Iako je ranije čagalj bio zastupljen u lovištima Dalmacije, otoka i Primorja tijekom zadnjih petnaestak godina bilježi se rast brojnosti na površinama središnje Hrvatske, te na prostorima Slavonije. On je štetočina u lovištima jer uništava mladunčad srne i divlje svinje, te sitnu divljač pa se često organiziraju odstreli u skladu sa lovno-gospodarskim osnovama pojedinih lovozakupnika, a prema raspoloživim podacima iz godinu u godinu ga je sve više na prostorima Požeške kotline, te Posavine. Različita su tumačenja o tome otkud čagalj u ovom dijelu Hrvatske jer su po jednome navodno iz Dalmacije ovdje stigli preko Bosne i Hercegovine, pogotovo za vrijeme ratnih djelovanja, a po drugom su stigli iz susjedne Mađarske!
Prema podacima stručnjaka Biološkog odjela Prirodoslovno-matematičkog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta Ivane Selanec i Borisa Lauša objavljenim 2011. godine u radu „Rasprostranjenost čaglja na području RH“ uz Šibensko-kninsku županiju Brodsko-posavska ima najviše tog sisavca i prisutan je na čak 80 posto lovnih površina. Tako je čagalj prisutan u u čak 40 lovišta te županije, a slična je situacija i u susjednoj Požeško-slavonskoj županiji. Stručni podaci govore da je 2009. godine u Brodsko-posavskoj županiji odstrijeljeno gotovo 50 čagljeva, a u Požeško-slavonskoj svega tri, no te brojke su se kasnije povećale.
- Najveća staništa čaglja u Požeško-slavonskoj županiji su u dolini rijeke Londže, ponajviše u ritovima lovišta „Strijele“ iz Bekteža, te „Vražjaka“ iz Sesveta i „Dilja“ iz Buka - kaže Božidar Terzić, potpredsjednik Lovačkog saveza te županije dodavši da je pojedinačnih pojava čaglja bilo u lovištu „Lapjaka“ u Velikoj, dakle pod Papukom na sjeveru Požeške kotline, ali i ravničarskom dijelu u lovištu požeškog LD „Šijak“. Tako su među ocijenjenim trofejima iz te županije za prošlu godinu jedan zlatni i jedan srebrni za čagljeve i to oba iz LD „Strijela“(Bektež). Terzić smatra da je zbog još uvijek relativno malog broja čagljeva u ovom kraju on još uvijek predator što znači da za ishranu koristi bolesnu i ranjenu divljač čime se zapravo čiste ovdašnja lovišta. U ovoj županiji prvi čagalj je odstrijeljen prije desetak godina u selu Bolomače, a do sada ih je odstrijeljeno desetak. Iako točnih podataka zasada nema procjene su da u toj županiji obitava između 20 i 30 čagljeva. Susjedna Brodsko-posavska županija ih ima mnogo više.
- Tijekom 2013. godine na našem području smo odstrijelili 30 čagljeva koji su nam pričinili dosta štete u lovištu - kazao nam je Ivan Strinavić, predsjednik „LD“ Posavina iz Davora. Blizu njih je državno lovište Radinje površine 4135 hektara, poznato kao Titovo lovište, kojim sada gospodare Hrvatske šume-uprava Nova Gradiška.
- Čagljeve smo uočili 1995. godine, ima ih dosta kako u ograđenom lovištu, tako i izvan njega, oni zapravo ovdje nemaju prirodnog neprijatelja, a uvjeti za razmnožavanju su im dobri - ističe Robert Babaček, revirnik u Odjelu za lovstvo Uprave šuma Nova gradiška, te dodaje da ih godišnje odstrijele između 20 i 25. U tom okruženju je i susjedno Lovačko društvo „Fazan“ iz sela Siče.
- Lovno-gospodarskom osnovom imamo predviđen odstrel 15 čagljeva godišnje i to u potpunosti ostvarimo, a imamo saznanja da ih na ovim prostorima ima više stotina - kazao nam je Nenad Čulina, predsjednik „Fazana“, te dodao da im čagalj uništava fazana, zeca i ostalu sitnu divljač. Ovdje su svjesni da bi odstrel mogao biti mnogo veći što bi očigledno trebalo planirati kroz dokumente njihovih društava.
Iz raspoloživih podataka o godišnjem odstrelu čagljeva u našoj zemlji može se zaključiti da je udio kontinentalne i Panonske regije sve veći. Mišljenja su stručnjaka da se lovišta mogu riješiti ove nedaće boljom organizacijom i koordinacijom kako na razini lovozakupnika tako i na razini županijskih lovačkih saveza jer će se tako sačuvati sitna divljač, ali i smanjiti štete koje čagljevi pričinjavaju desetinama domaćinstava na ovim područjima gdje u čoporima ponekad zmaju napasti i uništavati perad i sitnu stoku na seoskim imanjima ponajprije onim uz rubove lovišta i šuma.
