Nakon što 1. siječnja 2006. Austrija preuzme predsjedateljsko mjesto
EU, austrijski savezni kancelar dr. Wolfgang Schüssel bit će na
čelu Europskog vijeća. S budućom ključnom osobom šestomjesečnog
austrijskog predsjedanja Unijom razgovarali smo o položaju Hrvatske
nakon što je početkom prošlog mjeseca u Luxembourgu dobila zeleno
svjetlo za početak pregovora s EU, hrvatsko-austrijskim odnosima te
prioritetima austrijskog predsjedanja.
VL: Što je Austriju motiviralo da se
odlučno zauzela za pregovora s Hrvatskom?
SCHÜSSEL: Iako nemamo zajedničku granicu, za nas je Hrvatska
susjed s kojim stoljećima živimo povezani u zajedničkom europskom
prostoru. Potvrda je toga susjedstva i činjenica da se za lijepa
vremena Hrvatsku može vidjeti sa štajerskih brežuljaka. Ne želim
zatajiti ni simpatije ni naklonost Austrijanaca za Hrvatsku. O snazi
tih veza govore i vrlo dobri gospodarski odnosi. Za nas je nedvojbeno
da je Hrvatska oduvijek bila usmjerena k Europi. Upravo ta njezina
europska usmjerenost od strateškog je značenja za stabilnost
cjelokupnog Balkana. Hrvatsku treba istaknuti i kao svijetli primjer
zemlje kojoj je pošlo za rukom iz tamnih sjena ratnog meteža, nakon
raspada komunizma i Jugoslavije te prijelaznog razdoblja, postati
demokratskom, europskom zemljom s tržišnim gospodarstvom. U svakom
slučaju, odličan je primjer ostalim državama regije da, ono što je
moguće u Hrvatskoj, mora biti moguće i u BiH, Srbiji i Crnoj Gori,
Kosovu, Makedoniji i Albaniji. Kako vidite, ima dovoljno razloga zašto
je za nas važno imati Hrvatsku u EU, a za Hrvatsku pristupiti
Uniji.
VL: Premijer Sanader i hrvatski
građani posebno su zahvalili vama i ministrici Ursuli Plassnik na
potpori pri otvaranju pregovora.
SCHÜSSEL: Prije svega, to je zasluga ministrice Plassnik, koja se
mjesecima dosljedno trudila pronaći rješenje za otvorena pitanja.
Njezina je ideja bila i osnivanje Radne skupine koja je, zapravo,
otvorila Hrvatskoj izlaz iz slijepe ulice u koju je zapala 17. ožujka
zbog nedostatne suradnje s Haaškim sudom te izvješća glavne tužiteljice
Carle del Ponte. Uspostavom Radne skupine osiguran je nastavak
dijaloga, aktualizirana su očekivanja EU u vezi s Hrvatskom te osiguran
način predstavljanja hrvatskih postignuća, a to je na kraju dalo
rezultate. Uz našu potporu, želim istaknuti i potporu iz pozadine,
Mađarske, Slovačke, Slovenije, Poljske, Grčke i Italije. One su
podupirale Hrvatsku iz strateških razloga dajući time znak zemljama u
regiji da i za njih postoji europska perspektiva. Točno je da sam i ja
djelovao iz pozadine. Često sam telefonski razgovarao s Ivom Sanaderom,
ljetos sam bio u Splitu, iza kulisa sam razgovarao s Barrosom, Tonyjem
Blairom i Finijem. Svi smo mi zajedno pomogli, no najveće zasluge
pripadaju hrvatskoj Vladi i Hrvatima, koji žele ostvariti zacrtani
strateški cilj.
VL: Iako ste opovrgnuli da su Hrvatska
i Turska bile "u paketu" i da je Austrija popustila u vezi s Turskom
tek nakon što je Hrvatska dobila zeleno svjetlo, mnogi u to još ne
vjeruju. Zašto?
SCHÜSSEL: Ne znam. Možda je najvažniji dokaz to da smo još u
prosincu 2004. odlučili da će najprije započeti pregovori s Hrvatskom,
a pola godine poslije s Turskom. Nitko tko razmišlja objektivno ne bi
mogao reći da je Hrvatska lošija od Turske. Zbog toga smo učinili velik
ustupak, pristavši da pregovori započnu istodobno. Takav bi zaključak
donio svatko tko logično razmišlja. Za obranu toga stava stvarno mi
nije potrebna prijetnja ni uvjeti.
VL: Koja je buduća uloga Hrvatske u
regiji?
