Zagrebačka škola akademije i menadžmenta, koju kao dekan vodi poznati ekonomist i političar Đuro Njavro, dobila je najprestižniju međunarodnu akreditaciju koju može dobiti poslovna škola. Akreditacija AACSB-a uvrstila je ZSEM u najprestižnije svjetsko društvo 681 biznis škole na najvišoj razini. ZSEM-u će ta akreditacija značiti dizanje razine svoje internacionale konkurentnosti, a njezinu dekanu Njavri daje posebno težinu kad komentira kompetitivnost hrvatskog visokog školstva. U situaciji kad Slovenija počinje nuditi stipendije hrvatskim studentima, ZSEM se sprema na međunarodno natjecanje. A javno školstvo?
:: Kako gledate na pokušaj reforme visokog školstva koji je pokrenuo Zelenika pa je zaustavljen?
Sve promjene u visokom školstvu u Hrvatskoj posljednjih desetljeća uvijek su nailazile na značajan otpor. Prava je šteta što Ministarstvo nije preuzelo pa u cijelosti ili uz prilagodbe provelo reformu koja je već bila usuglašena i pripremljena u mandatu prošle vlade. Ona je zadirala prije svega u ustroj i financiranje te u akademske standarde, a ne u vrijednosna opredjeljenja. Učinjen je veliki posao koji je jednostavno odbačen jer ga je učinila prošla vlada. Ova vlada djeluje uz velika proračunska ograničenja ili, jednostavnije, manje je proračunskog novca, a to određuje većinu promjena. Zasad nisam primijetio nikakvu naznaku da će doći do ikakvih bitnih promjena, a bitna bi promjena za mene bila pomak financiranja od sadašnjeg modela prema modelu u kojem bi obrazovne ustanove većim dijelom financirali studenti. To može biti vaučerom ili subvencioniranim jeftinim i dugoročnim kreditima, pa bi onda studenti imali mogućnost i slobodu izbora studija i fakulteta, odnosno veleučilišta. Tako bi se u isto vrijeme prvi put otvorila utakmica između visokih učilišta s ciljem privlačenja studenata koji donose vaučere i kreditni novac te bi se makar dijelom javna i privatna ponuda visokoškolskih obrazovnih programa dovela u ravnopravniji položaj. Uvjeren sam da bi to unijelo dosad nepostojeću dinamiku u visokoškolsko obrazovanje, omogućilo moderan menadžment na javnim sveučilištima, a cijeli obrazovni sektor, koji uključuje i javne i privatne ustanove, usmjerio na studente, kvalitetu obrazovanja i zapošljivost studenata nakon završetka studija.
:: Kako uskladiti output školskog sustava s potrebama gospodarstva, odnosno razvojnim ciljevima Hrvatske?
Samo kroz stalno preispitivanje kako visokoškolskih ustanova tako i samih studenata. Student je suodgovoran za planiranje svoje budućnosti i svog obrazovanja kao važnog dijela života, najčešće presudnog za dugoročan uspjeh i društveni položaj. U tome mu svakako pomaže obitelj i škola. S druge strane, visokoškolske ustanove odgovorne su pratiti gospodarski i ukupan znanstveno-tehnološki razvoj svijeta i pojedinih područja te usklađivati svoje obrazovne programe po sadržaju, metodama i kvaliteti. Neodgovorna je ona škola koja ne prati razvoj svoje struke i stalno se ne prilagođava i ne usavršava. Također je neodgovorna škola koja ne prati karijere svojih diplomanata i kroz komunikaciju s ustanovama i tvrtkama gdje su zaposleni ne prikuplja spoznaje za daljnje usavršavanje svojih programa.
:: Koji su ključni problemi visokog školstva?
Nedostatak zdravog natjecanja i neopravdan strah od njega. Samo se natjecanjem mogu pokrenuti postojeći stvaralački potencijali u našim akademskim krugovima, bili oni na javnim ili privatnim visokoškolskim ustanovama.
Jasan cilj trebala bi biti izvrsnost obrazovanja za potrebe naših studenata, postignuta uz razumno i štedljivo trošenje raspoloživih sredstava. Nedostaje li takav cilj, stvara se pasivnost. Ako sustav nije usmjeren na potrebe studenata i na postizanje izvrsnosti, postaje izuzetno neefikasan. Taj se problem ne može riješiti samo s više novca. Potrebne su cjelovite promjene.
:: Što bi hitno trebalo napraviti u reformi hrvatskog školstva, a što moramo odraditi na srednji i dugi rok?
Treba se usmjeriti na bolje korištenje nevelikih raspoloživih sredstava, za dobrobit naših đaka i studenata, a to možemo postići jedino boljim upravljanjem visokoškolskim ustanovama i njihovom usmjerenošću na studenta. Posljedično to znači i praćenje stope zapošljavanja studenata.
Takva promjena može se dogoditi tek uz pomoć drukčijeg sustava financiranja koji stavlja studenta u središte pozornosti sustava, dajući mu slobodu izbora s osloncem na vaučere i studentske kredite.
