Cijepiti perad protiv ptičje gripe ili ne, raspravljaju stručnjaci diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj. No kako sada stvari stoje, dok se gospodarske štete, direktne i indirektne zbrajaju u milijardama eura, nijedno dosad poznato cjepivo nije 100% učinkovito – i zapravo može biti dvosjekli mač, čulo se ovih dana na 15. peradarskim danima u Puli koji su okupili čak 270 znanstvenika, veterinara, stručnjaka iz proizvođačkog sektora i peradara iz 19 zemalja.
Patke ne pokazuju simptome
– Cijepljenje peradi protiv ptičje gripe složeno je pitanje zbog velike varijabilnosti podtipova influence, pa čak i značajnih antigenskih razlika među virusima influence unutar jednog podtipa. To može rezultirati slabom učinkovitošću čak i pravilno korištenih cjepiva istog podtipa kao što je cirkulirajući virus – kaže doc. dr. sc. Vladimir Savić, voditelj Nacionalnog referentnog laboratorija za influencu ptica i newcastlesku bolest u Centru za peradarstvo Hrvatskog veterinarskog instituta (HVI).
Ističe kako ptičja gripa različite posljedice ostavlja na različitim vrstama peradi. Kod kokoši i purana dolazi do uginuća, dok patke najčešće ne pokazuju simptome bolesti. A cjepivo je i skupo – i farmerima može dati i lažni osjećaj sigurnosti. Naime, zbog cijepljenja zaražena perad ne pokazuje simptome bolesti i ne ugiba, no i dalje izlučuje virus premda u daleko manjoj količini od necijepljene peradi. To znači da zaražene životinje mogu biti prikriveni kliconoše što u uzgoju peradi može dovesti do ukorjenjivanja bolesti i širenja zaraze pa se traže intenzivna testiranja te kombinacija cijepljenja s drugim mjerama, od kontinuiranog nadziranja, praćenja infekcije u prirodi, ranog otkrivanja i biosigurnosti.
– Odluka o cijepljenju treba se donositi na temelju lokalnih prilika i u obzir treba uzeti mnogo čimbenika – ističe Savić. Trenutačno je u svijetu najčešća visoko patogena influenca ptica (VPIP) H5N1 – a u Kini i H5N6 koji, za razliku od ovog prijašnjeg, može zaraziti i ljude. Čak je 16 serotipova VPIP-a, od kojih su H5 i H7 najznačajniji. No velike su razlike između serotipova (posebno za H5). Svaki H5 i H7 niskopatogeni soj u kopnenoj peradi vrlo lako mutira u visokopatogen, a nema živih cjepiva i nema masovnog cijepljenja (osim nekih vektorskih). U svijetu je od 2002. do danas kroz preventivno cijepljenje protiv H5 virusa potrošeno 450 milijardi doza cjepiva, od čega 99% u četirima državama – Kini (91%), Egiptu (4,65%), Indoneziji (2,3%) i Vijetnamu (1,43%), a 0,7% u preostalih 10 zemalja u regiji (visokorizična područja). Iran, Kazahstan i Bangladeš su prije nekoliko godina uveli cijepljenje. No, iako je cjepiva danas puno jer cirkulira jako puno različitih tipova, problem je postizanje zadovoljavajuće imunosti u ciljnim vrstama i različiti su rezultati. Ključna saznanja iz nacionalnih kampanja cijepljenja protiv influence ptica (IP) (Kina, Vijetnam, Indonezija, Egipat i Meksiko), pokazala su kako se, naime, javlja antigenski odmak terenskih sojeva – smanjena učinkovitost tijekom vremena, objašnjava Savić.
