Oštar zvuk protupožarnog alarma zaglušio je sve u zgradi Europske komisije u Bruxellesu. Evakuacija je počela odmah, trkom po hodnicima. Ustali su i članovi delegacija, hrvatske i slovenske, koje su s povjerenikom za proširenje Ollijem Rehnom dogovarale pitanja granice, zbog čega je Slovenija blokirala pregovore. Na stolu je bio prvi Rehnov prijedlog, 2009., i išao je Hrvatskoj u korist. Slovenski ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar nije htio ni čuti za njega. Ali, ma koliko zvonio alarm, nije mogao ni izaći iz sobe. Hrvatski kolega Gordan Jandroković, govore nam neki koji su bili tamo, zaustavio ih je sve. Nema izlaza dok ne pristane. Tek nakon toga, požarnim su stubama izašli iz zgrade, a tadašnji veleposlanik pri EU Branko Baričević pomogao je opečenom vatrogascu kojeg su usput sreli.
U 3212 dana, gotovo punih devet godina otkako je Račan podnio zahtjev za članstvo u EU te 2257 dana, više od šest godina, otkako je Sanader ishodio datum početka pregovora, sličnih anegdota i priča bilo je napretek. Jedan je to od najduljih pristupnih procesa.
– Trideset posto tog procesa pregovora odvijalo se u virtualnom prostoru – kaže izvor iz hrvatskog pregovaračkog tima. Prevoditelji, najzapostavljeniji heroji pregovaračkog procesa, mogli su, primjerice, sjediti u Metkoviću i čekati e-mail u kojem bi im pregovarači istresli stotine stranica stručnih dokumenata koje treba prevesti do sutra ujutro. Jedna od anegdota iz hrvatskog pregovaračkog tima kaže da je Drobnjak pri opremanju svojih ureda imao samo jednu želju: brzi internet. Nije ga bilo briga ni za namještaj ni za izgled prostorije. Samo brza internetska veza s Bruxellesom. Informatička služba Vlade vrlo mu je profesionalno ispunila tu želju.
Čak i za vrijeme slovenske blokade Drobnjak i njegov tim ponašali su se kao da je nema. Komisija im je izašla ususret i dopustila da se održavaju sastanci "na suho", sastanci koji su se zvali "non-benchmarks meetings", na kojima se i dalje radio tehnički dio posla kako bi što više bilo gotovo za trenutak kad se ukine blokada. Ukinuta jest nakon što su se premijeri Jadranka Kosor i Borut Pahor dogovorili te potpisali Arbitražni sporazum. Ali, na početku, dok su diplomatske snage pripremale njihov prvi susret u Trakošćanu, Pahor nije s veseljem gledao na susret. Nismo si vjerovali, uopće. Ne bismo si međusobno dali na čuvanje ni nacrtanu ovcu, kazao je.
Nitko, ili vrlo rijetki ljudi u Komisiji, u timu za Hrvatsku u odjelu za proširenje, nije bio na tom mjestu kad smo počinjali pregovore. Glavni hrvatski pregovarač Vladimir Drobnjak, s druge strane, jest. I oko 60 posto hrvatskog pregovaračkog tima bilo je i ostalo u tom procesu od početka do kraja. Ali i s hrvatske strane mnogi su se ljudi promijenili. Ivica Račan, koji je u Ateni 2003. predao zahtjev za članstvo Hrvatske u EU, više nije među živima.
Ivo Sanader, koji je ishodio otvaranje pregovora 2005., danas je u takvoj situaciji da ga sretnim ne čini to što Hrvatska potpisuje pristupni ugovor, nego, puno više, to što ga je sud pustio iz pritvora pa će se protiv optužbi na suđenju za korupciju braniti sa slobode.
jooj vidi naseg Hrvatskog Barjaka sto se vije,ehehehhe