Jutro nakon “dana nezavisnosti”, kako je nazvao dan u kojem je Velika Britanija na referendumu izglasala izlazak iz članstva u Europskoj uniji, Boris Johnson izašao je iz svoga doma u Londonu, ali “nezavisnost” nije izgledala tako slatko. Najpopularnijeg zagovornika izlaska, možda i novog premijera Velike Britanije koji će voditi zemlju u pregovorima o napuštanju EU, pred kućnim vratima dočekala je grupica ogorčenih građana koji su Johnsonu vikali da je rasist, licemjer, smeće i častili ga psovkama. Isto poslijepodne na uglu ulice Downing Street, gdje je David Cameron nakon referendumskog poraza najavio da se povlači s mjesta premijera, susrećem Jamesa Laurenta, 29-godišnjaka koji je glasao za ostanak u EU, ali sada tužno baulja ulicama noseći zastavu EU. I on, kao i Boris Johnson pred svojom kućom, trpi uvrede drugih prolaznika. Jedan na biciklu, vidjevši europsku zastavu, pokazuje mu srednji prst.
Škotska ide na referendum
Dan nakon referenduma na kojem je 52 posto birača odabralo izlazak iz EU Velika Britanija je duboko podijeljena. Podjele nisu samo vidljive u ovim scenama ispred Johnsonove kuće i ispred Downing Streeta. Vidljive su i po tome što je predsjednica Škotske nacionalne stranke Nicola Sturgeon odmah najavila da će, prije no što Ujedinjeno Kraljevstvo zaista izađe iz EU, Škoti opet glasati o izlasku Škotske iz Ujedinjenog Kraljevstva (i ostanku u EU).
Škotska i London na referendumu su velikom većinom bili za ostanak u EU, ali drugi krajevi zasjenili su ih svojim glasovima za izlazak. Još jedan fenomen koji stvara duboku podjelu u društvu: glasači ispod 50 godina bili su za ostanak, a oni iznad 50, posebno oni iznad 65, uglavnom za izlazak. Što znači da su zemlju iz Unije odveli ljudi koji će s tom neizvjesnom odlukom morati živjeti manji broj godina nego oni koji to nisu željeli. Mnogi mladi Britanci imaju osjećaj da su im starci upravo uništili budućnost.
– Žalostan sam kad razmišljam o svojoj budućnosti u ovoj zemlji. Želim biti Europljanin više nego što želim biti Britanac – kaže James Laurent. – Nisam mogao vjerovati kad sam vidio rezultat. Toliko je dugo trebalo da stvorimo EU, imali smo tako tešku povijest, a sada izlazimo zbog razloga koji po meni uopće nisu dovoljno jaki, ni ekonomski ni kulturološki. To šalje vrlo žalosnu poruku svijetu o tome tko smo mi Britanci kao ljudi, mi koji smo bili toliko otvoreni za suradnju – dodaje dok razgovaramo u šetnji od Downing Streeta do parlamenta u Westminsteru.
U obraćanju javnosti jutro nakon referenduma Boris Johnson referirao se na strahove i sumnje mladih birača poput Jamesa Laurenta.
Pregovori i dvije godine
– Želim se obratiti milijunima ljudi koji nisu glasali za ovakav ishod, posebno mladima koji možda imaju osjećaj da dižemo most ili da je ovo neka vrsta izolacionizma jer ja mislim da je upravo suprotno. Ne možemo okrenuti leđa Europi. Ali, jednostavno nema potrebe da Britanija u 21. stoljeću bude dio federalnog sustava vlasti sa sjedištem u Bruxellesu, kakav ne postoji nigdje u svijetu. To je bila plemenita ideja u svoje vrijeme, ali više nije ispravna za ovu zemlju – zaključio je Johnson.
Premijer David Cameron najavio je da će do listopada prepustiti mjesto nekom drugom tko može zemlju voditi prema cilju izglasanom na referendumu, cilju suprotnom od onog za koji se Cameron zalagao u kampanji, a to je bio ostanak u reformiranoj Uniji. Sada je cilj izlazak, no pregovori o izlasku mogu trajati dvije godine, pa i dulje. Svi se slažu da slijedi razdoblje neizvjesnosti i tek će se vidjeti kako će pravno i proceduralno izgledati provođenje referendumske odluke. Euroskeptici koji su glasali za izlazak probudili su se sretni jer se njihova zemlja, kako je to sročio tabloid Daily Mail, “nakon 43 godine oslobodila okova EU”. No, mnogi obični građani imaju osjećaj da su im zagovornici izlaska lagali. Obećavali su, primjerice, da će 350 milijuna funti tjedno koje Velika Britanije uplaćuje za članstvo u EU biti preusmjereno na zdravstvo. Ali Nigel Farage, šef stranke UKIP i jedan od vođa kampanje za izlazak, već jutro nakon referenduma priznao je da je to obećanje bilo pogrešno.
Joj koja gomila gluposti. Bit će ovako : tresla se brda rodio se miš. Ako je većina mlađih od 50 bila za ostanak, a oni stariji za izlazak, onda ispada da je cijela populacija pred izumiranjem. Znači da je 52% populacije starije od 50 godina. Kako su to uostalom utvdrili? Da li je pored odgovora da ili ne trebalo napisati i starosnu dob? Ovo sve što se sad naknadno događa je tipičan primjer gdje manjina diktira većini, jer u rukama kao i kod nas u Hrvatskoj drže sve medije.