Kada zaspim, sanjam svoj Lavov, svoj dom. Vidim slike kako smo živjeli prije rata i kako porušeno i uništeno grad izgleda sada, u trenutku kada smo otišli.
Nema dana da se ne čujem sa svojim roditeljima koji su ostali gradu. Majke mojih roditelja u Lavovu žive same, bolesne su i nisu ih htjeli ostaviti. Ostali su ondje s mojom sestrom. U Dnjepru je ostala i obitelj moje supruge. Svakoga se dana čujemo, pričamo, plačemo. Oni pitaju kako je nama, sretni što smo se makli od tog užasa, a mi sa strepnjom slušamo kako je u našoj Ukrajini. Svi se molimo da to zlo od rata što prije završi, da granatiranja stanu, ali ne znamo što donosi sutra.
Ne možemo ni naslutiti kada bi to moglo završiti, jer Putin nije predvidljiva niti razumna osoba. Dokazao je to svih ovih godina, posebno u zadnjim mjesecima rata – priča nam Andrij Ilkiv koji je u Hrvatsku došao prije mjesec dana.
Tri žene već rade
Nakon prihvatnog centra u Gospiću smješten je sa suprugom i troje djece u jednu od drvenih kuća u sklopu kamp-naselja Wooden Houses Macola u Korenici. Osim njega, u tom su naselju poznate ličke obitelji Orešković trenutačno smještene 83 osobe; do prije dva dana bilo ih je 85, a dvije su žene, majka i kćer, dobile posao u Zadru, pa su otišle raditi.
Osim u kamp-naselju, gdje su smještene obitelji s djecom, u hotelu Macola u središtu Korenice smješteno je još 170 osoba; uglavnom majke s djecom. Još 70 osoba smješteno je i u Grabovcu u Holiday Parku obitelji Orešković, odnosno Željka Oreškovića zvanog Macola. Turistička je sezona pred vratima, tako da će Macola izbjeglice koje to žele zaposliti, njih ukupno desetak. Za sada već tri žene rade kao kuharice u hotelu Macola, a ostalih desetak dobit će posao i u restoranu i u hotelu.
– Primljeni smo odlično, zahvalni smo svima, Europi koja pomaže, posebno Hrvatima i Vladi koji nam pomažu na sve moguće načine. Hvala im do neba. Mi imamo sve što nam treba, a posebno djeca. Kad nešto i nedostaje, odmah nam se pomaže. Ljudima koji žele raditi pomogne se u pronalasku posla. Djeca idu u školu; moja dvojica sinova idu u osnovnu školu u Korenici i zadovoljni su. Imaju već prijatelje, druže se. Škola im je osigurala i učenje hrvatskog jezika koji oni vole učiti. Svakog dana ujutro idu na tečaj hrvatskog jezika.
Mi ćemo raditi sve što možemo dok smo ovdje, jer želimo biti korisni. No nadamo se i molimo Boga da se rat u našoj Ukrajini što prije završi. Već je sada previše toga uništeno, svakodnevno su naši gradovi zasipani bombama koje padaju, toliko puno ljudi gine, djeca ostaju bez roditelja, to je strašno. Želimo da rat prestane što prije, iako kod nas u Ukrajini rat zapravo traje već osam godina, koliko imamo situaciju u Donjeckoj oblasti – priča nam Andrij koji je diplomirani pravnik.
U Lavovu je bio menadžer u komunalnoj tvrtki za zbrinjavanje otpada, a supruga Victoria pekla je odlične torte i prodavala ih. Andrij je sada koordinator u kampu koji pomaže sunarodnjacima iz Ukrajine da se snađu, pa ih svakodnevno obilazi u Korenici.
U kampu mu u pronalasku poslova i rješavanju papira pomaže i voditelj kampa Džemal Zulić, a Melvuda Selmanović brine se za sve što im treba. Ljudi iz Crvenog križa stalno ih obilaze. U kampu smo zatekli i volontera iz Crvenog križa, koji je one koji su to htjeli odvezao u trgovački centar u nabavku.
