Dva novinarska teksta u različitim medijima. Oba su se bavila javnom osobom. Tema jednog bila je čelnica jednog gradskog holdinga, a drugog jedna odvjetnica. U oba slučaja osobe kojima su se tekstovi bavili zadovoljštinu su potražile na sudovima smatrajući da su im napisima povrijeđeni čast i ugled. U jednom slučaju sudovi su presudili u korist medija, a u drugom protiv medija. Na koncu su u oba slučaja podnesene ustavne tužbe, koje su riješene tako da su pratile prijašnje odluke sudova.
Novinarka oslobođena
Konkretnije, Ani Stojić Deban, bivšoj šefici Zagrebačkog holdinga iz vremena Milana Bandića, ustavna tužba je odbijena jer je Ustavni sud smatrao, kao i dva suda prije njega, da se portal Index nije ogriješio o nju kada je pisao o tome kako je imenovana na tu poziciju. Ustavna tužba odbijena je i Željku Popoviću, nakladniku i uredniku portala slobodnalika.com, koji je po prijašnjim presudama morao platiti 25.000 kuna Gordani Perković Turković, zbog tekstova koje je o njoj objavio.
No krenimo redom. Ana Stojić Deban kći je Brune Stojića, političara iz BiH kojeg je Haaški sud osudio na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina. Taj je podatak bio zanimljiv novinarima Indexa koji su napisali i objavili tekst pod naslovom "Tko je Ana Stojić Deban, šefica Holdinga? Kći ratnog zločinca u štiklama od 6000 kuna. Tekst je objavljen 3. prosinca 2017. i u njemu se, među ostalim, spominjalo da je Ana Stojić Deban šefica Holdinga postala bez javnog natječaja, iako nije imala potrebno iskustvo te iako nije ranije vodila neku ozbiljnu tvrtku. Nakon tog teksta ona je tužila autoricu teksta zbog uvrede. Među ostalim, zamjerila je novinarki jer "nije istražila javno dostupne činjenice o obrazovanju, ranijim zaposlenjima i kompetencijama Ane Stojić Deban".
No Općinski kazneni sud u Zagrebu nije joj dao za pravo, a u obrazloženju presude navedeno je da je novinarka u inkriminiranom tekstu izrazila svoj subjektivni stav te da cilj teksta nije bilo vrijeđanje i omalovažavanje Ane Stojić Deban ni nepoštivanje njezina ljudskog dostojanstva. Stoga je novinarku oslobodio optužbe, a njegovu presudu potvrdio je i Županijski sud u Bjelovaru odbivši žalbu Ane Stojić Deban. Nakon toga ona je podnijela ustavnu tužbu smatrajući da su joj povrijeđena prava na obrazloženu sudsku presudu i pravo na žalbu jer u osporenim presudama "nedostaje obrazloženje u odnosu na primjenu materijalnog i procesnog prava". Smatrala je i da sudovi nisu pravilno ocijenili dva suprotstavljena prava – pravo na slobodu informiranja i pravo na zaštitu obiteljskog života. No Ustavni sud nije joj dao za pravo pa joj je ustavnu tužbu odbio. Obrazložili su, među ostalim, da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva te je jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i ispunjenje svakog pojedinca.
– Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje, bez kojih nema demokratskog društva – kaže Ustavni sud.
Pojašnjavaju i da je javni interes za nastanak spornog teksta postojao, da Ana Stojić Deban kao javna osoba "ne uživa veću zaštitu pojedinca nepoznatog javnosti, već naprotiv, kao javna osoba dužna je pokazati veći stupanj tolerancije" pa joj je ustavna tužba odbijena.
Što se pak tiče Popovića, on je na svojem portalu objavio članak pod naslovom "Oprez suci i građani. Ovo je odvjetnica i prevarantica Gordana Peraković Turković, iz Ogulina je, ima ured u Gospiću i bavi se prljavim poslom". Objavio joj je i fotografiju, a u tekstu nije obrazloženo zašto je prevarantica ni koji su prljavi poslovi kojima se bavi. U raznim sudskim postupcima koji su uslijedili, a uključivali su i zahtjev za reviziju, Popović je pravomoćno kažnjen novčanom kaznom od 25.000 kuna. Nakon toga podnio je ustavnu tužbu u kojoj je naveo da su mu povrijeđena prava jer su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
Nije u skladu s etikom
Smatrao je i da su pri donošenju presuda bili arbitrarni te da mu je "njegova sloboda mišljenja i izražavanja misli izravno derogirana postupanjem sudbene vlasti." No Ustavni sud nije mu dao za pravo pa mu je tužbu odbio. Pojasnio je da su presude valjano obrazložene, da u njima nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost. Naveli su i da je Popović u članku iznio tvrdnje "za koje se u postupku dokazalo da nisu provjerene i da su neistinite".
– Izneseni navodi vrlo su ozbiljni i zahtijevali su ozbiljan postupak provjere... Umjesto toga podnositelj tužbe (Popović, op. a.) samo je iznio svoje osobno mišljenje iznoseći uvredljive i klevetničke riječi... Podnositelj nije dostatno provjerio podatke prije njihova objavljivanja i nije kao novinar djelovao u dobroj vjeri da bi osigurao točnu i pouzdanu informaciju u skladu s novinarskom etikom – naveo je Ustavni sud.
Mogao bi Ustavni prozboriti koju i o krađi djece u Africi.