SCHÜSSEL: Hrvatska je pozitivan primjer. Dovrši li uspješno
započetu pomirbu, normalizaciju odnosa sa susjedima i povratak
izbjeglica, bit će to njezin najveći doprinos budućnosti cijelog
Balkana. Osim toga, Hrvatska u regiji dobiva na značenju. Njezini su
gospodarski potencijali mnogo veći od, primjerice, slovenskih za
usporedbu, Slovenija je Austriji, s obzirom na trgovinski volumen,
značajniji partner nego Rusija. Uvjeren sam da tu Hrvatska može još
mnogo postići. Mora stvoriti odgovarajuće uvjete za strana ulaganja,
poboljšati poduzetničku klimu te uspostaviti jasnu vlasničku regulativu.
VL: Kad bi Hrvatska mogla ući u
EU?
SCHÜSSEL: S rokovima sam oprezan jer sve ovisi o napretku tijekom
pregovora. Namjerno ne govorim o datumu jer to budi očekivanja koja
skreću pozornost s profesionalnog i mučnog posla koji slijedi. Poznato
mi je da hrvatski pregovarači žele do europskih izbora 2009. završiti
pregovore. Gledano tehnički, to je moguće, no to zahtijeva intenzivan
rad. Otvaranjem pregovora s EU Hrvatska ulazi u najzahtjevniju fazu na
putu prema članstvu, u kojoj mora uskladiti zakonodavstvo s europskim.
Brzinu pregovora određuje potpuno prihvaćanje i provedba acquisa.
Odlučujuće je objasniti stanovništvu da Hrvatska kao kandidatkinja
pristupa EU, a ne obrnuto. To znači da se, isto kao i kod učlanjenja u
neki klub, moraju poštovati vrijedeće pravne i statutarne norme. Kao i
to da nije riječ o političkim pregovorima, nego o tehničkim pitanjima.
Tehnički, za Hrvatsku to nije problem jer je njezin pravni sustav
europski usmjeren.
VL: Može li Austrija i dalje pomagati
Hrvatskoj?
SCHÜSSEL: Hrvatska mora sama sebi pomoći. Dovoljno je snažna za
to. Hrvatski stručnjaci i političari, od predsjednika Mesića i
premijera Sanadera do ministrice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i mnogi
drugi, obrazovani su europski profesionalci koji će dobro zastupati
hravatske interese u EU. Na neformalnom summitu u Hampton Courtu
zaključili smo da možemo pomagati iz pozadine savjetima i svojim
pregovaračkim iskustvom. Spremni smo i naš "know-how" staviti na
raspolaganje. Mađarska, Slovačka i Slovenija također su spremne
pomoći...
Povrat imovine ugodno me iznenadio
VL: Kad je već riječ o postavljanju
uvjeta, kako komentirate gestu hrvatske Vlade koja je upravo Austriji i
njezinim državljanima dala prioritet pri isplati naknade za imovinu
koju je nacionalizirala bivša Jugoslavija?
SCHÜSSEL: To je važna gesta koja pokazuje da Hrvatska
ide putem sličnim austrijskom.
To je put pomirbe i izbavljujućeg sučeljavanja sa svojom prošlošću. Bio
sam ugodno iznenađen jer o tome nikad nismo razgovarali. Hrvatska je tu
odluku sama donijela i doista je ne treba povezivati s pregovorima za
ulazak u EU. Što se tiče austrijskih žrtava nacionalsocijalističke
diktature, Židova, Roma, Sintija i neistomišljenika tadašnjeg režima,
koji su protjerani iz Austrije, treba istaknuti da je riječ o
talentiranim i visokovrijednim ljudima koji predstavljaju strašan
gubitak za našu zemlju. U Austriji danas nema nikoga tko bi takvo što
branio.
Argumente svi čuju
VL: Uzimaju li velike zemlje brige i
želje srednjih i malih zemalja ozbiljno?
SCHÜSSEL: Poučen iskustvom, mogu kazati: ako netko ima dobre
argumente, onda ga se i sluša. Ja, primjerice, s zadovoljstvom slušam
konstruktivan i humorom prožet način izlaganja mog malteškog kolege. Za
te zemlje najvažnije je probuditi pozornost i pokazati da i one imaju
nešto reći.
Moramo veslati u istom smjeru
VL: Kako EU, koju potresa ozbiljna
kriza, ponovno usaditi u srca i glave europskog stanovništva?
SCHÜSSEL: Smatram da će pomoći široka informativna kampanja
EU, pokrenuta pod sloganom "Europa sluša". Riječ je o euroautobusu koji
krstari Austrijom i skuplja informacije o strahovima Austrijanaca.
Kampanja potom ide i u ostale članice. Pokrećemo i veliku raspravu o
Europi u kojoj će sudjelovati Günther Verheugen, Benita Ferrero
Waldner, Wolfgan Schäuble, Ursula Plassnik, Ivo Vajgl i austrijski
stranački čelnici. Moramo postati svjesni da smo u istom čamcu i ako
želimo ići dalje, moramo veslati u istom smjeru.
