Predsjednik Zoran Milanović večeras je na Kninskoj tvrđavi priredio svečani prijam za ratne zapovjednike povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 27. obljetnice VRO Oluja, na kojem je uručio odlikovanja, medalje, promaknuća i pohvale pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske.
20:38 - Nakon što je održao govor predsjednik Milanović uručio je odlikovanja, medalje, promaknuća i pohvale pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Za osobite zasluge u promicanju ugleda Republike Hrvatske i Hrvatske vojske, Red hrvatskog trolista uručio je Klapi Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“. U ime klape „Sveti Juraj“ prigodnim riječima obratio se sžn. Marko Bralić: „Hvala za dodijeljeno odličje klapi „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice, koje nam jako puno znači, posebno na ovom povijesnom mjestu uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja koje od srca pozdravljamo ma gdje bili. Neka naša zahvala bude na najbolji mogući način kako mi to znamo – pjesmom.“
Zlatne medalja izvrsnosti u izobrazbi uručio je najboljem polazniku 44. naraštaja Napredne dočasničke izobrazbe naredniku Bori Jukiću i najboljoj polaznici 27. naraštaja Izobrazbe za razvoj vođa skupnici Ivani Vučemilović – Vranjić.
Nadalje, čin brigadira predsjednik Milanović uručio je pukovnicima: Anti Jukiću, Robertu Kramariću, Davoru Misiru i Jozi Stažiću. Čin pukovnice uručio je bojnici Marini Jurčić, a čin pukovnika trojici bojnika i to Darku Bjelivuku, Mariju Majetiću i Mariju Preostu.
Za ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća, pohvalom Vrhovnog zapovjednika pohvaljeni su brigadir Tomislav Pavičić, brigadir Nenad Samardžić, pukovnik Bernard Bartoluci, bojnik Marko Mesić, bojnik Nenad Santini, časnički namjesnik Alen Cvetko, nadnarednik Miro Jaman i nadnarednik Mate Vlastelica. Predsjednik Republike ukupno je uručio osam pohvala pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske.
U čin bojnika promaknut je 21 satnik, među kojima i osam satnica. U čin satnika promaknuto je 17 natporučnika, kao i četiri natporučnice u čin satnice, te jedan poručnik fregate u čin poručnika bojnog broda. U čin natporučnika promaknuto je 55 poručnika (12 poručnica u čin natporučnice). Ukupno je promaknuto 105 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Svečani prijem Predsjednika Republike za ratne zapovjednike na Kninskoj tvrđavi uveličali su glazbenici iz redova Oružanih snaga: odlikovana Klapa HRM-a „Sveti Juraj“, zatim Policijska klapa „Sveti Mihovil“ i Mali jazz sastav Orkestra Hrvatske ratne mornarice.
20:22 - Predsjednik Zoran Milanović održao je govor.
"Dame i gospodo, hrvatski zapovjednici, dragi gosti, nakon skoro 30 godina, naša zemlja se polako sljubljuje i rukuje sa svojom novijom prošlošću. Veliki događaji, a oslobođenje Knina i hrvatska pobjeda devedesetih godina su jedan od najvećih događaja u hrvatskoj povijesti, mnoge ljudi u tom trenutku kada se dogode ostave zbunjenima, ne ravnodušnima i stvari se tumače svakako.
Bilo je u ovih nepunih 30 godina puno isprika, puno „ali“, puno „nismo znali“, „nismo htjeli“, „krivo smo napravili“. Prošlo je dovoljno vremena da s nekakvim odmakom, koji predstavlja skoro jedan cijeli ili značajan dio ljudskog radnog vijeka, kažemo da je bilo vrlo malo loših stvari i jako puno dobrih stvari i dovoljno veličanstvenih stvari. U tome su sudjelovali mnogi od vas ovdje, danas ljudi u zrelim godinama, ali ljudi u snazi.
Ovo druženje je počelo prije točno deset godina na Kninskoj tvrđavi kada je u proljeće 2012. godine tadašnji ministar obrane, jedan od zapovjednika Hrvatske vojske koja je ovdje pobjeđivala i ušla u Knin, Ante Kotromanović rekao da bi bilo dobro da se nakon skoro dvadeset godina održi druženje, prijem za ratne zapovjednike iz „Oluje“ u domaćinstvu Predsjednika Republike i premijera. To je bilo prije deset godina i meni je drago vidjeti da je taj običaj uhvatio čvrsto korijenje. Da će i sljedećih godina ova jedinstvena generacija ljudi i hrvatskih vojnika, ratnih vitezova i heroja ostati generacija koja će biti zapamćena.
