Veljko Barbieri, poznati turistički menadžer i osnivač ACI-ja preminuo je sinoć u svojoj 84. godini, doznaje Večernji list. U domaćoj javnosti Barbieri je zapamćen kao idejni tvorac i prvi direktor lanca nautičkih marina na Jadranu koji je vodio od 1983. do 1992. godine. Gradnja marina - njih 16 izgrađeno u samo 16 mjeseci - i danas se smatra jednim od najuspješnijih turističkih infrastrukturnih projekata u povijesti Hrvatske.
Osnivanje ACI-ja bio njegov životni projekt
Nakon odlaska iz ACI-ja, Barbieri se bavio privatnim poduzetništvom. Radio je kao konzultant na brojnim projektima u Mediteranu, ali i u Hrvatskoj. Veljko Barbieri rođen je 1929. godine u Makarskoj, veći dio djetinjstva proveo je u Dubrovniku, dugo vremena živio je u Italiji, a pozne godine života proveo u Opatiji. Proživio je bogat život. Još kao dječak sudjelovao je u NOB-u i zaslužio Orden za hrabrost uništivši u spektakularnoj akciji četničko uporište. Nakon završetka rata i završenog fakulteta zaposlio se u zagrebačkom Končaru, te pokrenuo kompanijin proizvodno-izvozni program u Italiji. Ipak, osnivanje ACI-ja je neosporno bio njegov životni projekt.
Takav sustav nautičkih marina i povezanih službi kakav je Barbieri zamislio tada je bio novitet na cijelom Mediteranu, a praktički nezamisliv u socijalističkim državama poput Jugoslavije. Usprkos otporima, Barbieri je svoju ideju ipak uspio realizirati, uz podršku tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske Ante Markovića, inače svog bivšeg kolege iz vremena rada u Končaru..
- Jugoslaviji se na jahting gledalo s podcjenjivanjem i smatralo ga se dokonom zabavom bogatog, trulog Zapada. Antinu i moju sklonost k moru smatralo se našim iživljavanjem, a ne dubokim uvjerenjem da je upravo more najveća šansa našega razvoja. Dugo godina kasnije, mnogima u dišpet, ACI je ipak formiran - pričao je kasnije Barbieri.
U devet godina upravljanja kompanijom Barbieri je ACI pretvorio u najveći servis za nautički turizam na istočnom Mediteranu. Osim 16 marina, ACI je imao vlastitu charter flotu, smještajne kapacitete, jedriličarsku akademiju, restorane, duty-free shopove i tehničke servise. Na svom vrhuncu, 1990. godine, tvrtka je ostvarila profit od 12 milijuna američkih maraka. No, onda je počeo rat, nautički turizam je doživio težak pad, a tvrtka upala u problema. Dvije godine kasnije Barbieri je smijenjen, a u političkim kuloarima imputiralo mu se da i dalje kontaktira sa načelnikom generalštaba JNA Veljkom Kadijevićem. Barbieri je optužbe energično odbacivao.
- Moje prijateljstvo s Veljkom Kadijevićem, koje datira iz mladenačkih dana, zbog političkih razloga potpuno prekinuto je u veljači 1991. godine, jer smo se našli na suprotnim stranama - tvrdio je. Za svoj odlazak iz tvrtke koju je osnovao Barbieri je krivio tehnomenadžersku struju HDZ-a i Franju Gregurića, optuživši ih da su jeftinom rasprodajom ACI-jeve imovine tvrtku doveli na rub propasti.
Jedan od začetnika trenda gradnje malih 'butique' hotela na Jadranu
- Ostavio sam ACI 1993. sa završnom bilancom od svega 470 tisuća DEM gubitaka, i to nakon tri najteže ratne godine. Ostavio sam, također, 5500 vezova u moru i 1500 na kopnu. Moji nasljednici su dug doveli na preko 50 milijuna maraka, a nijednu marinu i nijedan vez nisu izgradili. - ispričao je u jednom intervjuu 2000. godine. Ipak, iako već u visokoj životnoj dobi, nakon odlaska iz ACI-ja Barbieri nije otišao iz biznisa, već 1994. kupuje opatijsku Villa Istria – tadašnji Hotel Esplanade – temeljito ga renovira i mijenja mu ime u Mozart. Zbog tog poduhvata smatra ga se jednim od začetnika trenda gradnje malih 'butique' hotela na Jadranu.
Nastavio je i raditi u nautičkom turizmu, kao konzultant na brojnim projektima, kako u Hrvatskoj, tako i u Alžiru, Tunisu i drugim mediteranskim zemljama. Nerealiziran je na kraju ostao i njegov projekt 'Sto lučica za tisuću otoka' koji je razmatrala Vlada Ivice Račana. Velika životna energija i poduzetnički duh Barbierija nisu napustili niti u poznim godinama, usprkos sve težem životnom stanju. Tek nedavno, u intevjuu za Globus izložio je svoj plan budućeg razvoja ACI-ja, koji je uključivao i djelomičnu privatizaciju kompanije, ali i gradnju novih 20 marina na atraktivnim lokacijama na Jadranu. Svoj fascinantan život, događaje kojima je svjedočio i ljude koje je upoznao Barbieri je opisao knjizi memoarskih zapisa 'Protiv vjetra', objavljenoj 2004. godine.
- I protivnici i neistomišljenici pa i neprijatelji sastavni su dio čovjekova života. Da nisam imao protivnika, veliko je pitanje bih li imao takvih poticaja koji su me tjerali naprijed, i koji su me vodili u nove projekte – rekao je Barbieri na predstavljanju knjige. Ti projekti na kraju će ostati i njegovo trajno naslijeđe.
