Novinarska provokacija kako bi Ustavni sud mogao srušiti Obiteljski zakon izazvala je Milanku Opačić na reakciju primjereniju za nekoga tko je doktorirao na zaštiti djece, a ne za potpredsjednicu Vlade i ministricu socijalne politike i mladih: “Međutim, ako Ustavni sud bude rušio zakon koji isključivo radi u interesu zaštite djece, to je njihovo pravo. Ustavni sud se pozicionirao onoga trenutka kada je vlada Zorana Milanovića došla na vlast.”
O tomu je li u Obiteljskom zakonu isključivo sadržaj koji štiti djecu, svoje će reći vjerojatno relevantni stručnjaci, a potom i ustavni suci. Nas je zanimalo je li se Ustavni sud uistinu pozicionirao ili je potpredsjednica Opačić pretjerala u svojoj ocjeni zapravo si pripremajući obranu za mogući fijasko s jednim od svojih ključnih projekata koji je stručna javnost iskritizirala kao nepotreban i neprimjenjiv. Doduše, i premijer Zoran Milanović, a osobito bivši ministar Željko Jovanović te još neki političari vladajuće koalicije, gotovo nakon svake odluke koja im se ne bi svidjela, aludirali su kako je ova vlast u nemilosti Ustavnog suda.
Stoga smo analizirajući odluke Ustavnog suda od 1. siječnja 2008. do danas potražili odgovor na pitanje koliko je zakona i zakonskih odredaba ove vlasti srušio Ustavni sud u usporedbi s propisima koje je donijela bivša vlast.
Zasad je ukinut samo jedan stavak iz Zakona o porezu na dohodak te je pokrenuta ocjena ustavnosti triju odredaba i u posljednjoj odluci Sabor je upozoren na zakonodavni propust s dvjema prijelaznim i završnim odredbama OZ-a. Ustavni sud donosio je još neke odluke nepovoljne za Kukuriku koaliciju, od kojih je pretežiti dio doveo do smjene Željka Jovanovića. Još je ukinuta odluka Vlade o uvođenju radne obveze liječnicima (uzgred, prepisana od HDZ-a koji je od nje odustao kad je upozoren) dok su odluke o referendumu o braku i europskom uhidbenom nalogu (koje stručna javnost izdvaja kao neke od najboljih), samo zbog ideološke opterećenosti vladajućih prouzročile ničim izazvanu netrpeljivost prema Ustavnom sudu.
S druge strane, od 1. siječnja 2008. Ustavni sud ukinuo je tri zakona HDZ-ove koalicije jer ih kao tzv. organske zakone nije donijela potrebna većina zastupnika te je intervenirano u 110 zakonskih odredaba. Za vladavine Kukuriku koalicije sa 13 odluka ukinut je Zakon o pučkom pravobranitelju i intervenirano je u 70 zakonskih odredaba (43 odredbe ZKP-a i 11 Zakona o sprečavanju sukoba interesa), dok je u vrijeme HDZ-ovih vlada od 2008. doneseno još 20 odluka pa su ukinute neke odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, pa zakona o izboru zastupnika, o javnom okupljanju, o pravima (djece) branitelja, o mirovinama...
Kad bi se rad Ustavnog suda “pozicionirao” i na osnovi “pasivnih” odluka, onda bi jedni podsjetili na odluku u vezi s referendumom o PDV-u, a drugi Linićev Zakon i uredbe o predstečajnim nagodbama. Usto, SDP ima i financijsku korist od ukidanja članka na osnovi kojeg je drakonski kažnjen. Dok su bili u oporbi, Ustavni sud usvojio je i prijedlog koji je podnio njihov danas pokojni Boris Šprem.
Vladajući su dižući galamu stvorili famu kako nisu u milosti Ustavnog suda, a stanje je očito obrnuto.
Treba izgleda pokrenuti još jedan referendum pošto partiji nisu jasne neke stvari.Treba zaštiti djecu a ne da djece kupuju za šaku dolara kao što se to dešava u nekim kvazi modernim demokracijama !!