O sudbini 160 radnika sisačkog Herbosa, više nema dvojbe, odlučivat će stečajni upravitelj Branko Petanjek, a za idući utorak zakazano je prvo ročište na Trgovačkom sudu o uvjetima stečaja.
Sisak na koljenima
Dođe li do najgoreg scenarija, svi će zaposlenici ostati bez posla. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje doduše postoji, no ni u tom slučaju ne bi svi bili vraćeni na rad. Pitanje novog vlasništva pod upitnikom je i zbog dugovanja firme od 160 milijuna kuna, od čega je četvrtina dug državi, a većina dug bankama. Kao i radnike TVIM-a, Slavijatransa i brojčano najtragičnijeg slučaja – Željezare – te čitavog niza manjih propalih poduzeća, i zaposlenike Herbosa brine ono najvažnije, egzistencija u gradu bez perspektive novog zapošljavanja. Mnogi od njih već dva desetljeća posvećuju radni vijek proizvodnji sredstava za zaštitu bilja i materijala za graditeljstvo, stoga s razlogom strahuju da će ostati bez ičeg.
– Već se sada spominje popis od nekih 40 ljudi koji bi eventualno bili vraćeni na rad nakon kolektivnog otkaza. A što s ostalih 120 ljudi, čija su oni briga? Također, upitne su nam i otpremnine. Prema još uvijek važećem kolektivnom ugovoru imamo pravo na dvije trećine bruto plaće po godini staža, no uvjeti stečaja ipak su nešto drugo te propisuju minimume – kazao je za Večernji list jedan zabrinuti radnik, želeći ostati anoniman.
Iako im poslodavac već godinama ne uplaćuje doprinose, nisu se do sada usudili javno govoriti, vodeći se onom “važno je da radimo”. No prilike se mijenjaju pa tako doznajemo da za idući tjedan organiziraju mirne prosvjede na sisačkim ulicama. Ipak, ako ih se na takav potez ne odvaži više od polovine, prosvjed će biti otkazan. – Što se tiče svih sektora proizvodnje, opravdanja na tržištu za nastavak rada i te kako ima, stoga je realno da tako nešto i očekujemo. Ipak, nova pravila igre odredit će stečajni upravitelj, kad već dosadašnja uprava nije bila u stanju. Vjerujem da će sve dobro završiti – kaže sindikalni povjerenik Ilija Radojčić.
Kako su to dopustili
Današnju sudbinu Herbosa objašnjava ključnim pitanjem: Kako je moguće da država bilo kome dopusti da pet godina ne uplaćuje doprinose? Smatra da je 20. prosinca idealna prilika da radnici Herbosa svojim primjerom upozore na sve ono što se (ne) događa u Sisku te poziva na dostojanstven prosvjed. S druge strane, direktor Mijo Ivanković gubi svoje vlasništvo ističući njegovu vrijednost kao moguću slamku spasa.
– Firma bi prodajom nekretnine koja se prostire na 22 hektara, i premašuje vrijednost duga, te određenim brojem ljudi mogla dobro poslovati. Prilikom dogovora vjerovnika očekujem dovoljno zdravog razuma da se iskoriste potencijali koji ovdje postoje – kaže direktor Ivanković koji se još uvijek nada i dogovoru s državom, odnosno novom vlasti, kako bi država pretvorila svoja potraživanja u vlasništvo.
Jos jedna posljedica politike bolje los Hrvat nego dobar Srbin.