Sivi oblaci lijevali su sitne, ali neugodne kapi kiše. Ulične prolaznike zaglušio je policijski helikopter koji je stajao u zraku iznad zgrade Europskog vijeća, nadzirući štićene kolone vozila koje su se slijevale na mjesto održavanja još jednog summita EU. Scena je izgledala kao da je iz filma “Blade runner”. Bude li se jednog dana snimao film o tome kako je premijer David Cameron izveo Veliku Britaniju iz Europske unije, ovu scenu od proteklog petka ujutro svakako bi trebalo uvrstiti u taj još nesnimljeni politički triler. Jer summit o sedmogodišnjem proračunu EU bio je upravo to: posljednja velika konfrontirajuća prilika za britanskog premijera s Europom prije nego što, kako se najavljuje, uoči Božića održi govor koji će označiti ne samo Cameronovu vladavinu nego i smjer kojim ide moderna Britanija.
Plan do Božića
Izvori iz Downing Streeta 10, obilno citirani u britanskim medijima, najavljuju da će Cameron do Božića održati veliki govor u kojem će iznijeti plan kojim misli promijeniti odnos Velike Britanije s EU. Taj će plan vrlo vjerojatno sadržavati referendum, a posljednje istraživanje pokazuje da bi 56 posto Britanaca na referendumu glasalo za izlazak iz EU. Za ostanak – samo 30 posto. Javno mnijenje nije jedina sila koja Cameronu stvara potisak za izlazak iz EU. Parlament mu je, ispraćajući ga na proračunski summit u Bruxelles, otkazao poslušnost jer je od njega tražio još radikalniji cilj od onoga koji je Cameronova vlada postavila. Cameron u novom sedmogodišnjem proračunu EU traži zamrzavanje potrošnje, dok je parlament – glasovima 53 “pobunjenika” u samoj Cameronovoj stranci i glasovima oporbenih laburista – tražio da se premijer u Bruxellesu bori ne za zamrzavanje, nego za rezanje.
Bivši premijer Tony Blair svojedobno je opisao kako su mu pregovori o sedmogodišnjem proračunu EU bili najteži koje je vodio kao premijer, teži čak i od mirovnih pregovora u Sjevernoj Irskoj. A to je bilo 2005., kad se novac činio besplatnim, gospodarski rast vječnim, a euro i EU neslomljivima. Uvijek su pregovori o financijskoj perspektivi EU teški i komplicirani. Zato se i događaju tek svakih sedam godina. Ali ovaj put događaju se u okolnostima teške krize eura i krize povjerenja u EU, što se u Velikoj Britaniji vidi kao prilika za redefiniranje odnosa. Čak i Laburistička stranka sada priznaje da je u prošlosti griješila u svojoj proeuropskoj politici.
Laburistički zaokret
Laburisti su, bez sumnje, i dalje proeuropska stranka, ali puno manje nego što su bili za vrijeme Blaira.
– Više od tri desetljeća naše članstvo u EU činilo se riješeno pitanje. Više nije tako – kaže lider laburista Ed Milliband. Ako proeuropski laburisti odjednom priznaju da se euroskeptični građani s pravom osjećaju frustrirano i da su s pravom bijesni na EU, teško je opisati koliko taj isti trend jača u Konzervativnoj stranci, koja se još mora i boriti za euroskeptične glasače. Cameron u svojoj stranci ima pravu pobunu euroskeptika kojom se, htio-ne htio, mora baviti.
– Tko god bio na vlasti u sljedećih pet godina, dogodit će se referendum jer će ga britanska javnost tražiti. Ovo više neće trpjeti – kaže David Davis, zastupnik Konzervativne stranke.
Europsko pitanje dominirat će ostatkom Cameronove vladavine i obilježiti njegov mandat. A možda obilježiti i sudbinu Velike Britanije u desetljećima koja dolaze.
Pa ti Britanci su kao i mi...sve bi smo i ništa..