Daj štrik! Još.Vuci! – prolomio se glas Zlatka Ignjatića iz zemljine utrobe. U posljednjih 13 godina više od 2600 puta Zlatko je otputovao u “središte zemlje”. Ured mu je svaki bunar, a radni stol njegovo dno.
Na dnu našli “dućan”
Zajedno s kolegom Jovanom Bulajićem na dan “odštopaju“ barem dvije vodene žile.
– Imam oči kao u mačke koje su se već privikle na mračne dubine – priznaje Zlatko koji bez oklijevanja oko struka kvači debelo uže pripremajući se za spuštanje u bunarsko okno. Iz njega je dvočlani tim za sanaciju bunara Gradskog društva Crvenog križa Belog Manastira izvukao već čitavu dnevnu sobu i pola dijelova za novi kamion.
- Najduže smo čistili jedan bunar u Topolju. Trajalo je cijeli tjedan. Bože, što je sve u njemu bilo. Teško je i za prepričati. Ma, dovoljno za cijelu samoposlugu! Bili smo šokirani i kada su nas ljudi uveli u svoju kuću pa nam pokazali da im je bunar nasred sobe – prisjeća se Jovan.
Dok su u Bilju pitku vodu stanari zaustavili vunenim tepihom koji je bunarski dvojac morao "čupati“ nivom za koju su ga prethodno zakvačili, u Topolju su se na teren „spuštali“ s motorkom u ruci.
– Da bismo došli do dna, prethodno smo morali posjeći cijelo drvo jorgovana od tri metra koje je unutra izraslo. Strašno! – nastavlja Jovan.
U krizi pune ruke posla
Iza Zlatka i Jovana samo je prošle godine, u 45 mjesta gdje su bili, od Orahovice preko Baranje pa sve do Erduta, ostalo čisto i rehabilitirano 208, a popravljeno 36 bunara.
– Kriza je, voda je skupa, pa u zadnje vrijeme imamo pune ruke posla. Sve nas više ljudi zove da im očistimo bunare jer im je to jeftinije nego da troše vodu iz vodovodne mreže – objašnjava Jovan. Slaže se s njim i Danijela Kralj iz Batine kojoj su prije useljenja u novu kuću očistili bunar.
- Voda se odavde nije pila 15 godina. Očekivali smo čitavo čudo stvari, ali dobro je, na površinu su iznijeli samo dva zahrđala lonca – s olakšanjem će Danijela.