Na šestom summitu EU posvećenom izbjegličkoj krizi u proteklih sedam mjeseci lideri EU prekjučer su na Malti odlučili su da će – održati i sedmi summit na istu temu. Ovaj put summit 28 premijera i predsjednika zemalja članica EU bit će održan zajedno s predsjednikom Turske, a Europska komisija predlaže da se Turskoj plati 3 milijarde eura za zaustavljanje izbjeglica i migranata na turskom teritoriju, prije no što uđu u Grčku. Unutar tog iznosa od Hrvatske se traži da plati 7,4 milijuna eura, a odluka o obvezi plaćanja trebala bi biti donesena na summitu koji će se održati u sljedeća dva ili tri tjedna.
Zaključke pišu unaprijed
EU je, čini se, beskonačnu rijeku migranata odlučila zaustaviti beskonačnim summitima. No, za razliku od beskonačnih summita koji su se događali na vrhuncu krize eurozone, ovaj put rješenje gorućeg problema nije u rukama samih država EU i njihovih lidera, već izvan njihove realne moći. Zaustavljanje rata u Siriji ili politika koju Turska vodi prema migrantima i izbjeglicama na svom teritoriju nije nešto što lideri EU mogu sami među sobom dogovoriti kao što su, primjerice, sami među sobom mogli dogovoriti stvaranje fondova i mehanizama za spašavanje eurozone.
Summiti EU, odnosno sastanci Europskog vijeća, kako se formalno zove to tijelo u kojem sjede premijeri i predsjednici, funkcioniraju tako da se nacrt zaključaka napiše unaprijed na pripremnim sastancima na kojima sjede posebni savjetnici svakog premijera i predsjednika. No, kod politički najosjetljivijih i najtežih odluka događa se to da na samom summitu netko izrazi snažno protivljenje nacrtu zaključaka i da se sporni dio teksta mora pisati nanovo. Tada se summiti redovito odulje za nekoliko sati, a to znači do duboko u noć.
Podočnjaci na proslavi
Sastanci Europskog vijeća dosad su u pravilu počinjali predvečer, što nije slučajno jer je tempiranje najtežih odluka za kasne noćne sate (nakon radne večere, kad se nakon jela čovjeku još više prispava) također jedan od suptilnih načina kako ljude prisiliti na neku odluku koju u stanju pune budnosti možda nisu skloni prihvatiti. U srpnju ove godine, na summitu na kojem se odlučivalo o izlasku ili ostanku Grčke u eurozoni, grčki premijer Alexis Tsipras "slomljen" je oko šest sati ujutro, nakon 14 sati neprestanog sastančenja.
U prosincu 2011., svečanost potpisivanja pristupnog ugovora Hrvatske i EU počela je u 9.30 ujutro, samo tri sata nakon što su se lideri 27 država razišli nakon cjelonoćne teške rasprave o spašavanju eurozone, tijekom koje je britanski premijer David Cameron posegnuo za vetom, ali su ga njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy nadmudrili i proveli svoju ideju o fiskalnom paktu, samo ne formalno kroz EU, nego kroz međudržavni ugovor između 25 država EU. Bila je to burna noć, a na hrvatskoj svečanosti gledali smo premijere i predsjednike kako potpisuju hrvatski ugovor s podočnjacima, nakon samo dva sata spavanja.
Otkako je u siječnju 2012. prvi put predstavljao Hrvatsku na summitima EU, premijer Zoran Milanović izgledao je kao da ima samo jednog stalnog prijatelja s kojim svaki put čavrlja u neformalnom druženju oko stola, prije sjedanja i prije početka sastanka, kada fotoreporteri i kamermani smiju biti u sobi i snimati atmosferu. To je bio mađarski premijer Viktor Orban, s kojim je Milanović gotovo svaki put snimljen u neobveznom razgovoru koji je ostavljao dojam neke povezanosti. Osim s Orbanom, Milanović je često bio u prijateljskom čavrljanju s bivšom danskom premijerkom Helle Thorning-Schmidt.
>> Hrvatska mora dati 7,4 milijuna eura Turskoj za zaustavljanje izbjeglica
>> Lezbos: Izbjeglice žive na ulicama u nemogućim uvjetima, a svoje mrtve bacaju u more
EU sve više pokazuje svoje pravo lice gdje su zakoni koji bi trebali povezivati članice samo mrtvo slovo na papiru.Valjda ravnopravnije članice EU imaju pravo iste kršiti i za njih nisu obvezujuče.Osječam da su zemlje koje su primane zadnjih desetak godina pa tako i Hrvatska samo u interesu ravnopravnijih koje prema njima imaju nekakav polukolonijalni odnos.Izbjeglička kriza nije riješena jer se je Njemačka zaigrala pitam se da bi li Rumunjska,Bugasrska ili Hrvatska mogle isto tako postaviti da Njemačka ima drugačiji stav.Vrlo brzo bi se na razini unije donjelo desetak obvezujučih kaznenih zakona.Znači mali moraju čutati i potvrdno klimati glavom.Sada zbog nerada i pristranosti birokrata EU moramo platiti 7 milijuna eura zbog zaigranosti Njemačkee.Da su se problemi na početku počeli rješavati u Turskoj sve bi bilo jeftinije.Ali ne Njemcima je bilo potrebno popunjavanje tržišta rada a višak će se vračati sigurnim zemljama na Balkanskoj ruti.Donjeti će se direktiva gdje moramo prihvatiti desetke koji nisu prošli u odabiru potreba Njemačke i ako odbijemo biti čemo stigmatizirani zbog nehumanosti.Nikoga iz EU nije briga osobno osiromašenje sopstvanih građana koji kako i u Hrvatskoj kopaju po kontejnerima a govorilo se je o nekom balansu ekonomija u Evropi.Ravnopravnijima očito trebaju odlagališta otpada i mjesta prljavih industrija a siromaštvo je korisno jer se isti nemogu buniti jer bi umrli od gladi a profit uzimaju ravnopravniji.