Ako želi stići do izvora, mora plivati protiv struje, napisao je davno jedan od najvećih njemačkih pisaca Hermann Hesse. Hesse je i omiljeni pisac njemačke kancelarke Angele Merkel koja je početkom ovoga tjedna najavila da za mjesec dana napušta čelnu funkciju najjače njemačke stranke, Kršćansko-demokratske unije (CDU). Odlučila se od politike oprostiti “na rate” – najprije će otići s mjesta predsjednice CDU-a do kraja ove godine, a četvrti kancelarski mandat planira odraditi do kraja (2021.), ako u međuvremenu u vlastitoj stranci “Mutti Merkel” ne prisile na prijevremeni uzmak i s te funkcije.
Znao je stari lisac
Beba koja je rođena na dan kada je Merkel zasjela na čelo CDU-a sada je već punoljetna osoba i sprema se na fakultet ili traži prvo zaposlenje. Rođeni kada je Angela Merkel postala kancelarkom, kao prva žena u njemačkoj povijesti, sada u gimnaziji ili u nekoj obrtničkoj školi proživljavaju svoje prve pubertetske dane. Merkel je čelnicom CDU-a postala 10. travnja 2000., a kancelarkom 22. studenog 2005. Stoga je jasno zašto njemački mediji svu djecu rođenu na prijelazu dva milenija zove “generacija Merkel”. Angela Merkel obilježila je Njemačku i Europu u dvijetisućitima kao Helmut Kohl na prijelazu iz 80-ih u 90-e godine prošlog stoljeća.
Merkel je na vlast doveo upravo Kohl, kancelar za čijega je mandata pala željezna zavjesa i koji je ujedinio dvije Njemačke. Kada je pao Berlinski zid (1989.), Angela Merkel imala je 35 godina i već se aktivno bavila politikom – bila je dio onih snaga koji su najgorljivije bile za ujedinjenje tadašnje Istočne i Zapadne Njemačke. Upravo je u toj mladoj djevojci stari lisac i najdugovječniji njemački kancelar Kohl (vodio je Njemačku 16 godina) prepoznao politički talent koji će godinama krojiti život Njemačke i Europe. Nitko kao Angela Merkel nije toliko utjelovljavao ono što je Kohl tražio za svoga nasljednika/cu. Angela je rođena u Zapadnoj Njemačkoj, u Hamburgu, a većinu života provela je u Istočnoj Njemačkoj – u Templinu, Leipzigu i Istočnom Berlinu. Kohl je smatrao da nitko neće tako dobro kao Angela voditi proces ujedinjenja kapitalističkog zapadnog i komunističkog istočnog dijela njemačke nacije. Drugi razlog koji je Kohl cijenio kod Merkel bio je što je odgojena u strogoj kršćanskoj obitelji – otac joj je bio protestantski svećenik.
I doista, duboko usađeni kršćanski nauk i težnja da se izvuče iz komunističke diktature i uživa u demokratskim slobodama, odredili su put Angele Merkel. Kada je zasjela u berlinski Reichstag, kancelarku Merkel dočekalo je nimalo ugodno stanje u Njemačkoj. Država je stenjala politički, a još više ekonomski. Dotadašnji kancelar Gerhard Schröder morao se povući prije kraja mandata jer je izgubio povjerenje i u svojoj Socijaldemokratskoj stranci (SDP) zbog provođenja oštrih socijalnih rezova kroz Agendu 2010. kojom je krenuo u reformu tržišta rada. Merkel je zatekla najveću nezaposlenost u novijoj njemačkoj povijesti – bez posla bilo je 5,3 milijuna Nijemaca (stopa nezaposlenosti za Njemačku ogromnih 12,1 posto). I upravo kada se pod vodstvom Merkel njemačka ekonomija počela zahuktavati, uslijedio je šok iz Amerike – financijska kriza koja je gotovo cijeli svijet gurnula u recesiju udarila je žestoko i na najveće europsko gospodarstvo.
Tu se Merkel prvi put pokazala kao veliki vođa – dok su diljem ostatka svijeta zatvarana radna mjesta, Merkel je sa svojim timom ekonomskih stručnjaka uspjela uvjeriti poslodavce da radnicima ne daju otkaze, već da idu na skraćeno radno vrijeme. I to se pokazalo pravim potezom jer se Njemačka prva od velikih zemalja izvukla iz krize, nakon godinu dana recesije, i od tada njemačko gospodarstvo raste po velikim stopama, a nezaposlenost svakim danom pada tako da je ona danas na samo 4,9 posto – najniže od ujedinjenja dvije Njemačke. S 5,3 milijuna kada je Merkel preuzela vlast, broj nezaposlenih pao je na nikada manjih 2,2 milijuna. Istočna Njemačka došla je na 80 posto ekonomske snage bivše Zapadne Njemačke, a prilikom ujedinjenja bili su na samo 40 posto. Proizvodnja u Njemačkoj raste kontinuirano i iz kvartala u kvartal obara nove rekorde. Njemačka je postala najjača svjetska izvozna sila. Nakon financijske krize Merkel se morala nositi i s europskom dužničkom krizom u čijem je ishodištu stajala Grčka.
