U zemlji u kojoj se oko gotovo svake teme može otvoriti rasprava i u kojoj je "najdraža" navika rušenje junaka, postoje rijetki oko kojih postoji opći konsenzus. To su upravo vatrogasci. Skromno i bez previše priče odlaze na intervencije i svakodnevno svjedoče najgorim ljudskim tragedijama.
Što znači biti vatrogasac, otkrio je za HAK reviju zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba Siniša Jembrih..
– Teško je odgovoriti koja nam je vrsta intervencija najteža jer baš svaka nosi neke opasnosti. Možda se ljudima čini da su najzahtjevnije one koje su najviše medijski popraćene (no to je samo oko 5% svih naših intervencija), ali svakodnevni požari stanova, kuća ili automobila također su vrlo naporni i traže veliku koncentraciju. Osim što gasimo požare, izvlačimo unesrećene u prometnim nesrećama, spašavamo iz dizala, bunara, vode, s visina i u elementarnim nepogodama, možda su ipak najopasniji požari podruma i sličnih prostora, gdje dim i vrućina slabo izlaze van, ali i potkrovlja koja je posebno teško gasiti – kaže Jembrih.
Ističe kako je posao profesionalnog vatrogasca iznimno opasan jer nema kategorije rizika kojoj nisu izloženi: požar, eksplozija, opasne i štetne tvari, opasnosti od pada s visine ili pada predmeta…
– Zato svaki vatrogasac mora imati propisanu opremu, a kod gašenja u stambenom objektu to su zaštitno odijelo, čizme, rukavice, kaciga, potkapa i aparat za zaštitu dišnih organa, popularno zvan izolacijski aparat – navodi zapovjednik.
Osnovna oprema teži oko 25 kg te Jembrih objašnjava kako izgleda moguća intervencija: – Pokušajte zamisliti kako je otrčati na peti kat, postavljajući cijevi za gašenje, s 25 kg na sebi, da biste tek počeli raditi svoj osnovni posao! Zato mnogo vremena trošimo na uvježbavanje za sve moguće i nemoguće situacije. Na treninzima pokušavamo biti što sličniji stvarnosti pa koristimo i posebne simulacije za to
– Naš posao nije glamurozan hollywoodski film u kojem ulijećete u zapaljene zgrade i spašavate dame u nevolji. To je težak fizički posao koji ima svoja pravila i u kojem nema mjesta za individualno isticanje – upozorava vatrogasac.
Uloga Dobrovoljnih vatrogasnih društava također je golema, nastavlja Siniša Jembrih. Primjerice, samo u Zagrebu djeluje 58 DVD-ova.
– Dobrovoljni vatrogasci posebno su dragocjeni na rubovima grada, kamo ne možemo uvijek brzo stići. Osobito su se iskazali kod teških nepogoda u gradu i okolici. Nikad ne smijemo zaboraviti stotine tisuća dobrovoljnih sati rada koje su njihovi članovi dali nakon potresa u Zagrebu i na Banovini. Bile su to, po meni, neke od najvećih dobrovoljnih akcija nakon Domovinskog rata, a svakoga ljeta, naravno, DVD-ovi iz raznih krajeva Hrvatske daju veliki doprinos i u gašenju požara uz obalu – ističe Jembrih.
Upitan o tome da ispriča neku posebnu tešku intervenciju kojoj je svjedočio, naveo je kako on osobno ima obrambeni mehanizam, ali i to da mu vrlo malo groznih stvari ostaje u sjećanju.
– Samo kroz ruke zagrebačkih vatrogasaca godišnje prođe 150 preminulih osoba (stradalih u požarima i ostalim, tzv. tehničkim intervencijama) pa to možda najviše govori što doživljavamo. Ako baš moram nešto izdvojiti, onda je to nekoliko prometnih nesreća u kojima su mladi poginuli nakon noćnih izlazaka. Od svega nisu mi najgori ni krv, ni unakaženi dijelovi tijela, ni svakojaki mirisi, nego – mobitel. Sjećam se jednog maglovitog jutra nakon pogibije u prometu kad smo čekali suca istrage, a onda je zazvonio mobitel poginulog mladića: uporno je zvonio, a na njemu je pisalo "mama". Nakon takvog iskustva, kad dođete doma, izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na velike probleme koje imate… – kazao je zapovjednik zagrebačkih vatrogasca za HAK Reviju.
Postala je moda da vatrogasci govore o medicini i epidemiologiji. U uređenim i uljuđenim zemljama, kada vatrogasci govore o epidemiološkoj situaciji državno odvjetništvo pokrene kaznenu prijavu zbog nadriliječništava, dok je u Istri normalno da vatrogasac Dino Kozlevac s ljudima na tržnici razgovara kada se trebaju cijepiti i s koliko doza. Jbg, Istra je najnaprednija, pa su i vatrogasci dobili ovlasti liječnika.