Čini se da je Hrvatska na raskrižju s nekoliko sudbonosnih pitanja. Čak ni u Njemačkoj zbog kontraproduktivnosti zabrana političkih stranaka koje još nisu prešle “na djela” i opasnosti od moguće radikalizacije u konspirativnosti, nisu zabranili neonacistički NPD, dok se kod nas, kako s razlogom kaže premijer, “lupeta” o zabrani zbog jedne koliko god neutemeljene, pretjerane, šokantne i uvredljive izjave kojoj bi Europski sud za ljudska prava ipak pružio zaštitu koju, s obzirom na značaj političkih sloboda u demokraciji, uživaju i najgrublje rasprave o značajnim društvenim pitanjima.
Probudili su se atavistički porivi. Kako su brzo izblijedjela sjećanja na režim koji se temeljio na nerazumnim zabranama. Istodobno, po tumačenju pučke pravobraniteljice, preostaje nam kao u “dobra stara vremena” samo čekati na koju će kaznu osuditi i “Getanina” Harija Rončevića jer iako “samo dite” u inat onima koji bi zabranjivali domoljubne pjesme “zapiva” je “Čavoglave”, kojoj je kampanja kontra Thompsona i dala značaj koji ima.
U nastavku istrage protiv Damira Škare čekamo hoće li zbog poticanja na seksualno predatorstvo uskoro biti optuženi, kako to sugeriraju neki mediji, svi katolički vjernici koji su se s njim fotografirali dok nije uhićen. Sa zebnjom iščekujemo i hoće li zapravo Gordan Maras, a ne SDP, državi isplatiti 86.000 kuna jer je u hramu slobode govora terorizirao HDZ-ovce perfidno ih nagovarajući da glasuju za njega. Naime, svakog bi dana u sabornici izveo “skup radnji”, kako zakon definira izbornu promidžbu, tako što bi otvorio laptop na koji je prethodno nalijepio poruku od desetak četvornih centimetara na kojoj bi, kad bi se kamera fokusirala i izoštrila, jasno iščitala kobna poruka “Biraj Marasa”.
Iako je Maras šutio i nije “predstavljao i obrazlagao vlastiti izborni program”, kako se u zakonu definira izborna promidžba. Kakva bi ga tek kazna snašla da je HDZ-ovcima dijelio promidžbeni materijal ili da je svaki svoj govor završavao s pozdravom: “Glasujte za mene!”. Uzgred, neki su odmah pomislili kako bi onda i za svaki “ZDS” kazna mogla biti 86.000 kuna, ali i tada bi se među stotinama tisuća blokiranih i umirovljenika sa neovršivim primanjima, opet našlo njih koji bi baš u inat zapjevali “Čavoglave”.
Urnebesan je i SDP-ov zastupnik Željko Jovanović koji se kao liječnik i bivši ministar usuđuje pa makar i s otvorenim pismom premijeru bilo što govoriti o “zdravstvu pred kolapsom”. Kad je sa svojim idejama u Milanovićevoj vladi možda i mogao nešto promijeniti, tada je šutio. Stoga, sada sudovi “štancaju” presude u korist liječnika i sestara za neplaćene prekovremene sate uglavnom od 2013., a za što će porezni obveznici platiti i nekoliko desetaka milijuna kuna parničnih troškova.
Uz to, Jovanović je kreirao projekt “mirovina” i za bogatu sportsku elitu stariju od 45 godina na što smo dosad potrošili stotinu milijuna kuna, a taj se trošak iz godine u godinu samo uvećava. A za veće plaće onih koji spašavaju živote, novca nema.
Ipak, najveće čuđenje izaziva Povjerenstvo za sukob interesa. Kume, mole, traže, prijete, inzistiraju... Tvrdoglavi k’o magarci. Čudesna je njihova upornost. Čak i mi novinari nakon toliko pokušaja traženja odgovora na tako jednostavno pitanje, shvatili bi da je uzaludno gnjaviti premijera, Vladu i HDZ.
Što bi oni htjeli, kruha preko pogače. Nezasitni su! Još u studenome im je politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević nagovijestio što bi im se moglo dogoditi zbog odluka koje izazivaju zabrinutost “u pravničkim krugovima”. Pa im je HDZ, iako nisu bili dužni, odgovorio da su oni temeljem putnih naloga platili troškove smještaja, puta i dnevnica delegacije na stranačkom skupu u Helsinkiju. Ali, Povjerenstva baš inzistira da im se to vjerodostojno i dokumentira s računima.
I ministri su im odgovorili kako svaki ima svoj putni nalog u ministarstvu za Helsinki, ali oni opet traže da im se pojasni zašto je država pisala putni nalog za stranačko putovanje. I, nakon svega što da im čelnik stranke s motom “vjerodostojno” kaže nego da apelira na logiku i razum koji kažu kako je sve to nepotrebno i da je riječ o “konstrukciji” kojoj je jedina svrha da se sruči na predsjednika i dužnosnike u Banskim dvorima. Zar u Povjerenstvu stvarno misle da bi se izvršna vlast tako poigravala s neovisnim tijelom Hrvatskog sabora? Ili, da bi si to dopustila stranka pod optužbom za “crne fondove”!?
Kako ne shvaćaju da je HDZ još motiviraniji ustrajati na politici čistih računa!? Pa HDZ se u ožujku pohvalio da u blagajni ima 16 milijuna kuna, zar bi oni spali na to da nešto muljaju? Ili se želi sugerirati kako se stanje u HDZ-ovoj blagajni popravilo upravo zahvaljujući takvom, što bi u Državnom izbornom povjerenstvu još od izbora u Lici rekli, preplitanju stranačkih od neodvojivih, a neodgodivo tempiranih državnih obveza? Uostalom, kako je moguće da u Povjerenstvu, koje je izabrala HDZ-ova koalicija, ne kuže kuda vodi njihovo uporno propitivanje.
Zar stvarno misle da već na prvi upit još lani ne bi dobili odgovor tko se sve vozio u Vladinu zrakoplovu i o čijem trošku, sa svim računima i popratnom dokumentacijom, da nije bilo razloga nešto zatajiti!? Zoran Milanović je samo jednom rekao kako ga ugovorni odnos sprečava da naciji otkrije za koga je radio, i svi smo, bili njegovi birači ili ne, shvatili da on sigurno u predsjedničku kampanju neće ući s transparentom iz drevne Dubrovačke Republike: “Obliti privatorum publica curate” (Zaboravite privatno i brinite se za javno). Uostalom, nije li netko rekao da treba ugasiti Povjerenstvo, Ustavni sud, neposredno izabranog predsjednika...
VIDEO Milanović obišao Međunarodni jesenski bjelovarski sajam
sve sto ti smeta ukloni. imas tu moc.