Upoznale se su preko društvene mreže, na stranici “Ukrajinci u Hrvatskoj”. Kad je vidjela obavijest da se traži smještaj za majku i dvoje djece, Preložanka Natalija Horvat nije dugo razmišljala. Javila im je da mogu doći u Prelog, gradić u Međimurju, a ona će im pronaći smještaj. Tako je i bilo.
Četiri hrabre žene
Tatjana Logvinjuk (33) iz Krivog Roga, osmog po veličini grada u Ukrajini s više od 700.000 stanovnika, uselila se s djecom na kat jedne privatne kuće u Prelogu, čiji se vlasnik ponudio da će besplatno prihvatiti izbjeglice iz Ukrajine. Smještaj je u kratkom roku pronađen i za Nataliju Kitonjinu (42) iz Kijeva i njezinu djecu, a obavijest o tome da traži smještaj za svoju obitelj objavio je njezin suprug koji je ostao braniti domovinu.
- Kijev je pod stalnim napadima. Pogledajte kako rakete padaju na zgrade... - pokazuje nam Natalija Kitonjina videoisječke koji joj na mobitel stižu iz domovine. Uspjela se već zaposliti u jednoj čakovečkoj tvrtki s kojom je njezina tvrtka u Ukrajini surađivala. Tatjana pak zasad neće tražiti posao jer se mora brinuti o djeci koja imaju samo četiri i sedam godina.
- Preživjeli su veliki stres - kaže.
Osim tim dvjema ženama, Natalija Horvat, Ukrajinka koja već 24 godine živi u Međimurju, pomogla je i svojoj sestrični Ingi Bilokurovoj (47) i njezinu dvanaestogodišnjem sinu, koje je smjestila u svoju kuću, u kojoj smo i jučer razgovarali s četiri hrabre žene koje je sad povezao rat. Natalija je tajnica u Kalinki, udruzi ruskoga govornog područja u Međimurju. U udruzi osnovanoj 2007. u Čakovcu najviše je Ruskinja i samo nekoliko Ukrajinki. Osnovale su je žene koje su se 80-ih i 90-ih doselile u Hrvatsku došavši ovdje zajedno s partnerima, građevinskim radnicima iz Međimurja koji su u SSSR-u bili na privremenom radu. Zaljubile su se i postale međimurske snahe, a kulturu i običaje iz svoje domovine njegovale su u udruzi. I onda je došao taj 24. veljače 2022. Nastao je šok.
- U početku smo svi bili zaprepašteni, i Ruskinje i mi Ukrajinke. Tu smo u Hrvatskoj već dugo, neke i 30 godina, djeca su nam ovdje rođena. Među nama nije bilo problema. Nikad među nama nije bilo dijeljenja. Neke članice imaju rodbinu u Ukrajini, neke u Rusiji. Moja najbolja prijateljica je, na primjer, Ruskinja, a kuma mi je iz Donjecke oblasti. I što sad, da zbog političara ne razgovaramo!? Pomažem zemljacima iz Ukrajine, ali ne mogu prekinuti veze s Rusima. Treba gledati kakav je tko čovjek, a ne odakle je - govori nam Natalija koja tečno govori hrvatski, pa pomaže pri prevođenju i ishođenju dokumenata za izbjeglice iz Ukrajine koje u Hrvatskoj imaju ista prava kao i hrvatski građani.
Povezala se Natalija i s Crvenim križem, čiji su se volonteri zdušno angažirali. Po sestričnu Ingu Natalija je, uz pomoć sinova, 28. veljače otišla na 1300 kilometara udaljenu ukrajinsko-rumunjsku granicu. U Odesi nisu vjerovali da će biti rata, sve dok se 24. veljače u pola pet nije počelo pucati po vojnim bazama blizu Odese. Inga je mislila da grmi. U par dana spakirala je nužne stvari i javila sestrični da dođe po nju. Inga se brzo privikla na život u novoj zemlji. U Ukrajini je radila kao prodavačica u butiku. Samohrana je majka, ekonomistica po struci.
- Prije godinu dana sam u Odesi kupila stan. Radila sam i planirala budućnost za sina i sebe. U samo jednom danu sve se promijenilo - kaže Inga. U Ukrajini su joj ostale majka i sestra.
Sin uči hrvatski
U Prelogu se zaposlila kao čistačica u hotelu. Sin je odmah upisan u peti razred OŠ Prelog. U peti je išao i u Odesi. Polako uči hrvatski, našao je nove prijatelje. Upravo se vratio iz škole, nešto pojeo i otišao u sobu pratiti online nastavu na ukrajinskom, koju vode nastavnici iz raznih dijelova Europe.
VIDEO: Dok su milijuni gledali prekinula je program na ruskoj televiziji: "Provela sam dvije noći bez spavanja, ispitivanje je trajalo 14 sati"
Nepoznavanje jezika prepreka u izboru posla
Izbjeglice koje dolaze u Hrvatsku pokušavaju se integrirati. Traže bilo kakav posao.
- Puno ih je s višom stručnom spremom, ali problem je nepoznavanje hrvatskog jezika, tako da je izbor radnih mjesta ograničen dok ne nauče hrvatski. Bilo bi dobro organizirati nekakav tečaj hrvatskog jezika za izbjeglice jer ih svakim danom dolazi sve više - kaže Natalija Horvat. Još se ne zna hoće li izbjegli imati pravo na naknadu. U Varaždinu je mala dvorana Arene pripremljena za prihvat do 200 izbjeglica. Smještajni kapaciteti osigurani su i u gradovima u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji.
- Svi koji dolaze iz Ukrajine bježeći pred ratom misle da ovdje neće biti dugo, da će rat brzo završiti i da će se vratiti svojim domovima. Nisam zasad čula nijednu ženu koja je ovih dana stigla iz Ukrajine da bi rado ostala ovdje živjeti. U Ukrajini ih čekaju muževi i obitelji - kaže Natalija.
Bilo bi dobro da uz ovakve priloge navedete i broj računa na koji se može poslati novčana pomoć obiteljima koje prihvate Ukrajince. Slati novac Crvenom križu nije opcija nakon viđenog na Banovini.