– Nedavno smo u kampu proslavili prvi rođendan Andrijeve kćeri Marije. Kupili smo tortu, imali svjećice i sve za proslavu. Trudimo se tim obiteljima osigurati koliko-toliko normalan život. Znamo da im je teško, da se brinu, ali drži ih ipak nada da će sve što prije završiti. Kažu nam da im se iz raznih dijelova Ukrajine javljaju rođaci koji bi htjeli doći u Hrvatsku k njima, tako da stalno netko dolazi, evo ovih dana dolaze dvije obitelji. Djeca se druže, idu u školu. U kampu imaju i osigurana tri obroka, a s obzirom na to da kao zaštićene sobe imaju sve prijave, svoj OIB, mogu bez problema dobiti posao kod privatnika. Pokušava se nešto napraviti da im se olakša dobivanje poslova tijekom sezone i u Nacionalnom parku Plitvička jezera – priča nam Džemal koji je svakodnevno s izbjeglicama.
U kampu je, kažu, i baka Julia koja ima 70 godina, ona je najstarija 'gošća'. Izbjegla je sama, no jedna ju je obitelj prihvatila kao svoju, iako nisu iz istoga grada i nisu se otprije poznavali. Kažu da imaju dobru suradnju i pomoć Ante Kovača, načelnika Općine Plitvička Jezera. Često im, kažu, dođe, porazgovara s izbjeglicama, pomaže koliko može. Andrij i njegova obitelj i prijatelji kažu nam da se u Korenici osjećaju sigurno i dobrodošlo. Njegov sin Jurij koji je krenuo u 7. razred u osnovnoj školi u Korenici kaže da mu je u školi dobro, nije mu teško gradivo, a napreduje i s učenjem hrvatskog jezika.
U Lici 390 Ukrajinaca
– U školi imamo 55 učenika iz Ukrajine. Djece ima u svim razredima, po dvoje, troje, a najviše u osmom razredu gdje ih je čak desetero. Uklopili su se dobro, pomažemo im koliko možemo, jer ta su djeca izbjegla od strahota i ima dana kada im je teško. Zato smo tražili od nadležnih da nam odobre zapošljavanje psihologa kako bi mogao pomoći toj djeci, ali i našim učenicima kako da se nose s tom situacijom. Djeca su inače divna, pametna, dobro odgojena, radišna. Oni su se u svojim rodnim gradovima bavili i sportom, svirali instrumente, tako da im to nedostaje.
No jezik i taj psihološki moment najveća im je prepreka. Naših 210 učenika odlično ih je prihvatilo, već su sklopili prijateljstva, dolaze jedni drugima, druže se nakon škole. Uglavnom, trudimo im se pomoći kako god znamo. Tečaj hrvatskog jezika organiziran im je svakoga dana u školi i u vrijeme praznika, a oni vole dolaziti – priča nam Dražena Aračić, ravnateljica OŠ Dr. Franje Tuđmana u Korenici.
U njihovoj je školi najviše mališana iz Ukrajine; a ima ih i u Gospiću te u Slunju i Rakovici u obližnjoj Karlovačkoj županiji.
– Kroz prihvatni centar u Gospiću do sada je prošlo 390 ljudi izbjeglih iz Ukrajine. Naseljeni su na području Karlobaga, Gospića i u općini Plitvička Jezera, najviše na području Korenice. Svakodnevno ih obilazimo, razgovaramo s njima, pomažemo im i oni su zadovoljni svime – kaže nam Joso Živković iz Civilne zaštite Ličko-senjske županije, kojeg smo zatekli tijekom prihvata novih obitelji koje bježe od ratnih strahota.
>> VIDEO Pogledajte zastrašujuće snimke potpuno uništenog Mariupolja i civila koji hodaju ulicama...
Macola je legenda, koliko mi je poznato i humanitarac je. Neka ga prati srića .