Ljudi umiru dva puta. Prvi puta kada umru, a drugi puta kada ih se zaboravi. Ova generacija, vaša generacija hrvatskih vojnika i zapovjednika imat će tu čast da živi dulje od ostalih. Jedan od najvećih čovjekovih strahova, ako ne i najdublji i jedini strah, je strah od prolaznosti. I zato, sve ovo što se radi i što će se raditi i sljedećih godina je otpor zaboravu, otpor relativiziranju, otpor izjednačavanju i borba za činjenice i za istinu. O tome ćemo ovih dana opet, kao i proteklih godina, govoriti i trebamo govoriti i danas na ovom mjestu i sutra na proslavi i obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja i na Sinjskoj alci. Jer, očito moramo o tome govoriti.
Hrvatska je bila od prvog dana u jako teškoj poziciji. Ovo ne govorim radi ovdje prisutnog auditorija, svi ovdje prisutni to jako dobro znaju i u tome su osobno sudjelovali. Nekih koji su u tome sudjelovali ovdje danas nema, ili su poginuli u ratu ili su umrli nakon rata. Hrvatskoj ništa nije poklonjeno. To svaki narod i vodstvo svakog naroda i svake nacije voli vjerovati, voli misliti i još više voli reći: „Nitko nam ništa nije poklonio.“ Hrvatskoj od 1991. do danas nitko ništa nije poklonio i sve je plaćeno po barem dvostrukoj cijeni s kamatama, sa zelenaškim kamatama povijesti i od toga se još uvijek oporavljamo.
I nismo zbog toga frustrirani i nezadovoljni, bijesni, ne mrzimo nikoga, zaista ne, ali neke stvari moramo reći i moramo ih podcrtati: da, naša zemlja je bila ili na pragu sankcija, svaki dan je bilo samo što nisu tu, ili pod embargom. Ljudi koji su oslobađali ovaj prostor mjesecima, jer kninska bitka je bila kulminacija jednog velikog sjajnog posla, ti ljudi su imali streljiva ne za pet mjeseci, nego za nekoliko dana ili za dva tjedna i morali su biti brzi i učinkoviti. Nitko ih otvoreno nije podržavao i nitko im otvoreno nije pomagao. Jako težak i visok zadatak za jednu malu zemlju, za Hrvatsku.
Hrvatska je strahovala od sankcija, svaki njezin potez se gledao skeptično, drukčije nego što se to gledalo druge. Ovo kad govorim vjerujem da ne zvučim kao frustrirani predsjednik jedne male frustrirane zemlje, nego upravo suprotno – kao zdravorazumski lider jedne samosvjesne, formulirane i konačno povijesno definirane zemlje. Naš put je bio pravedan. Ispravan. Uloga naše vojske i naše braće iz Bosne i Hercegovine u ratu u BiH je bila velika. Nitko za to nije rekao niti hvala.
Sumnjičilo nas se cijelo vrijeme da smo Bosnu i Hercegovinu htjeli raskomadati – to nije istina. Bihać ne bi nikada bio deblokiran da nije bilo Hrvatske vojske. Bosanski Srbi, koji su bili neprijatelji u ratu, ne bi nikada položili oružje i bili dovedeni za pregovarački stol u Daytonu da prihvate ono što je već prije toga bilo napisano, da ih Hrvatska vojska nije slomila u zadnjoj operaciji u desetom mjesecu 1995. godine. Hrvatski borci iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine temeljem validnih aranžmana i ugovora međunarodnog prava i to na tuđi nagovor i zagovor, Sjedinjenih Američkih Država.
Skoro 30 godina kasnije mi se i dalje moramo objašnjavati i ispričavati, „nismo htjeli“, „nismo znali“, „oprostite ako smo nešto pogazili“ – ne, draga gospodo. Naš put je bio ispravan, bio je civiliziran i kao u svakom ratu, bio je krvav i zato na tome vam hvala, hvala onima koji su ovdje, hvala onima koji nisu ovdje, hvala svima koji su došli. Ovo moramo ponavljati i stalno naglašavati - spremni na raspravu, spremni na drugo mišljenje - da bi naša djeca, naše kćeri i sinovi znali da su pripadnici jedne civilizirane, moderne europske zajednice koja je svoj put i sve ono što je stekla sama platila jako skupo.
