U hrvatskoj kulturnoj i društvenoj zbilji koja je prepuna opasnih iskušenja, sitnijih i krupnijih prljavština, povijesnih krivotvorina i kriterijskih lomova, ponekad se treba vratiti izvorima i elementarnoj ljudskosti. Zaboraviti na profit i kapitalizam, na kupnju vojnih aviona i helikoptera i nečistu vodu i onečišćen zrak. Treba se odmaknuti od hipsterske globalizirane i turističke histerije, od ušminkanih lounge barova i velikih trgovačkih centara, od prodavača duhovne magle i iscjelitelja lažnom svetom vodicom koja je sve, ali ne i voda s porukom.
Da bi se to moglo, treba se prepustiti čaroliji zagrebačke Močvare koja je dvadeset godina postojanja okrunila i monografskim izdanjem. I uživati u njezinim programima od kojih je jedan bio i obilježavanje dvadeset i pet godina od prvog nastupa Dunje Knebl sa zaboravljenim hrvatskim pjesmama. Tog travnja 1993. godine Dunja Knebl nastupila je u zagrebačkom KIC-u izvodeći mahom međimurske pjesme čiji je autor bio pjesnik i skladatelj, kipar i orguljaš iz Dekanovca Franjo Andrašec. Andrašec je stvarao pjesme koje su kasnije pripisane narodu, a iz njegove su se mašte napajali i drugi poznati umjetnici poput Krste Odaka. Od 1993. godine Dunja Knebl i brojni njezini suradnici iznjedrili su četrnaest etabliranih nosača zvuka, a Dunja Knebl, kći narodnog heroja i diplomata Franje Knebla te profesorica ruskog i engleskog jezika, postala je neizostavno ime hrvatske glazbe. Osvojila je i Porina, a zavrijedila je (iako još nije dobila) i nagradu Grada Zagreba jer je učinila jako puno na oživljavanju interesa za istinski zanemarenu hrvatsku glazbenu tradiciju. Danas je međimurska pjesma “Dej mi Bože, joči sokolove” jedna od najizvođenijih narodnih pjesama u Hrvatskoj, pjesma kojom završava i predstava “Črna mati zemla” u Zagrebačkom kazalištu mladih (u odličnoj interpretaciji Mije Biondić), a tu je pjesmu u hrvatsku suvremenost lansirala baš Dunja Knebl.
A zašto je Dunja Knebl uspješno izdržala četvrt stoljeća na hrvatskoj glazbenoj sceni, i to bez klanova? Pa zato što je svoju ljubav prema glazbi uvijek prenosila na mlade i zato što je okružena mladima. Tako je bilo i ovog četvrtka u programu Začarana Močvara koji vodi odlična kantautorica Nina Romić, koja je publiku također počastila s nekoliko svojih prozračnih izvedbi međimurskih popijevki. Uz Dunju Knebl i književnika i pjevača Stjepu Martinovića, svoju je neizmjernu energiju i sjajnu vokalnu izvedbu izdašno poklanjala i pjevačica Vanesa Petrac, prvo u duetu Cura i dečko u kojem gitaru svira Ivan Marojević Rojla, a onda i u bendu osvježavajućeg zvuka Et’Nas, koji će u nedjelju nastupiti i na zagrebačkom ZmajJurjevu.
Mogla se te večeri čuti i renesansna lutnja. Nitko od tih izvođača međusobno nije smetao. Svi su se uključivali, ne isključivali. Ljekovita večer i ljekovita karijera Dunje Knebl.
