Pljesak studenata u prepunoj dvorani studentskog doma Stjepan Radić u Zagrebu trajao je nekoliko minuta nakon gotovo jednosatnog svjedočanstva bivšeg udbaša Željka Kekića Pauka na tribini Studentskog pastorala “Pomirenje na temelju istine – svjedočanstvo bivšeg udbaša i njegove žrtve”. Žrtva, dr. Anto Kovačević, kojega je Udba prvo otela, držala ga zatočena 13 dana a da nitko nije znao gdje ga je i koji je nakon toga osuđen na 8,5 godina zatvora u Zenici, oprostila je svome progonitelju, nakon što ga je Kekić zamolio za oprost, uvidjevši kakvo je zlo nanio njemu i mnogim drugima radeći od 1980. do 1990. u zloglasnoj komunističkoj tajnoj policiji.
Preobraćenje u ratu
– Ideologije se ne mogu pomiriti, ali mogu ljudi. Treba reći “mea culpa”, moj grijeh i priznati krivnju s jedne strane, a s druge oprostiti kao što smo Kekić i ja napravili – rekao je dr. Kovačević koji je o svome slučaju napisao i knjigu “Čovjek i njegova sjena” zajedno s Kekićem. Kekić je metamorfozu doživio na prvoj liniji fronte u Domovinskom ratu, gdje je ih je posjetio kardinal Franjo Kuharić, kojega je tada štitio kao djelatnik hrvatske obavještajne službe, a do 1990. ga je pratio kao djelatnik Udbe.
– Ja sam bio zadnja osoba na svijetu koja ga je tada trebala čuvati i rekao sam sebi: “Bože, ti postojiš i daješ mi zadaću.” Božji prst odvrtio je u mojoj glavi sve na drugu stranu i shvatio sam da moram biti svjedok cijele te priče i zato vam danas sve to govorim – rekao je Kekić studentima dodavši kako je pratio i don Živka Kustića, ali i svetu Majku Terezu kada bi dolazila u Jugoslaviju.
– Samo sam u Domovinskom ratu mogao sprati taj svoj grijeh. Shvatio sam da Bog ne voli grijeh, ali voli grešnika. Priliku su mi dali i ljudi koje sam pratio poput Marka Veselice i Vlade Gotovca, koji su mi dali ruku i bili spremni razgovarati. No problem su moji bivši kolege koji ne žele prekinuti zavjet šutnje, a mladima bi to mnogo značilo – rekao je Kekić objasnivši kako je u Hrvatskoj djelovalo 850 udbaša, od kojih je 750 prešlo na hrvatsku stranu.
– Ali samo nas je pet posto od tih 750 bilo u Domovinskom ratu, ostali su čekali u Zagrebu scenarij kao s Hrvatskim proljećem i, kada su vidjeli priznanje Hrvatske, otišli su u mirovinu, pokupili činove i stanove. No nije problem u nas 750 jer se u radnim knjižicama vidi gdje smo radili. Problem je u oko pola milijuna suradnika Udbe, KOS-a i drugih od 1945. do 1990., koji su radili pod pseudonimima i dobrovoljno. To znači da svaka druga obitelj u Hrvatskoj ima udbaša – rekao je Kekić te ispričao kako je Udba prije sloma komunizma ubacivala svoje ljude u velike tvrtke za direktore, koji su onda dovodili svoje kadrove i nakon sloma komunizma privatizirali te tvrtke i u njima zaposlili svoju djecu tako da se u Hrvatskoj, kako kaže, danas ništa ne može napraviti „bez veze“.
Prekršio nepisani kodeks
– Crna sam ovca među svojim kolegama. Postoji nepisani kodeks u službi da se te tajne odnose u grob, imao sam problema i nekoliko pokušaja atentata, ali ostao sam ustrajan, vjerujem da je Bog sa mnom i da mi daje snagu da kažem sve ono što sam radio. Problem je mojih kolega koji ne žele prekinuti zavjet šutnje, a mladima bi to puno značilo. Prošlo je 30 godina, a vi u udžbenicima ne možete pročitati ništa o Udbi. Kad bi se to javno reklo, mogli bismo zaključiti zašto nam se danas neke stvari događaju. Hoće li biti nešto od lustracije, teško je reći. Zadnja sam generacija Udbe i imam 56 godina, a mnogi su još stariji od mene pa od toga neće biti ništa – kaže Kekić zalažući se za “pomirenje na istini”.
– Vjerovao sam da će biti kolega koji će mi se pridružiti, ali nisam našao nikoga. Možete misliti kako je onda sa suradnicima koji su bili pod pseudonimima. Vidim ih mnoge po Saboru i u vrhu politike, javnim ustanovama, tvrtkama, općinama, gradovima, ljude na pozicijama i vjerojatno zbog toga nikome ne pada na pamet da se provede lustracija jer bi svi oni tada u trenu ostali bez pozicije – iznosi šokantne tvrdnje Kekić, a na upit iz publike o imenima političara poput Šeksa, Karamarka, Mesića kaže da “gdje ima dima, ima i vatre“.
– Ovaj projekt pomirenja na istini ide dalje. Nije to obračun, nego upozorenje civilnog društva da se mlade mora upoznati s istinom – rekao je Stjepo Bartulica iz Centra za odgoj u kulturi, suorganizator projekta.
Suradnici udbe i njihova ideologizirana djeca su danas uvaženi analitičari, profesori, kulturnjaci i ljudskopravaši. Dakle sam talog društva