:: Što kažete o raspravi o tome je li ili nije trebalo mijenjati školske udžbenike?
Pogledamo li kako su u nekim udžbenicima obrađene teme iz Domovinskog rata, sigurno ih je potrebno promijeniti i tu važnu temu nacionalne povijesti napisati bez utjecaja dnevne politike. Brojni stručni udžbenici također su zastarjeli i potrebno ih je nanovo pisati. Novi udžbenici trebaju uključiti multimedijalne elemente. Zahvaljujući snažnom i brzom razvoju tehnologije mnogi se danas više ne oslanjaju isključivo na udžbenike kao jedine nastavne materijale. Primjerice, na ZSEM-u koristimo najnapredniji sustav daljinskog podučavanja na svijetu, Blackboard. Udžbenici trebaju uključiti internet kao obrazovni alat ako želimo postizati obrazovne ishode koji su primjereni 21. stoljeću.
:: Vjerujete li da je točna teza da su Jovanovića sabotirali na zadnjoj maturi namjernim otvaranjem pitanja?
Ne, mislim da je tek riječ o pojedinačnim, neželjenim propustima u inače golemoj organizaciji državne mature, koja uključuje na tisuće samoprijegornih i odgovornih osoba širom Hrvatske. Sve to traži iznimnu disciplinu i koordinaciju. Trebalo bi razmisliti ne bismo li mogli našu državnu maturu organizirati i izvesti po uzoru na standardizirane testove koji se provode diljem svijeta poput GMAT-a, TOEFL-a i SAT-a. Naime, ovi testovi izvode se na računalima spojenima na internet, i to u strogo kontroliranim uvjetima.
Tako bi se smanjile mogućnosti grešaka u budućnosti.
Danas nije moguće rangirati uspješnost srednjih škola i to je prava šteta. Propustili smo priliku da uspjeh na državnoj maturi postane okosnica rangiranja i objektivan pokazatelj izlaznog znanja đaka. Time bismo sasvim sigurno mogli usporediti, a zatim i rangirati ustanove iz kojih dolaze.
:: Je li glupo reći da znanje/školovanje u Hrvatskoj treba postati skuplje da bi zaista dobilo na cijeni?
Školovanje u Hrvatskoj već je danas prilično skupo imamo li na umu koliko hrvatski porezni obveznik izdvaja za sustav obrazovanja i što dobiva u kvaliteti i broju. Samo zato što je neka institucija javna ne znači kako usluge i proizvodi te institucije nisu skupi. Pogledajmo samo primjer Hrvatske radiotelevizije, koja zapošljava čak tisuću ljudi više od grčke javne televizije, koja je nedavno ugašena nakon golemih višegodišnjih gubitaka. Trošak školovanja u hrvatskim javnim i privatnim školama potrebno je individualizirati. Zašto i dalje zatvaramo oči pred činjenicom da su koristi od obrazovanja već individualizirane? Obrazovani građani ostaju kraće bez posla i u pravilu imaju višu plaću. Individualizacija troška obrazovanja, kroz školarine u javnim kao i u privatnim ustanovama, dala bi jasnu sliku o cijeni obrazovanja i pritom bi bilo teško obrazovanje uzimati “zdravo za gotovo”, kako se danas čini. Pritom je gotovo pa nevažno kako će se školarina platiti, studentskim vaučerom koji namiruje državni proračun, stipendijom tvrtke, dugoročnim studentskim kreditom ili pak mješavinom svih tih izvora. Ohrabrujuće je da nam iz Europe dolazi ohrabrenje i potpora, konkretno Njemačke razvojne banke (KFW) koja je spremna savjetom i sredstvima poduprijeti razvoj sustava dugoročnih studentskih kredita u zemljama jugoistočne Europe.
:: Kakve izazove i mogućnosti donosi EU?
Uskoro Hrvatska postaje ravnopravna članica EU, vidimo, posljedično, ovih dana snaženje konkurencije u prije zaštićenoj djelatnosti opskrbe električnom energijom. To je tek početak, konkurencije će biti sve više, olakšava je i Zakon o javnoj nabavi. Očekujem tako i više konkurencije našim sveučilištima od brojnih europskih u privlačenju mladih, talentiranih, ambicioznih studenata. Studiranje širom Europe postat će dostupnije hrvatskim studentima.U takvim okolnostima naša sveučilišta i škole, žele li “ostati u poslu”, trebaju raditi na svojoj kvaliteti i privlačnosti za studente iz Europe i svijeta. Promicanjem izvrsnosti mogla bi se od sveučilišnog obrazovanja razviti važna gospodarska djelatnost. Dobar, motivirajući, primjer je Australija gdje sveučilišno obrazovanje predstavlja treću izvoznu granu, nakon prve dvije vezane za rudna bogatstva.
>>Želi na medicinu, ali i obići svijet. Rješenje: studij u inozemstvu