I da je država ne samo simbolika i duboka emocija, nego i instrument za zadovoljenje i ispunjenje nacionalnih interesa, materijalnih, stvarnih, tvrdih, čvrstih, političkih u Hrvatskoj,
da i u Bosni i Hercegovini. I tome služi hrvatska država. Ovoga puta mirnim, miroljubivim i krajnje civiliziranim sredstvima, ali snagom argumenata, volje i jasnoće.
Hrvatska 1995. godine nije imala izbora. Hrvatska nikoga nije prognala odavde, Hrvatska to nije željela ili barem ja s punim uvjerenjem govorim da to velika većina ljudi nije željela, ali Hrvatska nije imala izbora. Hrvatskoj se nudio mirovni sporazum, aranžman o uređenju Hrvatske poznatiji kao „Z-4“ koji je za Hrvatsku bio nepovoljan, puno nepovoljniji nego sporazum iz Minska za Ukrajinu. Hrvatska ga je bila spremna potpisati, tadašnje vodstvo ga je bilo spremno potpisati, predsjednik Tuđman protiv svih svojih boljih životnih iskustava ga je bio spreman potpisati da se izbjegne krvoproliće i jedna smrt s naše, pa i s protivničke strane.
Protivnik nije htio. I to naša djeca moraju znati i ponavljati, ne kao dogmu, nego kao nešto što se može raspravljati i gdje se može čuti i drukčije mišljenje, ali dvadeset i sedam godina kasnije kao netko tko je sve te godine proveo kao zreo čovjek, ja drugu istinu ne vidim. To je jedino što vidim i dalje ću imati otvorene oči i biti otvoren i za drukčije mišljenje i za kritiku i za drugu stranu. Ali ovako, što se nas tiče, stvari stoje.
Pjesnik kaže „Nek' ne dođe nitko do prijatelj drag!“, ja kažem svatko je dobrodošao u Hrvatsku, svatko tko je spreman živjeti po civiliziranim pravilima modernoga svijeta. Mi imamo modernu vojsku, zadatak te vojske je prije svega, na prvom, drugom i trećem mjestu zaštita hrvatske države, njezine cjelovitosti, neovisnosti i suvereniteta. Triju komponenti koje čine državu, a to su teritorij, njezin narod, odnosno stanovništvo, građani, svi oni koji ovdje trenutno žive i to je na kraju krajeva njezina demokratski izabrana vlast. To sveto trojstvo je dužnost naše vojske. Sva ostala partnerstva, savezništva i lojalnosti nisu tu da se gurnu pod tepih, ali nemaju jednaku snagu prema našem Ustavu, prema našoj povijesti i prema našim temeljnim instinktima. Ti instinkti, ljudski instinkti vodili su one najhrabrije i najmalobrojnije među nama i među vama, taj mali broj pravih ljudi bez kojih ove pobjede ne bi bilo i današnje Hrvatske koja je dobra, jaka, ali može biti bolja, jača, samosvjesnija i drskija ako treba u obrani svojih interesa.
Živjeli, živjela naša Domovina i Domovini vjerni!"
20:21 - Klapa HRM-a „Sveti Juraj“ izvela je pjesmu Zemljo Moja.
20:03 - Svečanost je počela hrvatskom himnom. Minutom šutnje odana je počast svim poginulima u Domovinskom ratu.
20:00 - Predsjednik Zoran Milanović stigao je na kninsku tvrđavu. "Hrvatski vojnici pozdrav domovini", kazao je Milanović vojnicima čime je počeo službeni prijam.
19:43 - "Ja mislim da su ministri trebali biti tu, nikakva velika šteta, uredno su bili pozvani, poslali su svoje izaslanike. Meni nedostaju samo Franjo Tuđman i Gojko Šušak. Oni su nezamjenjivi", rekao je Ljubo Ćesić Rojs za N1 oko toga što trojica ministara iz Vlade nisu večeras došla na prijam.
Komentirao je izjave generala Lucića oko podjela.