Prezadužena Grčka povukla je cijelu eurozonu 2011. u novu krizu. Za spas Grčke trebalo je izdvojiti stotine milijardi eura, a najviše novca trebala je dati Njemačka. I druge zemlje gušile su se pod velikim dugovima – Portugal, Irska, Španjolska, Italija... U njemačkoj javnosti, i s lijeva i s desna, rastao je pritisak na Merkel da prestane s pomoći Grčkoj i “drugim rastrošnicima”. Merkel je procijenila da bi slom Grčke bio domino-efekt i mogao dovesti do sloma eura.
“Ako padne euro, past će i Europa”, ponavljala je tada Merkel kao papiga. Sve više Nijemaca počelo je navijati za slom eura i povratak dobroj staroj njemačkoj marki (DEM). Pritisak je rastao, a na tom valu nezadovoljstva rodio se 2013. novi pokret Alternativa za Njemačku (AfD). Krenula je žestoka paljba po kancelarki iz Njemačke, ali i iz Grčke. U Ateni su se pojavile karikature koje Merkel uspoređuju s Hitlerom. A Merkel je tiho, bez povišenog glasa, ponekad i uspavljujuće monotono “svijetu i narodu” pojašnjavala do tada nepoznate termine poput “bailout” i zašto je neophodno za dobrobit svih poduzeti baš te mjere. Merkel je ustrajala, Grčka se spasila, dužnička kriza je minula, a Njemačka je na krilima eura, kako kažu mnogi analitičari, ekonomski učinila ono što je nekada pokušavala vojno – pokorila je Europu.
S rastom ekonomske snage Njemačka je ojačala i politički – Merkel je iskoristila kontinuirane krize u Francuskoj, desetljećima političkog lidera Europe. Najugledniji svjetski časopisi počeli su Merkel proglašavati najmoćnijom osobom na svijetu. Došlo je i ljeto 2015. Angela Merkel je u zenitu – divi joj se i istok i zapad – od Putina do Obame. No onda slijedi preokret. Sirija je već više od pet godina u građanskom ratu. Izbjeglice i migranti smješteni su po okolnim zemljama, najviše u Turskoj. I onda kao po nekoj naredbi deseci tisuća ljudi kreću prema zapadnoj Europi. Većina sanja da se dokopa Njemačke, o kojoj se i u njihovim šatorskim naseljima pročulo da jako raste i treba radnu snagu. Izbjeglice i migranti “teku” kroz Grčku, Makedoniju, Bugarsku, Srbiju i dolaze do Mađarske. U jednom danu na kolodvorima u Budimpešti nalazi se 100 tisuća ljudi. A slijevaju se i rijeke novih po “balkanskoj ruti”. Mađari odbijaju izbjeglice i migrante prebaciti vlakovima dalje prema Austriji i Njemačkoj. Budimpešta se guši – ne može više prihvatiti sve ljude.
Tada Merkel na svoju ruku donosi odluku – otvorit će granice i sve ih pustiti u Njemačku. Na taj način, rezonirala je, današnja Njemačka pokazat će svoju ljudskost i humanost te sprati dio ljage iz Drugog svjetskog rata, a iz solidarnosti rasteretit će i Mađarsku, članicu EU. Izbjeglice i migranti, među kojima će se prošvercati i mnogi islamistički teroristi iz Sirije, Iraka, Afganistana i zemalja Magreba, slijevaju se prema Njemačkoj.
Polako zatvara granice
Do kraja 2015. u Njemačku je ušlo više od milijun migranata i izbjeglica. Mnogi Nijemci ogorčeni su – “to su ljudi iz potpuno drugoga svijeta, daleke kulture i religije. Za većinu od njih ni država ne zna pravi identitet”, argumentiraju nezadovoljnici i dodaju – “to su ljudi iz ratova s kojima Njemačka nema nikakve veze i sve njih trebali bi primiti SAD, Velika Britanija i Francuska koji su tamo sve zakuhali”.
“Wir schaffen das” (Uspjet ćemo), izgovorila je tada kancelarka Merkel rečenicu koja će na kraju obilježiti sve njezine kancelarske mandate. No bunt je sve jači, a stranka AfD njuši priliku – postavlja se kao politička opcija koja će zaštititi Nijemce od “hordi koje nadiru s istoka” i “vratiti moć državi”. Mnogi glasači CDU-a izabiru AfD. Kancelarkina popularnost počinje padati. Merkel stidljivo priznaje svoju pogrešku što je bez kontrole pustila toliko ljudi, ali i dalje poziva na humanost i ljudskost prema svima koji trebaju zaštitu. I Njemačka polako zatvara svoje granice.
