Kada sam još sredinom 90-ih godina pisao o islamskom radikalizmu i fenomenu ekstremnog vahabizma u regiji te upozorio na njihovu opasnost, bio sam proglašen novinarom opasnih namjera te špijunom koji želi destabilizirati odnose između Bošnjaka i Hrvata u BiH, a Večernji list etiketiran je kao desničarski i antimuslimanski. Najžešći napadi na mene dogodili su se nakon posjeta selu Gornja Maoča u rujnu 2005. kada sam radio reportažu s vehabijama koja je bila objavljena u Obzoru Večernjeg lista. Tada sam bio izložen neviđenom linču, a neki utjecajni ljudi iz vjerskih zajednica tražili su da mi se oduzme hrvatsko državljanstvo i da me se izgna iz Hrvatske te su me proglasili opasnim za nacionalnu sigurnost Hrvatske. Nažalost, kolege novinari iz drugih redakcija također su me optuživali da sam izmislio cijelu tu priču.
Bilo je tužno gledati nakon objave reportaže iz Gornje Maoče u Obzoru kako su se sve TV ekipe uživo javljale iz Donje Maoče te izvještavale kako nije istina da u Gornjoj Maoči postoje vehabije te da se ljudi koji tamo žive ni po čemu ne razlikuju od ostalog stanovništva BiH. Neki su kolege u svojim kolumnama pisali da sam tu priču izmislio po nečijoj špijunskoj direktivi i da su te slike koje sam objavio iz Gornje Maoče zapravo iz Afganistana, i to skinute s interneta.
U reportaži sam tada objavio razgovor s tadašnjim vođom vehabija u Gornjoj Maoči Enisom Mujkanovićem koji je sebe nazvao Abu Omer Al Khatab. Još tada, 2005., Mujkanović je govorio o Islamskoj državi i kalifatu. I danas čuvam snimke razgovora s njim te ću doslovce citirati dio njegove izjave: “Meni je želja da moj Omer Khatab (sin) ne raste s džahilima (primitivcima) nego da mu od prvog dana prve riječi budu Allahovo ime i Allahova knjiga. Moja je želja da on bude borac na Allahovu putu i da život provede u borbi na Allahovu putu. Mi bježimo od harama (grijeha) koliko možemo i znamo da, kad bi svi ljudi tako živjeli, ne bi bilo problema. Kad bi se svi ljudi prihvatili Allahove vjere, ne bi se događalo ovo što se događa i ne bi bilo ratova. Ali sinovi majmuna i svinja (kršćani) dobro znaju za sve to i bore se protiv Allahova kadra, a oni znaju da će Allah uzdići ovu vjeru na garibima (krilima) i da će svi ljudi ponovno ući u Allahovu vjeru. Ja sam uvjeren u to da će Allahova vojska ući u Rim i rušiti glavni grad sotone i uvjeren sam da će Allahov zakon zavladati na dunjalku (na ovom svijetu) premda to njima nije drago i oni znaju za to i bore se protiv toga jer, kaže se u jednom ajetu (citat iz Kur’ana), njihova je mržnja prema nama tolika, ali ono što je u njihov prsima, to je još gore. Pa vidimo danas mržnju koju oni ispoljavaju i u Iraku, Afganistanu i u Palestini i širom zemaljske kugle, a to nije ništa u odnosu na ono što oni kriju u svojim prsima. Htio bih poručiti svima onima koji ne vjeruju da se vrate Allahu, tko ne vjeruje u njega, neka povjeruje dok mu nije kasno. Pozivam sve ljude koji ovo čuju da prihvate jedinu priznatu vjeru kod Allaha, islam, jer, Vallahi (Boga mi), tko ne prihvati islam, njemu je džehenem (pakao) vječni. Između nas i onih koji se bore protiv Allaha sablja je do sudnjega dana.”
Bez obzira na pritiske kojima sam bio izložen, pa čak i zabrane ulaska u vjerske objekte od ljudi koji danas širokim ustima govore o opasnosti od radikalnog i ekstremnog vahabizma, nisam odustajao od istine. Dok su ih vjerski poglavari nazivali “novim muslimanima”, čitavo sam vrijeme u svojim tekstovima upozoravao na njihov ekstremizam koji bi mogao biti koban za čitav svijet. Nastavio sam pisati sve do današnjeg dana. U tekstovima i analizama koje smo objavili u Večernjem listu i Obzoru predvidjeli smo sva zbivanja kojima danas svjedočimo te bili korak ispred. Meni kao muslimanu po rođenju nikada nije bila namjera blatiti i diskreditirati vjeru iz koje potječem. Samo sam htio upozoriti na opasnost od radikalnog islama koji se počeo širiti.
Razgovarajući s tim ljudima koji su uime Allaha spremni, kako bi ušli u raj, ubiti nedužnog čovjeka samo zato što je kršćanin ili pripadnik druge vjere, shvatio sam da razmišljaju suprotno islamskim načelima koja sam ja učio. Islam jasno kaže: “Onaj koji ubije nedužnu dušu, kao da je pobio čitavo čovječanstvo i Bog mu to nikada neće oprostiti.” Danas kad gledamo stravične slike okrutnosti Islamske države Iraka i Levanta – odsijecanje glava i silovanja te progon nemuslimanskog stanovništva, i to sve pod krinkom stvaranja Islamske države i borbe na Allahovu putu – umjesto satisfakcije da sam sve ove godine ipak bio u pravu, volio bih da sam bio u krivu, a svi ostali u pravu.
Svaka čast gospodine Diab. Podrška zbog nepravde koje ste proživjeli od "politički korektnih" zastupajući činjenice i istinu.