Zanimljivu analizu temeljem koje se može povući analogija na aktualnu situaciju kod nas oko COVID-potvrda, sačinio je Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u povodu odluke ESLJP-a iz travnja ove godine u predmetu Vavřička i drugi protiv Češke. Riječ je o predmetu u kojem je odlučivalo Veliko vijeće ESLJP-a, a u raspravu su se umiješale i vlade Francuske, Njemačke, Poljske, Slovačke i nekoliko nevladinih organizacija.
Necijepljena djeca ne mogu u vrtić
U Češkoj je obvezno cijepljenje djece protiv deset bolesti za koje je znanstvena zajednica smatrala da je cijepljenje djelotvorno i sigurno. Poštovanje te obveze ne može se fizički provesti, ali roditelji koji bez valjanog razloga ne cijepe dijete mogu biti novčano kažnjeni, a necijepljena djeca ne mogu u vrtić. Iznimka vrijedi samo ako se djeca ne mogu cijepiti zbog trajne kontraindikacije ili na temelju savjesti jer je njihov ustavni sud inzistirao i na toj iznimci. Jedan roditelj nije cijepio tinejdžere protiv poliomijelitisa, hepatitisa B i tetanusa pa je novčano kažnjen. Jedno je dijete primilo sva cjepiva osim protiv ospica, zaušnjaka i rubeole jer su u ta cjepiva sumnjali. Pedijatar je o tomu izvijestio vrtić koji je odbio dalje primati dijete. Jedni su roditelji odbili cijepljenje zbog svojih uvjerenja, a dvoje biologa je napravilo svoj plan cijepljenja pa ni njihova djeca nisu mogla u vrtiće.
Češki su sudovi presudili da je ugrožavanje zdravlja drugih valjan razlog da se djecu ne primi u vrtić. Podnositelji su se ESLJP-u žalili da obveza cijepljenja nije bila “propisana zakonom” već razrađena uredbom ministarstva. Nisu osporavali da je cijepljenje od općeg interesa, pitanje solidarnosti i zajedničke odgovornosti, ali smatrali su da država nerazmjerno zadire u njihova prava na način koji nije “nužan u demokratskom društvu” i da se drugu djecu moglo i drugačije zaštititi. Dio ih se pozivao i na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti te da njihovo kritičko mišljenje o cijepljenju uživa zaštitu europske Konvencije.
Za ESLJP pojam “zakon” uključuje “i pravne akte i instrumente nižeg ranga”, a pitanja zdravstvene politike u načelu ulaze u široku slobodu procjene država. ESLJP se vodio i općim konsenzusom među članicama Vijeća Europe, uz snažnu potporu međunarodnih specijaliziranih tijela, da je cijepljenje jedna od najuspješnijih i najisplativijih zdravstvenih intervencija te da bi svaka država trebala nastojati postići najvišu moguću razinu cijepljenja. Češki model usvojile su i tri države koje su se umiješale u spor, kao i još neke u kojima je zbog smanjenja dobrovoljnog cijepljenja došlo do smanjenja imuniteta krda. Pri tomu ESLJP ističe i vrijednosti socijalne solidarnosti, pri čemu je svrha obveze cijepljenja zaštita zdravlja svih članova društva, naročito posebno ranjivih, što se postiže kroz zaštitu koju pruža imunitet krda. Stoga, kada se politika dobrovoljnog cijepljenja ne smatra dostatnom za postizanje i održavanje imuniteta stada ili takav imunitet nije relevantan zbog prirode bolesti, mogla bi se razumno uvesti obavezna politika cijepljenja kako bi se postigla odgovarajuća razina zaštite od ozbiljnih bolesti. Što onda još više vrijedi za blaže mjere kao kod nas, uz jedino upitnu razmjernost novčane kazne za čelnike javnih tijela.
Što se razmjernosti tiče, ESLJP je jednokratne novčane kazne u Češkoj ocijenio relativno umjerenima, a uskratu vrtića zaštitnom, a ne represivnom mjerom i to kao izravnu poljedicu izbora roditelja.
Kritičko mišljenje o cijepljenju
”Stoga se ne može smatrati nerazmjernim da država od onih kojima cijepljenje predstavlja neki udaljeni rizik za zdravlje zahtijeva prihvaćanje te zaštitne mjere kao pravne obaveze, a u ime socijalne solidarnosti, radi dobrobiti malog broja ranjive djece koja se ne smiju cijepiti”, navodi ESLJP i još: “Naime, da bi se pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi primijenilo na osobno ili kolektivno uvjerenje, to uvjerenje mora doseći određenu razinu nespornosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti. U ovom predmetu podnositelji nisu ničime potkrijepili da je njihovo kritičko mišljenje o cijepljenju dovoljno vjerojatno, ozbiljno i važno da bi predstavljalo uvjerenje koje uživa zaštitu članka 9. Konvencije."
VIDEO HZJZ dopunio preporuke o cijepljenju, Pfizerovo cjepivo odobreno i za djecu stariju od 5 godina.
Vrlo zanimljiva teza jer Nurnbeški protokol govori sasvim suprotno. Utvrdite pravo stanje onda cijepljenje neće biti kršenje ljudskih prava.