No njemački mediji svakim su danom sve puniji vijesti iz crne kronike: “Migrant silovao djevojku”, “Maloljetni azilant silovao pa zadavio maloljetnicu”... Građani su sve zabrinutiji, napadi na Merkel sve su jači. Kulminiralo je s “krvavim Božićem” 2016. kada je islamistički terorist koji je došao u migrantskom valu tegljačem pogazio i ubio najmanje 12 i ozlijedio 56 ljudi na božićnom sajmu u Berlinu. Bilo je još manjih napada, a mnogi pokolji spriječeni su zbog dobrog rada njemačkih sigurnosnih službi. Na valu nesigurnosti građana šire se i lažne vijesti. Portali neskloni kancelarki natječu se tko će je više ocrniti.
Dolaze i izbori – Merkel održava vlast, ali ne može bez velike koalicije sa socijaldemokratima. Potpora se urušava. “Merkel mora otići”, skandira se u mnogim gradovima, najviše u bivšoj istočnoj Njemačkoj. Njemačka policija objavljuje službene statistike – “Nikada manje kriminala nije bilo u Njemačkoj u posljednjih 20 godina”. Protivnici Merkel ne vjeruju – “to su lažne statistike”, odgovaraju. Pa mi svakoga dana na portalima i društvenim mrežama vidimo da netko siluje naše djevojke, argumentiraju. Napadaju i javne televizije ARD i ZDF koje ne objavljuju vijesti u kojima su počinitelji azilanti. “Smatramo da vijesti iz crne kronike nisu u interesu društva”, odgovaraju javni servisi i još više okreću vodu na mlin protivnicima Merkel, koju se sada optužuje i za cenzuru. Sve ugledniji članovi CDU-a prelaze u AfD. Mnogi od njih potpali su pod utjecaj raznoraznih portala i šire lažne vijesti.
Ljubav prema Rusiji
“U prvoj polovici 2018. samo u gradu Chemnitzu zabilježeno je 60 silovanja žena od čega su 56 počinitelja migranti, a 4 su nepoznata”, objavio je u svojoj kolumni Maximilian Krah, odvjetnik koji je iz CDU-a prešao u AfD. Sljedeći dan stiže i službeni odgovor lokalne policije.
“U Chemnitzu je u navedenom razdoblju bilo 12 silovanja, devet počinitelja bili su Nijemci”, priopćila je policija Chemnitza. Uz azilante, druga stvar koja je narušila popularnost kancelarke je i njezina principijelna politika prema Rusiji, odnosno Vladimiru Putinu, koji u desnim krugovima uživa velik ugled zbog svoje “vladavine čvrstom rukom”, a i njemački poduzetnici bi da se ukinu sankcije Rusiji jer im to uzima milijune eura.
Rijetki znaju da je Angela Merkel u školi najprije učila ruski jezik i da je na školskim natjecanjima iz toga jezika bila prvak DDR-a. Merkel priznaje da se divi ruskoj umjetnosti, ponajprije književnosti, a neke ruske pjesme zna “naizust”. Malo tko u Njemačkoj bolje razumije i više cijeni Rusiju od Merkel, ali ona i ovdje ostaje principijelna – unatoč svoj ljubavi prema Rusiji, kao uvjereni demokrat nikako ne može prihvatiti rusko (Putinovo) pripajanje Krima i podršku separatistima u istočnoj Ukrajini. Angela Merkel nije ušla u politiku da se obogati. Ona živi od svoje kancelarske plaće koja je vjerojatno dvostruko manja od onoga što bi zarađivala kao znanstvenica (doktorica je kemije).
Njezin muž Joachim Sauer jedan je od najvećih njemačkih biokemičara (posljednjih godina kandidat je za Nobelovu nagradu iz kemije). Par živi skromno, onako kako su živjeli i prije nego što je Angela Merkel postala kancelarkom. Ona je suprotnost populističkim vladarima koji svoju moć zasnivaju na polu ili lažnim informacijama koje se brzo i daleko plasiraju digitalnim platformama. Sa svojim kantovskim kategoričkim imperativima što se tiče ljudskosti, humanosti i zaštite demokracije, čini se da je Merkel, plivajući protiv ne rijeke nego bujice populizma, ipak uspjela doći do Hesseova izvora. Do izvorne kršćanske etike i demokratskih načela, što je utemeljeno i u imenu njezine Kršćansko-demokratske unije. Hoće li demokratski svijet za pet-deset godina prizivati nekoga čelnika poput Merkel?
Pogledajte video o vojnom avionu F-35:
Antonio Mandir - bjelodano (članak nebum čital) nemaš pojma o mnogočemu, a o povijesti ni pojma o pojmu! Njemačka je moćna poput velikog, tustog i jakog čovjeka kojega je načeo zloćudni tumor,. a on toga nije svjestan! Kad postane svjestan - kasno je!!