Ovotjedna vijest iz Kongregacije za nauk vjere da “Crkva nema, i ne može imati, moć udjeljivanja blagoslova istospolnim zajednicama” nije baš naišla na odjek u našim medijima i na internetskim portalima, koji bi se, zacijelo, raspisali da je došla s drukčijim predznakom. Dakako, to nimalo ne umanjuje njezinu važnost, odnosno postavlja se pitanje zašto dolazi baš u sadašnje vrijeme?
Naime, dokument tog najvišeg crkvenog tijela za doktrinarne teme, a kojega je odobrio papa Franjo, objavljen je, kako navodi portal Bitno.net, kao “odgovor” (responsum), uz popratni komentar, na službenim vatikanskim stranicama. I to je, veli se, uobičajena praksa u osvrtu na pitanja (dubia) svećenika i vjernika. No u ovom slučaju pitanje nije bilo potpisano i glasilo je: “Može li Crkva udijeliti blagoslov zajednicama osoba istog spola”? Iz Vatikana je odgovoreno negativno.
U odgovoru, koji potpisuje prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Ladaria, piše da “blagoslovi spadaju pod kategoriju sakramentala”, te je stoga potrebno da “ono što se blagoslivlja bude objektivno i pozitivno uređeno” u skladu s Božjim planovima potpuno otkrivenima posredstvom Isusa Krista. Stoga su s “biti blagoslova koji Crkva udjeljuje podudarne isključivo stvarnosti koje su same u sebi uređene da služe tim ciljevima”.
Kongregacija dalje objašnjava, navodi Bitno.net, da “nije dopušteno udijeliti blagoslov vezi ili partnerstvu, čak i stabilnom, koje uključuje seksualne aktivnosti izvan braka (tj. izvan nerazrješive zajednice muškarca i žene otvorene životu), kao što je slučaj kod istospolnih zajednica”. Pritom “pozitivni elementi” – koji postoje u tim zajednicama i koje treba cijeniti – “ne mogu opravdati te veze niti ih učiniti legitimnim objektima crkvenog blagoslova s obzirom na to da pozitivni elementi postoje u kontekstu unije koja nije u skladu s Božjim planom”.
Dodaje se, također, kako takav blagoslov nije moguć ni zbog toga što bi predstavljao svojevrsnu “imitaciju” bračnog blagoslova koji se udjeljuje muškarcu i ženi u sklopu sakramenta ženidbe te da “ne postoje nikakve osnove da se homoseksualne unije na ikoji način smatraju sličnima ili udaljeno analognima Božjem planu za brak i obitelj”.
No premda Crkva očigledno ne želi blagosloviti “homoseksualni brak”, ona se ne odriče osobe, pojedinca, pa se u istom odgovoru veli kako se ne isključuje mogućnost individualnog blagoslova osobe s homoseksualnim tendencijama koja “pokazuje volju živjeti u skladu s objavljenim Božjim planovima kako ih naučava Crkva”. Dapače, Kongregacija navodi da su župnici i kršćanska zajednica pozvani “prihvatiti s poštovanjem i osjetljivošću osobe s homoseksualnim tendencijama” te pronaći “ispravne načine, sukladne Crkvenom učenju” kako im u punini navijestiti Radosnu vijest.
Taj je odgovor u skladu s ranijim crkvenim stajalištima koja su utemeljena u Katekizmu Katoličke crkve, koji u kanonima 2357. i 2358. navodi da su “homoseksualni čini u sebi neuredni”, no da osobe s tim tendencijama “treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obazrivošću”. Također, oslanja se na zaključke biskupskih sinoda o obitelji i citira papu Franju iz Apostolske pobudnice Amoris Laetitia, br. 250 “da oni homoseksualne orijentacije mogu primiti potrebnu pomoć kako bi razumjeli i u punini izvršili Božju volju u svojim životima”.
Ovaj odgovor na “sumnju” u crkveni nauk, ako se tako u svom višeznačju prevede “dubius”, dolazi u vrijeme kontroverznog Sinodalnog puta u Njemačkoj, koji upravo želi redefinirati odnos Crkve prema istospolnim zajednicama. Neki su njemački biskupi već burno reagirali na ovu vijest iz Vatikana, jer im se nimalo ne sviđa. Pa treba pažljivo gledati kako će postupiti. Odnosno, hoće li papi Franji odgovoriti poslušnošću ili tražiti svoj put. Dakako, sljedeći odgovor iz Vatikana koji treba očekivati jest na pitanje o ređenju žena. Jer i to je “sumnjiva tema” koja se u naše vrijeme otvara u Katoličkoj crkvi.
Jako bitan vaš stav...