 20. stoljeću otvorene su u Muzeju brodskog Posavlja.
– Dokumenti su zapravo vjerodostojna svjedočanstva o određenom predmetu. Najvažniji su osobni dokumenti o rođenju, vjenčanju i smrti, ali već sljedeći po važnosti su školski dokumenti koji predstavljaju dokaz o kompetencijama koje smo svladali tijekom našeg obrazovanja – kaže muzejska savjetnica i arhivistica Sonja Gaćina Škalamera, autorica izložbi.
Na temelju posloženih dokumenata može se uočiti stalnost, ali i niz promjena koje su nastajale u razvoju školskog sustava u Hrvatskoj tijekom gotovo dva i pol stoljeća, jer državni školski sustav razvijao se od kraja 18. stoljeća, od vremena carice Marije Terezije, kada se nastoje normirati vrste škola. To je i vrijeme prosvjetiteljstva, kada se shvaća da se samo razvojem znanja može doći do unapređenja društva, gospodarstva, a time i države.
Na izložbi su predstavljene pohvalnice koje su dobivali daroviti i vrijedni učenici, ali i dokumenti samih škola. Osim onih koje svi poznajemo poput imenika, dnevnika rada i matične knjige, tu su i knjige koje su se nekad vodile u školama, a danas ih više nema. Riječ je o tzv. zlatnim ili počasnim knjigama u koje su upisivani daroviti učenici čija su imena čitana na završnim školskim priredbama. One su obično bile crvene boje, sa zlatno otisnutim naslovnicama.
Nasuprot njima bile su tzv. crne ili sramotne knjige, odnosno zapisnici u koje su upisivani učenici kojima su izrečene disciplinske mjere. Kazne se se kretale od opomena do tjelesnih kazni, a izvršavali su ih učitelji šibama. Na izložbi vidimo gotovo u cijelosti popunjenu sramotnu knjigu iz glavne škole u Zagrebu, vođenu u drugoj polovici 19. stoljeća. Srećom, napretkom pedagogije i shvaćanjem da nasilje samo rađa novo nasilje tjelesno kažnjavanje u međuvremenu je ukinuto.
Najstariji izloženi dokument jest svjedodžba Testimonium scholasticum Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu, izdana studentu prava 1807. godine.
– Državno-političke oznake poput grbova na dokumentima javljaju se u drugoj polovini 19. stoljeća. Izdvojila sam zanimljiv primjer učenice koja je polazila žensku umjetničku školu u Zagrebu, čije je školovanje trajalo pet godina. Riječ je o jednoj učenici i jednoj školi, a izmijenile su se tri države – Banovina Hrvatska unutar Kraljevine Jugoslavije, Nezavisna Država Hrvatska i Demokratska Federativna Jugoslavija. Te svjedodžbe razlikuju se baš po tim obilježjima povezanim s državnim promjenama – ističe Gaćina Škalamera.
Najobrazovaniji ljudi u selu
Druga izložba, koja govori o učiteljima u Hrvatskoj od sredine 19. stoljeća do danas, donosi brojne zanimljive izloške poput karte i sheme razvoja obrazovnih ustanova za učitelje, lente vremena važnijih datuma iz obrazovanja učiteljica i učitelja ili najstarije udžbenike za učiteljske škole iz polovine 19. stoljeća. Tu je i popis učiteljskih udruga, koje se nisu bavile samo organizacijom učitelja, nego i unapređivanjem obrazovanja i obrazovnih programa u školama.
– U 19. stoljeću učitelji su imali širu društvenu ulogu i društveni utjecaj. Poznato je da su učitelj, svećenik i liječnik bili najobrazovaniji ljudi u mjestu, pogotovo u društvu kakvo je bilo hrvatsko do sredine 20. stoljeća, kada je većina stanovništva živjela na selu i imala nisku razinu obrazovanja. Taj angažirani rad nije bio samo u ime stjecanja ugleda, nego uvjerenja koje im je usađeno tijekom obrazovanja u učiteljskim školama da trebaju svojim radom i angažmanom doprinositi unapređenju sredina u kojima su živjeli – zaključila je voditeljica arhivske zbirke u Hrvatskom školskom muzeju.
Evolucija. Danas se crne knjige i batine desavaju uciteljima. A ako klinci divljaju, psuju i udaraju sve oko sebe, ukljucujuci i ucitelje, izmisljaju se nove dijagnoze pa isti to mogu raditi bez poslijedica, jer su "bolesni".