Bivši zapovjednik HRM-a viceadmiral Zdravko Kardum pozdravlja proglašenje vanjskog morskog pojasa na Jadranu jer doprinosi nacionalnoj sigurnosti. Taj dio koji se ukupno može prostirati 24 milje u isključivi gospodarski pojas (IGP) Hrvatskoj omogućava sprečavanje i kažnjavanje kršenja carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na našem području.
Koje promjene u sigurnosnom i vojnom aspektu donosi proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu i o kolikom se “uvećanju” državnog teritorija radi?
Što se tiče sigurnosnog aspekta, promjene su zanemarive. Sve ostaje isto osim što u Jadranskom moru između naše i talijanske obale više ne smiju ribariti brodovi iz država izvan EU. Što se tiče vojnog, preciznije mornaričkog aspekta, promjene su male. Svakako bismo uz prava trebali preuzeti i obveze. Moramo biti sposobni zaštititi svoje interese da nam se ne dogodi da nam netko ruje po morskom dnu i morskom podzemlju. Također moramo imati sredstva za zaštitu okoliša i borbu s onečišćenjima, traganje i spašavanje na moru, ali sve ovo smo trebali imati i do sada. Proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa (IGP) ne uvećava se državni teritorij. Ovim aktom RH samo proglašava puni opseg prava u IGP-u sukladno Konvenciji UN-a o pravu mora (UNCLOS), a već je prije pri ulasku u EU pravo reguliranja ribarenja u tadašnjem ZERP-u, a sada IGP-u, predala u nadležnost EU. Treba pojasniti kako obalna država u IGP-u nema suverenitet, već ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova, tejurisdikcijska prava: podizanja i uporabe umjetnih otoka; znanstvenog istraživanja mora; zaštite i očuvanja morskog okoliša te druga prava i dužnosti predviđena u Konvenciji.
Najviše se govori o ekonomskom aspektu i ribarstvu, no još ne i kako Hrvatska može nadzirati taj svoj novi teritorij. Što je sve HRM-u, Obalnoj straži i svim ostalim granama i službama potrebno da bi mogli osiguratinadzor na cijelom području našeg Jadrana?
Sredstava nikad dosta. Za ovo sad i ono što slijedi glavna snaga bi trebala biti Obalna straža. Tradicionalni i još uvijek glavni alati su brodovi. To svakako nisu samo ophodni brodovi klase „Mirna“ ili „Omiš“. Potrebni su i višenamjenski brodovi slični sadašnjem „Faustu Vrančiću“ i manje brze brodice. Naravno, potrebni su izviđački zrakoplovi te helikopteri za izviđanje, traganje i spašavanje. Sigurno ne vojni helikopteri, nego oni puno jeftiniji u nabavi i eksploataciji. Tu su neizbježne i perspektivne bespilotne letjelice različitih veličina, dosega i izvedbi te obalni sustavi motrenja i obavješćivanja. Koliko čega treba, ne bih licitirao, ali držim da bi brodovi Obalne straže trebali imati stalni raspored u Umagu i Puli, na Malom Lošinju, Dugom otoku, Žiriju, Visu, Lastovu, Mljetu i u Moluntu. Odatle bi zadovoljili temeljno načelo: „biti kada treba, tamo gdje treba s potrebnim sredstvima i znanjima“. Naš suverenitet i dalje ostaje do vanjske granice teritorijalnog mora, a iza toga do vanjske granice IGP-a i epikontinentalnog pojasa su suverena prava i jurisdikcija.
Tko će, uostalom, i kako provoditi zakon u našem dijelu europskog mora u Jadranu i je li točno mišljenje mnogih da će sada Bruxelles u potpunosti određivati pravila u tim vodama, a ne Hrvatska?
Treba sve napraviti kako bi zastava RH provodila međunarodnu, europsku i hrvatsku regulativu u našem dijelu „europskog mora“. Člankom 68. Konvencije vrste od dna su izuzete iz regulative u okviru IGP-a. Taj dio uređen je u okviru epikontinentalnog pojasa i vrste od dna su suvereno pravo obalne države koje proizlazi iz prava u epikontinentalnom pojasu. Hrvatska nema obvezu nikome dati pravo da ore naše morsko dno i morsko podzemlje. Bruxelles će određivati ono na što smo mu dali pravo i vjerojatno ono što mu dopustimo.
Mnogi su ostali iznenađeni kada je objavljeno da su možda više ribe u Jadranu eksploatirali Albanci i veliki ribarski brodovi nekih azijskih država nego Hrvati?
Dok smo mi svoje ribarske brodove uništavali, Albanija je obnovila i povećala svoju ribarsku flotu, a prema nekim informacijama u Jadransko more znali su se zaletjeti i neki azijski ribarski brodovi/tvornice, primjerice oni iz Vijetnama.
Nije bilo negativnih reakcija Slovenije na hrvatsko-talijanski dogovor, hoće li i trebaju li oni dobiti neke pogodnosti iz ovog dogovora?
Ovim rješenjem Slovenija je dobila sve što je mogla dobiti. To je u konačnici „europsko more“, a u njemu imaju prava sve članice EU. Čak i da nije članica EU, imala bi pravo ribarenja temeljem stečenih prava svojih ribara. Drago mi je da su prihvatili da nikako ne mogu ostvariti pravo na epikontinentalni pojas.
Naše more postoji samo u našim neobrazovanim glavama. Naše more je jednako naše i Njemačko, Češko, Mađarsko itd. do 27. To je EU bez koje ne možemo jer smo opljačkani od domoljuba do gole guzice.