I neke europske zemlje odlučuju se za preventivna cijepljenja na ograničenim područjima – Francuzi su, primjerice, lani u listopadu započeli preventivna obvezna cijepljenja samo pataka na cijelom području države, osim Korzike. No dokle god će se moći kontrolirati bolest bez cijepljenja, perad se u EU u pravilu ne cijepi, iako zapravo nema zemlje u kojoj nema virusa ptičje gripe koji je prisutan u divljih ptica (čak i na Antarktici), dok se domaća perad sporadično zaražava. Savić objašnjava kako i u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu trenutačno postoje mogućnosti cijepljenja, no odvagnu li se sve navedene koristi i slabosti cijepljenja, nama je trenutačno cilj biti slobodan od ptičje gripe bez cijepljenja.
Tome svakako ide u prilog i činjenica da u Europi nema međunarodnog tržišta za proizvode od cijepljene peradi pa farmeri uglavnom ne žele cijepiti svoju perad, a farmaceutske kompanije ne ulažu u razvoj dobrih IP cjepiva. S jedne strane, mnoga postojeća cjepiva daju dobre rezultate u laboratorijskim uvjetima, ali je njihova učinkovitost na terenu razočaravajuća. S druge strane, veliki je porast gubitaka u peradarstvu zbog izbijanja VPIP H5 i velike kompenzacije peradarskim proizvođačima, a usto i sve veći otpor javnosti prema masovnom usmrćivanju peradi te sve veći zahtjevi za njezino držanje na otvorenom.
Incidencija pojave virusa niska
– Prema najvišim zdravstvenim standardima za bolesti A kategorije, a to su najopasnije bolesti domaćih životinja poput afričke svinjske kuge, svinjske kuge i slično, cilj je imati najviše zdravstvene standarde što znači biti slobodan od te bolesti bez cijepljenja. Ponekad je nužno da se koristi cijepljenje kao alat, i to privremeno da bismo uspjeli suzbiti bolest, hitno cijepljenje, ali i preventivno cijepljenje, no ono je zadnje što bismo htjeli – kaže Savić te dodaje kako u Hrvatskoj, srećom, nemamo ekstenzivnog uzgoja peradi pa je incidencija pojave virusa niska. Zanemarimo li sporadične slučajeve iz 2017. na četiri lokacije u ekstenzivnom uzgoju, ptičja gripa se 2020., potom u studenom lani i u siječnju ove godine pojavila na tri velike farme u zatvorenom uzgoju zbog čega su usmrćeni deseci tisuća purana.
– Koliko god to apsurdno zvučalo, drago mi je da smo virus imali samo na nekoliko velikih farmi, a ništa okolo jer, ako se počne širiti u ekstenzivnom uzgoju, onda bismo imali horizontalno širenje bolesti i bili bismo primorani na cijepljenje kako su to Talijani svojedobno radili – govori Savić. Na jednu od domaćih farmi virus je pak unio ždral, ptica koja leti na 10.000 metara visine, tako da ograda od 2-3 metra danas ne znači ništa.
– Ako imate na farmi 70.000 purana, svaki 10-15 kg, odnosno 700 tona, jako je velika količina topline koja se usred zime diže u zrak, a i miris. Ptice koje lete to osjete i to njih privlači tako da na biosigurnosne mjere više ne možemo gledati samo u dvije dimenzije, nego i kroz treću. Purani su se držali samo u zatvorenom, nisu izlazili, a ždral je prevelik da uđe na farmu. No može sletjeti unutar vanjske ograde, a kako je unutra velika količina životinja koje imaju potrebu za velikom količinom kisika, ptičja gripa, koja se prenosi i zrakom, unutra je mogla dospjeti sustavom ventilacije ili ju je pak, ako je više peradnjaka i ždral izmet baci pred vrata, radnik mogao prenijeti iz jednog objekta u drugi – objašnjava naš sugovornik.
Sve to upućuje na to da bi veći farmeri uz sve dosadašnje propisane mjere sve više trebali posezati i za mjerama kakve danas protiv ptica imaju, primjerice, zračne luke. Nekad su to bili sokoli, jastrebovi, a danas su to – dronovi, zaključio je Savić.
