Počelo je običnim izlaskom u kino, onih desetak minuta “viška” do filma, opisuje naša sugovornica, skratila bi u kasinu. Prvi je put na 20 kuna iz aparata “izvukla” tisuću kuna, imala je tada 25 godina i bio je to trenutak kad joj je, kaže, palo na pamet da bi mogla do kasina i češće. I išla je, postala je ovisnom, prokockala sve što je mogla, a za njezinu ovisnost nitko nije znao. Sve do onog zadnjeg trenutka kada više nije bilo izlaza i kada se uz podršku roditelja javila na liječenje od ovisnosti o kockanju u Psihijatrijsku bolnicu Sv. Ivan. U toj bolnici na zagrebačkom Jankomiru liječenje od kocke i kladionice pokrenuli su prije godinu i pol dana, a do sada je kroz program prošlo oko 250 pacijenata. Među njima je bilo i pet žena, a ova danas 34-godišnjakinja, kojoj štitimo identitet, na Jankomir je došla u veljači.
Brojke za igru, a ne novac
– Krenulo je s kasinom, a onda kad su se počela otvarati internet-kasina... Nakon većeg dobitka postajali su i ulozi veći, dobici su se redali, ali brzo i gubici. Izgubiš novac pa ga pokušavaš nadoknaditi i to se samo gomila; to više nije igra, nego lovljenje dugova, tako mi to zovemo. Sigurno u tomu svemu ima doza ega jer, bez obzira na to što svi znamo da kasino nije isplativ, opet mislimo da smo mi ti koji će dobiti, brojke na ekranu više ne predstavljaju novac, nego samo brojke s kojima se igra dalje. Mislim da je prijelomni trenutak kad počne posuđivanje novca – opisuje ova žena koja je danas u apstinenciji, roditelji i dalje kontroliraju njezina primanja, nema karticu, dobiva nužan džeparac. Ukupan dug od kockanja, kada je došlo stani pani, bio je 370 tisuća kuna, podigla je dva kredita, “ispucala” minus pa posuđivala... Roditelji su vratili dio dugova i inzistirali na liječenju.
– Dok kockaš, misliš da si poremećen jer lažeš, manipuliraš i kradeš, a ovdje shvatiš da je to dio bolesti. I dandanas volim vjerovati da smo odgovorni za svoja ponašanja, ali apsolutno se u kocki prebaciš na autopilot i ne možeš si sam pomoći. Nemam više žudnju za kockanjem, ali imam oprez i stalno me strah da ću zaboraviti kako mi je bilo – govori ova žena koja kao najveće zlo ističe online kockanje.
“Sjediš doma i udaraš”
Ne moraš se, opisuje, ni obući ni izaći van, nitko te ne vidi, sjediš doma i “udaraš”.
Grupe podrške puno joj pomažu i dalje, a iako žene rijetko dolaze na liječenje, to ne znači da ih nema ovisnih o kocki, poručuje ova žena.
svatko tko je čist u glavi može shvatiti da ni jedan biznis kao takav pa i ta kladara, casino, i ostale igre na srecu kao poslovni model ne mogu ovisiti isključivo o nekakvom slucajnom ishodu, dakle moraju biti profitabilni da bi postojali, a posto su ocito super profitabilni znaci da je sve 'super narihtano', i da pojednostavnim, to je seljački rečeno čisti porez na budale....