- Opet mi je ovaj divan hrvatski narod pomogao, hvala i Večernjem listu i svim dobrim ljudima koji su me se sjetili - rekao nam je umirovljenik i teški invalid Miroslav Najdek, Hrvat prognan iz Banja Luke 1994. godine, nastavnik hrvatskog jezika i povijesti koji danas preživljava prošnjom na zagrebačkoj Branimirovoj tržnici. - Nakon vašeg članka dobio sam preko 4.000 kuna pomoći, a svi ti krasni ljudi poklonili su mi i puno stvari koje trebam.
O sudbini umirovljenog nastavnika Miroslava Najdeka na našim smo stranicama pisali već dva puta - prvi je članak dopro i do srca gradskih čelnika pa je Miroslavu grad Zagreb dodijelio na korištenje garsonijeru u Dubravi. Invalid bez jedne noge i s višegodišnjom otvorenom ranom na drugoj nozi, Miroslav se za život bori prošnjom na Branimirovoj tržnici, gdje smo ga i ovaj put zatekli.
- Evo, tu sjedim i ljudi mi prilaze i daju koju kunu. Sada me već i prepoznaju sa slika iz novina i mnogi su samo zbog mene tu došli da mi pomognu. Što da vam kažem, ma zbilja ima dobrih ljudi ima! Jedna mlada magistra ekonomije, koja se zove Petra, donijela mi je novi usisavač za prašinu s vrećicama, dvije jakne, dvoje hlače, nekoliko košulja, ručnika i hrpu čarapa, a uplatila mi je i 400 kuna pomoći. A prosvjetni radnik iz Virovitice poslao mi je 100 kuna i napisao mi pismo u kojem me oslovio s "poštovani kolega", dok će mi jedan vaš čitatelj prikupiti novce za kontrolni pregled u Austriji zbog moje rane koja je svakog dana sve bolje. Ma opet vam kažem, divan je to narod i koliko god mu puta zahvaljujem, malo je to - kaže Miroslav.
Ostavili smo ga na tržnici u uskom prolazu pokraj WC-a gdje mu dobri ljudi daju po koji novčić. A Miroslav je neizmjerno zahvalan na svakoj pomoći jer je okrutna sudbina tog intelektualca i prosvjetnog radnika primorala da se bori za svoje zdravlje i za svoj život prošnjom. I uspjet će u toj borbi, jer, kako stalno ponavlja - divan je i dobar naš narod.
Duško Tadić
