prati ih zla kob

Učiteljica je ostala bez šake, no zahvaljuje Bogu što su učenici živi

nesreća (1)
Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL
1/7
09.06.2010.
u 13:15

Unatoč svemu, tezu da je škola "ukleta" ravnatelj OŠ Ivane Brlić Mažuranić Renato Šintić smatra posve promašenom.

Tridesetdevetogodišnja učiteljica Područne škole Laduć Kristina Posarić, koja je u prevrtanju školskog autobusa s učenicima OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog u noći s utorka na srijedu izgubila lijevu podlakticu, još je, doznajemo od njenog supruga Davora Posarića, na Odjelu za intenzivnu njegu Opće bolnice Karlovac.

Iako je omamljena sedativima i mamurna od narkoze, jasno se sjeća detalja nesreće, a začuđujuće se dobro, kaže suprug, nosi i s teškim ozljedama koje je pretrpjela.

>>Učiteljici amputirana lijeva podlaktica, no svi su stabilno

>>Prevrnuo se školski autobus: 37 ozlijeđenih, svi su stabilno

Djeca na prvom mjestu
– Svakoga amputacija dijela tijela šokira, no Kristina je zasad prilično hrabra, čak nije ni zaplakala. Umjesto da razmišlja o ozljedi, zahvaljuje Bogu da su njeni učenici prošli bez težih ozljeda – objašnjava Davor Posarić i dodaje da je supruga s njim posve prisebno razgovarala čak i u onih dvadeset minuta od nesreće do dolaska vozila Hitne medicinske pomoći. Iako je zabrinut za njeno zdravstveno stanje, siguran je, kaže, da će se od ozljeda vrlo brzo oporaviti.

– Kristina je uvijek bila jaka, a naša joj je petogodišnja kćerčica Simona i te kako jak motiv za optimizam – smatra četrdesetjednogodišnji suprug ozlijeđene učiteljice PŠ Laduć. Hrabrošću stradale nastavnice zadivljen je i ravnatelj matične OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog Renato Šintić.

– Uspio sam kratko razgovarati s kolegicom i moram reći da me njen stav iznimno ugodno iznenadio. Rijetki bi se kolege ovako dobro nosili s amputacijom šake i traumom koju su svi učenici i učiteljice jučer doživjeli – iskren je ravnatelj Šintić. Ugodno ga je, kaže, iznenadila i reakcija učenika koji se s posljedicama nesreće, zasad, vrlo dobro nose.

– Iako je samo troje djece teže ozlijeđeno, za sve ćemo učenike trećih razreda i njihove roditelje u dogovoru s Ministarstvom i Centrom za krizna stanja organizirati psihološku pomoć, a do kraja će ovoga tjedan biti i oslobođeni pohađanja nastave – najavljuje Šintić i dodaje da tvrdnju ozlijeđene kolegice Posarić da je vozač vozio prilično brzo i nesigurno zasad ne može komentirati.

Agencijom Spektar s kojom su učenici putovali na izlet na Plitvice škola je, kaže, dosad bila zadovoljna pa Šintić ne isključuje mogućnost da je do tragedije došlo zbog nesretnog spleta okolnosti.

Kobni željeznički prijelaz
Ipak, zla se kob, podsjeća ravnatelj, nad područnu školu njegove OŠ Ivane Brlić-Mažuranić nije nadvila prvi put. Naime, upravo je njihovu tadašnju područnu školu, OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice, 22. rujna 1989. godine pogodila jedna od najvećih osnovnoškolskih tragedija – u sudaru školskog autobusa i putničkog vlaka Zagreb – Varaždin na nezaštićenom željezničkom prijelazu u Pojatnu pokraj Zaprešića u samo je nekoliko minuta poginulo čak dvanaest učenika škole koji su autobusima Zagorjetransa putovali na izlet u Gornju Stubicu, a troje ih je teško ozlijeđeno.

– Tada još nisam radio u školi, no dobro se sjećam tragedije. Prijelaz u Pojatnu nije bio obilježen svjetlom, brkljom ni zvučnim signalima, a nesreću je, koliko znam, skrivila gusta magla zbog koje ni vozač ni nastavnici nisu vidjeli jureći vlak – prisjeća se Šintić i dodaje da je i tada u autobusu s učenicima bila učiteljica Spomenka Đurđević, koja je u jučerašnjoj nesreći ozlijedila ključnu kost. Unatoč svemu, to što se za školu počelo govoriti da je “ukleta” smatra posve promašenim.

Ključne riječi

Komentara 7

SU
sun
21:18 09.06.2010.

Jura, mlatis bez veze

LI
livoguza2
21:22 09.06.2010.

Ide Jura, ludost gura. Jedan Jura, sto ludura. Ovo je moj komentar posta @jure100. Bojim se da je moja kolegica Kristina skroz u pravu. Iz iskustva znam da neki vozači podlegnu dječjim zahtjevima da voze brzo. Pjeva se otprilike ovako: Vozi Jura ne žali benzina, Kad nestane nalit ćemo vina. I ludi Jura opali po gasu. Kao i ovaj jura100 po Bogu. Osobno razumijem kolegicu Kristinu. Kad su njezini učenici ostali živi, briga nju za ruku. Prava je. Hvala joj velika kao što je velika i njezina zahvala Bogu. A neka jura100 buba ludurom o zid i čeka da ostane neozlijeđen.

RO
rokatansky
22:54 09.06.2010.

Dragi moj gospon Ormuž! Meni se čini da bi na lječnički svaku godinu trebali vi. Pada li kome na pamet da provjeri vlasnika ove firme. Kako posluje, koliko vozača ima prijavljenih, koliko je vozač vozio u komadu, koliko je prošlo od prošlog odmora te koliki je taj odmor bio. Sve to regulirano je zakonom ali ga privatnici uvelike zanemaruju tjerajući vozače da voze non stop. Kad se dogodi tragedija svi uvijek napadamo vozača, naravno jer je neposredni krivac, ali dali je uvijek tako?? Dali je imao izbora?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije