Izvještaji američkih specijalnih agenata, pronađeni u Nacionalnom arhivu u SAD-u, potvrđuju da su saveznici razmišljali je li im oportuno uhititi i izručiti Pavelića. Američki agenti CIC-a William E. W. Gowen i Louis S. Caniglia posebno su se bavili Pavelićem. Čak i ovih nekoliko izvješća koja posjeduje Večernji list pokazuje da su preporuke agenata bile da se Pavelić ne izručuje Titovoj Jugoslaviji. Zašto ne?

Galerija: Fotografije iz osobnog arhiva Pavelićeve obitelji

'Proti partizanstvu bio je potreban poseban način ratovanja'

Pavelić - namjesnik za zločin i politiku smrti

Agent Gowen crta Pavelićeva skloništa

U velikom izvještaju iz kolovoza 1947. agenti središnjici kažu da je “subjekt” “nasilni hrvatski nacionalist, a kako su mu Srbi iz osvete bili pobili sve članove obitelji, postao je još radikalniji i stao na čelo ustaškog pokreta”. Navode da se bio oženio “Židovkom s kojom ima dvije kćeri i sina”. Fanatični je protivnik Srba i, tek nešto manje, pravoslavlja, karakteriziraju ga.

Spominju i priče koje su od ‘45. do ‘47. kolale o “blagu” koje su odvezle Pavelićeve snage iz Hrvatske, a za sljedeću priču kažu “da je najvjerojatnije najbliža istini”: “Britanski potpukovnik Jonson nadzirao je ulazak dvaju kamiona punih, smatralo se, imovine Katoličke crkve u britansku okupacijsku zonu. Kamioni su potom, u pratnji većeg broja svećenika i britanskog časnika, ušli u Italiju te otišli na nepoznatu lokaciju.” Agenti pišu da “blago” služi za financiranje hrvatskog pokreta otpora u Jugoslaviji (spominju se general Boban i križari).


Dio katoličkog klera pomogao je u skrivanju Pavelića, a među njima je najaktivniji bio kontroverzni svećenik Krunoslav Draganović, koji je kontaktirao i s američkim agentima

Zaključuju da Paveliću “sigurno pomaže netko moćan”. Agenti navode i razloge koji ne idu u prilog izručivanju Pavelića Jugoslaviji; Pavelić je borben, fanatičan, smatra da će se vratiti kao heroj, stoga uživa zaštitu Vatikana te, s obzirom na to da se od Titova režima ne može očekivati da će ikome pružiti pravedno suđenje, “subjekta ne treba predati sadašnjem jugoslavenskom režimu... izručenje bi samo oslabilo snage koje se bore protiv ateizma i pomoglo bi komunizmu u njegovoj borbi protiv Crkve”.

No, nisu oni nesvjesni njegovih zločina; “Pavelićevi zločini u prošlosti ne mogu biti zaboravljeni, ali mogu mu suditi jedino Hrvati predstavljeni kršćanskom i demokratskom vlašću”, pišu agenti i objašnjavaju da je to stav Vatikana. “Dok je Pavelić optužen da je odgovoran za smrt 150.000 ljudi, Tito je Staljinov agent koji je odgovoran za smrt desetaka milijuna osoba u Ukrajini, Bjelorusiji, Poljskoj, na Baltiku i Balkanu u razdoblju od 25 godina... Dojam je da je subjekt u prošlosti bio usko povezan s Britancima te da je to i dalje, ne znamo do koje razine”, kažu dalje američki agenti.

Tumače i “sadašnji pogled četnika na Pavelića”. “Ne treba ga zasad izručiti Titu jer bi takvo suđenje bilo temelj za još više antiamerikanizma i u korist prokomunističke propagande.” Spominju agenti i mišljenje mons. Juretića (HSS) da “Pavelić svu svoju nadu polaže u Britance”.


Mitropolit Germogen, poglavar novoosnovane Hrvatske pravoslavne crkve, s poglavnikom u Banskim dvorima

Stoga je preporuka agenata da se “prihvate stavovi Vatikana i četnika i neka Amerikanci ne poduzimaju izravnu policijsku akciju prema Paveliću”. Objašnjavaju da bi izručenje Pavelića Titu potreslo sve emigrante sklonjene na Zapad i savjetuju neka se o tome brinu Britanci...

Povjesničari smatraju da bi bilo jako zanimljivo vidjeti cjelovite izvještaje tih agenata budu li oni ikada pronađeni ili dostupni. Briga tih agenata za Pavelića prestaje 1948., kada u studenome Pavelić odlazi brodom iz Italije u Argentinu.