Kada se u 21. stoljeću i ženu i Europu nazove jalovom, kao što je to učinio mahom u medijima slavljeni papa Franjo, uvreda je to i za ženu i za Europu. Papa je u veljači ove godine u razgovoru za Corriere della Sera sam otkrio da ga je krajem 2014. nakon govora u Strasbourgu nazvala njemačka kancelarka Angela Merkel. – Bila je pomalo ljutita jer sam usporedio Europu
s jalovom ženom, nesposobnom da rađa djecu – kazao je. Pored te, omakla mu se i još jedna izjava da je Europa baka, koja više nije plodna, ni živahna.
A da je Europa muškog roda, bi li ju papa nazvao neplodnim starcem, koji nije živahan? I papa bi se morao sjetiti koliko ima godina i da je unatoč njima ili baš zbog njih koristan za društvo, jednako kao i bake njegovih godina. To što se žene u Europi, osobito u ruralnim dijelovima, koje nisu mogle imati djecu još u prošlom stoljeću nazivalo jalovima je nešto za što snosi suodgovornost i Crkva, jer je podupirala duboko patrijarhalno gledanje na ženu, koja je prije svega tijelo za rađanje, manje vrijedna ako nije postala majkom i osigurala muškarcu potomstvo, po mogućnosti muško.
Sociolog religije, prof. dr. sc. Ivan Markešić ističe da se izjava pape Franje o Europi kao jalovoj ženi, čak da je i istrgnuta iz konteksta, ne može braniti bez obzira na sve one dobre stvari koje papa čini.
– Ta izjava, htio to papa Franjo ili ne, u bitnome pokazuje duboki patrijarhalni stav koji u Crkvi vlada prema ženama, a koje trebaju biti u kući, služiti muža i mužu, rađati mu djecu, ponajprije mušku, i čuvati “obraz” obitelji. Svima nam je poznato da je izraz "jalova žena" ružan, društveno nepoželjan, diskriminatorski prema ženama, svejedno mogle ili ne mogle, željele ili ne željele imati djecu. Ta izjava, makar to papa i nije želio reći, upućuje na to da su žene koje ne rađaju, svejedno iz kojih razloga, devijantne. Kada papa Europu, uspoređujući je sa ženom, optužuje za jalovost zbog demografskog stanja, onda se takvo shvaćanje ne temelji na jednakovrijednosti muškarca i žene (kako stoji na početku Biblije: i stvori Bog muško i žensko – sebi na sliku), nego na patrijarhalnoj kršćanskoj poziciji da je žensko tijelo koje ne rađa bezvrijedno i vrijedno prijezira – govori prof. Markešić.
Koliko god, kaže, bio simpatizer pape i koliko god mu spočitavali “slijepo” promoviranje njegova pontifikata, papina izjava da je Europa kao jalova žena neugodno ga je iznenadila, posebno stoga što istodobno Crkva kao uzor kršćanskoga života promovira celibat, odnosno "jalovost" muškaraca, koji su dragovoljno izabrali život u celibatu.
Ako ćemo govoriti o izumirućoj Europi i demografskim problemima, onda se i Crkva treba zapitati što je činila i čini da se promijeni konzervativan odnos prema zaposlenim ženama u neoliberalnom kapitalizmu i problemima koje imaju u usklađivanju obiteljskog i profesionalnog života. Nije slučajnost što danas s natalitetom najviše problema imaju katoličke zemlje s juga
Europe poput Italije i Hrvatske, a ne skandinavske protestantske zemlje u kojima je i odnos prema ženama drukčiji. No, u svakom slučaju kod mnogih je još žena ta koja ispada kriva i kad ne rađa i kad rađa previše djece.
Prisjetimo se da je papa lani na putu iz Manile u Rim izjavio i da se katolici ne trebaju razmnožavati poput zečeva te da je imati troje djece dobar broj. Prof. Markešić kaže da su mnogi skloni reći da je i ta izjava izvučena iz konteksta jer je papa govorio o odgovornome roditeljstvu.
– No, ona je ipak neprimjerena u odnosu prema ženama koje su u odgovornome roditeljstvu rađale i rađaju puno djece. Nakon takve izjave, mnoge katolkinje s puno djece mogle su se osjetiti postiđene i posramljene. Jer, pravo je svake odgovorne žene, pa i katolkinje, odlučiti hoće li, zatim s kime i koliko će imati djece. Ja sam ponosan na svoju majku koja je rodila nas osmero djece. Ne mogu reći da se razmnožavala kao zečica, nego je u rađanju djece s mojim ocem vidjela ispunjenje svoga kršćanskoga života. I rodila je onoliko djece koliko su ona i otac smatrali da ih mogu othraniti i odgojiti u kršćanskome duhu i poslati u svijet da budu na ponos njima i zajednici. I hvala im na tome – kaže prof. Markešić.
Još kao biskup, Jorge Mario Bergoglio, papa, pokazao je svoj patrijarhalan odnos prema ženama kad je, kako su prenijeli mediji, 2007. za predsjedničku kandidatkinju, poslije predsjednicu Argentine, Cristine Fernandez de Kirchner naveo: – Žene su prema prirodi neprikladne za političke zadatke. I papa je samo čovjek koji griješi poput svih nas, ali s obzirom na planetarni utjecaj njegovih riječi nije dobro kad izgovori rečenicu o kojoj bi se mogao napisati roman, ali koji za mnoge žene kroz povijest ne bi imao sretan kraj. A za neke nema ni danas.
Trebao je reći da je Europa jalova kao "hrvatska kultura" koju stvaraju "Kulturnjaci 2016." Rekao bi istinu i nitko se ne bi mogao ljutiti.