Povučeno i skromno, daleko od očiju javnosti, u Voloskom pored Rijeke žive braća Zdravko i Marijan Wolf, potomci osnivača "Industrije konzervi braće Wolf", na čijim je temeljima, nakon što su koprivnička UDBA i OZNA 1946. zatvorile tvornicu i konfiscirale svu imovinu, a obitelj natjerale u izgnanstvo, niknula "Podravka".
343.137 eura - mrvice
Okončanje dugogodišnjeg spora, kojim su tražili povrat imovine oduzete za komunističkog sistema, braća su, umjesto s olakšanjem, dočekala s dubokim razočaranjem - dodijeljene su im tek dionice Podravke vrijedne 343 tisuće 137 eura (u HFP-u stoji 8,45% dionica "Podravke" za naknadu bivšim vlasnicima). Tvornička postrojenja, oprema, materijal, zalihe robe, prijevozna sredstva (95% oduzete imovine, ukupne vrijednosti 8 milijuna tadašnjih dinara!) po otimanju je proglašeno pokretnom imovinom i zato, zakonski, kao da nikad nije ni postojalo.
U kolovozu 1945., samo godinu i četiri mjeseca prije nego li će milicija u noćnom prepadu vlasnike, braću Marijana i Matiju, natjerati da predaju postrojenje "uime naroda", posao u tvornici je cvjetao. Zdravko Wolf (75), umirovljeni liječnik opće prakse, s nostalgijom se prisjeća djetinjstva i zlatnog doba industrije svog oca i strica, koja je prehranjivala ratom opustošenu Podravinu. - Počeci proizvodnje datiraju iz 1934., no tvornica je službeno osnovana po završetku II. svjetskog rata, nakon što je novoformirana vlast oca potaknula da što prije i intenzivnije krene u proizvodnju (jeftine i domaće!) hrane za izgladnjelo stanovništvo. Okupljen je tim sposobnih ljudi, zaposleno je 70 radnika i "Industrija konzervi" je počela raditi danonoćno, bez uvozne opreme i kredita...I tako sve do studenog 1946., kad je otac Marijan u montiranom sudskom procesu proglašen krivim za "krivično djelo protiv naroda i države" - osuđen je na 9 mjeseci prisilnog rada, a njegov dio imovine je zaplijenjen. Slična će sudbina zadesiti i strica Matiju - dok je iz istih razloga služio 6 mjeseci prisilnog rada, željezara, trgovina i stambeno-poslovna zgrada pripale su "narodnoj vlasti", a tvornica je preimenovana u - "Podravku".
Ponovljena povijest
Nakon izlaska iz zatvora braća nisu mogla pronaći posao, djecu su im u školi maltretirali, obitelj je gladovala i na kraju su ih potjerali iz vlastita doma. Novi će život 1949. cijela obitelj prisilno započeti u Rijeci. Iako su se u međuvremenu ponovno osovili na noge, za Wolfove je svršetak procesa trebao označiti i kraj golgote, no još su jednom, tvrde, doživjeli nepravdu. I dok Zdravko vjeruje da će pravda jednom pobijediti, Marijana (65), po struci inženjera strojarstva, boli nesrazmjer između naknade idejnim tvorcima prehrambene koprivničke indusreije i milijunskih bonusa menadžerima “Podravke” koji su postupcima doveli u pitanje samu opstojnost tvrtke.
Antifasisti na djelu!