Velika rasprava povela se ovih dana o emisiji "Grudi Marije Jurić Zagorke i zatvorske lignje", prve iz serijala "Turistički vodič" autora i protagonista Borisa Veličana, koja se u sklopu obrazovnog programa u laskavom večernjem terminu počela prikazivati na HTV-u. Mnogi su sa zanimanjem očekivali tako najavljen serijal, a umjesto štosnog formata u stilu Roberta Knjaza, doživjeli smo bizaran miks oblačenja turista u naciste, uvjeravanja da je zatvorska kuharica opasna robijašica, nuđenja janjećih glava vegetarijancima i zanesenog trljanja dojki kipa Marije Jurić Zagorke. Na ovo potonje glasno su reagirale i feministice i novinarke, a cijelu emisiju osudili su i turistički vodiči, koji smatraju da je svojim ponašanjem Veličan obezvrijedio njihovu struku.
Mnogo je ljudi pitalo i kakav je to uopće format kada se u emisiji mulja i laže, i tu moramo stati u obranu Borisa Veličana. Lažni dokumentarac, takozvani "mockumentary", legitimna je satirička forma čiji su majstori autori poput danskog redatelja Madsa Brüggera, koji trik i prijevaru koristi za prokazivanje totalitarnih i korumpiranih režima u rasponu od Sjeverne Koreje do Zambije. Međutim, problem je što je Veličan taj format iskoristio za plasiranje primitivnih, zaostalih i seksističkih fora kojima na javnoj televiziji ne bi trebalo biti mjesta. Kada to kažemo, pozivamo li na cenzuru? Ne, samo na promišljanje o načinu trošenja javnog novca, u ovom slučaju iz programske jedinice edukativnog, a ne (što bi bilo logičnije) zabavnog programa.
Dio javnosti također smatra da se oko svega podigla prevelika graja i da je na kušnju stavljena Veličanova sloboda govora. Oni skloniji relativizaciji pitaju se zašto nikome ne smeta uskrsno bojenje jajca kipa "Bacača diska" ispred Dinamova stadiona, a njihovi protivnici uzvraćaju pitanjem kako bi HTV reagirao da se u emisiji umjesto Zagorkinih grudi diralo međunožje kipa Franje Tuđmana. Osobno smatram da su obje usporedbe krive jer se zadržavaju na banalnosti "šlatanja" metalne figure ignorirajući pritom simbolički naboj kipa, predmeta čija uloga i jest da bude simbol određene vrijednosti za koju se kao društvo zalažemo. U slučaju Marije Jurić Zagorke radi se o vrijednostima feminizma, ženskog dostojanstva i otpora nejednakosti. Ta ista Zagorka svojedobno je napisala da su je cijelog života šutali kao psa jer je odbijala prešutjeti seksističko ponižavanje. I upravo zato, svesti je na par svakome dostupnih sisa, uvreda je ne samo Zagorkinu naslijeđu nego i svakoj ženi koja je u ovih 150 godina od njezina rođenja doživjela seksualno uznemiravanje samo jer se, eto, našla u dometu nečijih ruku.
Da se vratimo na analogiju tretmana različitih kipova, ako se simbol feminizma šlata po sisama, možda bi se onom simbolu atletske spreme na Maksimiru trebalo slomiti nogu, a pred Tuđmanovim kipom, ili još gore – pred spomenikom žrtvama rata – držati tri prsta u zraku? Sasvim bi se sigurno našli ljudi kojima bi i to bilo smiješno, ali isto tako i oni koje bi to ponizilo i povrijedilo. Svojim infantilnim šalama Boris Veličan uvrijedio je jedan dio društva. To su stvari o kojima trebamo moći razgovarati, a da ne budemo označene kao histerične babe ili promotorice kulture otkazivanja. Jer javni posao podložan je javnoj kritici, a sloboda govora uključuje i jedno i drugo, kao i odgovornost za posljedice svojih djela.
VIDEO Žena čiji je slučaj potresao Hrvatsku! Liječnik me pitao 'Biste li ubili dijete s tumorom koje ima dvije godine?'
nije postupio dobro no...ove drecalice iz feministickih udruga koje predstavljaju zene grdno grijese, za jedan obican kip urlicu a kad im na vrata dodje ziva zena sa problemom otjeraju je. da se bar ovako angaziraju kad su u pitanju zene od krvi i mesa, ovako je to drecanje uprazno, licemjerno