"Ne znam od kuda mu ta ideja da ima pdojela među Generalskim zborom. Večeras nas je pozvao predsjednik svih Hrvata, kakvi bi mi bili generali kada se ne bi odazvali na poziv vrhovnog zapovjednika. Sutra nas je pozvao premijer. Treba uvesti ili polupredsjednički ili predsjednički sustav", kazao je Ćesić Rojs.
19:20 - Na kninsku tvrđavu već su pristigli brojni gosti. Stigao je Ljubo Ćesić Rojs, Rahim Ademi...
19:17 - Godišnjica pogibije brigadira Stjepana Grgca, zapovjednika 57. sisačke brigade "Marijan Celjak", obilježena je u četvrtak komemoracijom u Kotar-šumi na petrinjskom području, na mjestu na kojem je prije točno 27 godina Grgac poginuo.
Kao što je u svojoj knjizi "Sve moje bitke" napisao general Janko Bobetko, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, Grgac je bio najviše rangirani časnik Hrvatske vojske koji je poginuo u oslobodilačkoj akciji "Oluja". U Domovinski rat je krenuo kao dragovoljac, obrazovanjem je stekao čin brigadira, pa je svoj ratni put završio kao zapovjednik brigade.
Prvog dana Oluje, prilikom napredovanja brigade od Siska prema Petrinji, na čijem je bio čelu, naišao je na neprijateljsku zasjedu i poginuo. Na mjestu pogibije, Grgcu i devetorici suboraca, koji su također istog dana poginuli u Kotar-šumi, podignut je spomenik.
Uz vojne počasti, vijence su uz spomenik položili članovi obitelji poginulih branitelja, general Vlatko Klarić kao izaslanik predsjednika RH, župan Ivan Celjak kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i Vlade RH, te general Dragutin Repinc kao izaslanik ministra hrvatskih branitelja.
Počast su Grgcu odali i predstavnici regionalne i lokalne samouprave, Generalskog zbora, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Vatrogasne zajednice, brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i njegovi suborci.
Zajedničku molitvu na mjestu pogibije Stjepana Grgca predvodili su petrinjski župnik Damir Ceković i đakon Vjekoslav Uvalić.
19:15 - Zlatne medalja izvrsnosti u izobrazbi dobit će najbolji polaznik 44. naraštaja Napredne dočasničke izobrazbe narednik Boro Jukić i najbolja polaznica 27. naraštaja Izobrazbe za razvoj vođa skupnica Ivana Vučemilović – Vranjić.
Nadalje, predsjednik Milanović na Kninskoj tvrđavi će uručiti i promaknuća. U čin brigadira promaknuto je pet pukovnika: Davor Gren, Ante Jukić, Roberto Kramarić, Davor Misir i Jozo Stažić. U čin pukovnice promaknuta je bojnica Marina Jurčić, a u čin pukovnika pet bojnika i to Darko Bjelivuk, Krešimir Letica, Mario Majetić, Marijo Preost i Ivan Rubil.
U čin bojnika promaknut je 21 satnik, među kojima i osam satnica. U čin satnika promaknuto je 17 natporučnika, kao i četiri natporučnice u čin satnice te jedan poručnik fregate u čin poručnika bojnog broda. U čin natporučnika promaknuto je 55 poručnika (12 poručnica u čin natporučnice). Ukupno je promaknuto 105 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Za ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća, pohvalom Vrhovnog zapovjednika pohvaljeni su brigadir Antun Čičak, brigadir Miroslav Kranjčec, brigadir Tomislav Pavičić, brigadir Nenad Samardžić, pukovnik Bernard Bartoluci, pukovnik Dražen Milinović, bojnica Snježana Ćutuk, bojnik Marko Mesić, bojnik Nenad Santini, časnički namjesnik Alen Cvetko, nadnarednik Miro Jaman i nadnarednik Mate Vlastelica. Ukupno je pohvaljeno 12 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Svečani prijem Predsjednika Republike za ratne zapovjednike na Kninskoj tvrđavi uveličat će svojim glazbenim izvedbama odlikovana Klapa HRM-a „Sveti Juraj“, Policijska klapa „Sveti Mihovil“ i Mali jazz sastav Orkestra Hrvatske ratne mornarice.
Video: Knin uoči 27. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja.
Nikad ne bih o mileta primio nesto. Bilo bi me sram.