Ustavni sud odbio je deset ustavnih tužbi Addiko Bank u povodu izgubljenih parnica zbog kredita u "švicarcima" u kojima je presuđeno da potrošačima zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli moraju isplatiti ukupno 377.221 kunu sa zateznim kamatama od dana uplate preplaćenih anuiteta po ugovorima sklopljenim 2003.-2008. godine. Uz trošak svojih pet odvjetničkih ureda, snose i trošak potrošača od barem stotinjak tisuća kuna, a iz odluke US-a proizlazi da je banka podnijela više desetaka ustavnih tužbi.
A nudili dokaze iz Hypo banke
Kredite je ugovorila Slavonska banka, pa je Addiko tvrdio da se presuda iz kolektivnog spora na ugovore te banke ne odnosi, jer su 2009. pripojeni Hypo Alpe-Adria-Bank (koja je bila stranka tog spora) koja je postala Addiko Bank. Iako je na jednom ugovoru iz 2005. pečat Slavonske banke po kojem je tada bila članica Hypo Grupe, a kao dokaze nudili su isprave Hypo banke, pa je US uočio te proturječnosti i nedosljednosti. Jer, i taj prigovor u nekim predmetima istakli su tek u reviziji Vrhovnom sudu. Tvrdili su da su njihovi ugovori bili drugačiji, da se s njima moglo o svemu pregovarati, da tečaj CHF nisu mogli predvijeti, a pokušavali su dokazati da su potrošače informirali o načinu promjene kamatne stope.
Sudovi su u svih 10 slučajeva zaključili da su formularni ugovori sadržavali odredbe za koje je u kolektivnom sporu utvrđeno da su nepoštene (ništetne), odnosno da potrošači nisu prije ugovoranja kredita bili valjano obaviješteni o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja CHF. Pa i u slučaju magistra ekonomije, za kojeg također vrijedi standard "prosječnog potrošača" jer se nije bavio i bankarskim poslovanjem, kako je obrazložio VS, već mu je specijalizacija bila marketing i radio je u mediju pa se i on pouzdao kad ga je zaposlenik banke uvjeravao da ugovorna kamata neće prelaziti 5 posto.
Addiko je tvrdio i da sudska praksa nije ujednačena jer su županijski sudovi u Bjelovaru i Varaždinu presudili da se presude iz kolektivnog spora ne primjenjuju na kredite Slavonske banke. Ujednačavanje sudske prakse uloga je VS-a, koji je tu reviziju odbacio jer nije riječ o pitanjima zbog kojih bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu i pravna shvaćanja VS-a iz predmeta Revt 249/14, Rev 2245/17 i Rev 3142/2018.
Ni ugovorena mogućnost konverzije ne predstavlja dokaz obaviještenosti potrošača ili mogućnosti pregovaranja. Kao svjedoke Addiko je predlagao zaposlenice koje se nisu sjećale okolnosti sklapanja ugovora, ili nisu radile s klijentima, ili nisu saslušane zbog proceduralnih propusta banke. Njihovi ugovori u bitnome su isti ili slični onima iz kolektivnog spora s ništetnim odredbama, i u tom zaključku sudova US ne nalazi ništa proizvoljno. Addiko se pozivao i na zastaru. Ali, US je utvrdio da sve i kad se presuda iz kolektivnog spora ne bi odnosila i na Slavonsku banku, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS-a od 30. siječnja 2020. potraživanja tih potrošača nisu u zastari jer petogodišnji rok počinje teći od pravomoćnosti utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a zahtjev za proglašenjem ništetnosti nikada ne zastarijeva.
Je li za sve zastara 15. lipnja?
Za potrošače iz kolektivnog spora zastara je nastupila 15. lipnja i jedino ostaje otvoreno pitanje odnosi li se taj rok i na potrošače banaka koje nisu sudjelovale u kolektivnom sporu ili oni mogu tražiti utvrđenje ništetnih odredaba kad žele, pa onda počinje teći zastarni rok za potraživanje. Niz tvrdnji banke ocijenjeno je prigovorima "četvrtog stupnja" jer se od US-a traži da postupa kao još jedna, četvrta sudska instanca, što on nije.
