Prošli tjedan velik je dio Dalmacije izgorio do temelja. Herojskim nastojanjima pojedinci su uspjeli spasiti i imovinu i živote.
Nažalost, dobar dio te imovine izgrađen je ilegalno – na preotetim zelenim površinama na kojima nije bilo planske infrastrukture poput cesta ili hidranata za vodu iznikle su gusto zbijene zgrade od materijala upitne kvalitete. Ni red ni estetika nisu visoko na ljestvici prioriteta ilegalnih građevinara, no njihov smo posao jednostavno legalizirali.
Pale korov i grmlje
Obiteljski prijatelj pilot je jednog od hrvatskih kanadera. Ovi piloti svake godine riskiraju svoje živote dok interveniraju uslijed nezanemarivog broja požara koje podmetnu lokalci – domoljubi koji se ponose svojim znanjem i ljubavlju prema domovini… a zatim unatoč svemu pale korov i grmlje unatoč vremenskim prognozama koje najavljuju jake vjetrove. Požar u NP Kornati razotkrio je gorku istinu – u redovima naših vatrogasaca zaposleni su i mnogi kojima tamo nije mjesto.
Bez obzira radi li se o dobnim ograničenjima, neadekvatnom iskustvu, sposobnostima ili zdravstvenim preprekama, u normalnim uvjetima ti ljudi ne bi mogli biti vatrogasci, no nekako su se “provukli” – najčešće preko veze. Nekolicina nesretnika to je platila svojim životima, no u većini slučajeva tu cijenu plaćaju drugi dok bespomoćno gledaju kako im plamen guta imovinu.
Ambrozija
Ambrozija je 2006. prešla našu istočnu granicu. Vlada je tada izdala upozorenja i naglasila da će se taj korov brzo proširiti ako vlasnici ne budu revno čistili svoja imanja. Doneseni su zakoni koji su kaznama prijetili svima koji ne budu sudjelovali u čišćenju. Danas ambroziju možemo pronaći 700 kilometara zapadno od te granice i košta nas milijune.
Napokon smo stigli do naše malene i voljene jedrilice. Kao i obično, prve dane provodimo čisteći prljavštinu, morsku sol i nezaobilazne “poklone” koje galebovi ostavljaju na palubi. Taj je zadatak još stotinu puta teže obavljati uz neumoljivo dalmatinsko sunce i prakse pražnjenja septičkih spremnika plovila u hrvatskim marinama i zaljevima. Ne samo da se time oštećuje flora i fauna našeg prekrasnog mora, nego to negativno utječe i na užitak naših gostiju koji u Hrvatskoj godišnje ostave i više od 8 milijardi eura.
Nemaran stav prema osobnoj odgovornosti
Zanimljivo je da strana plovila predstavljaju najveće prijestupnike – to su ljudi koji ne bi ni pomislili učiniti isto da su na domaćem terenu. Kao i posvuda, kazne za ovu odvratnu praksu jako su visoke. Svi znamo koji brodovi u marini su odgovorni za smrad, no svi se samo drže za nos i okreću glavu. Što, dakle, povezuje ove naizgled različite slučajeve?
Naš nemaran stav prema osobnoj odgovornosti uništava naš okoliš i ugrožava naše zdravlje i živote, a često nas i skupo košta. Velike katastrofe predstavljaju kulminaciju manjih propusta, individualnih djela ili izostanka djelovanja kroz duži period. Kad se dogode veće katastrofe, čudom se čudimo i pitamo kako se to nama moglo dogoditi bez promišljanja vlastite uloge u postavljanju temelja takvih situacija. Zato takvim situacijama nema kraja.
Vatrogasci bi tijekom "mrtve" sezone trebali imati svakoga tjedna vježbe gdje bi se izvježbavali za ovakve situacije, pa kada dođe do zla ne bi svi stajali poput Balamova magareta. Što se tiče ambrozije: vjerovali ili ne, ali najbrže i najtemeljitije iskorjenjivanje te biljke je ako se - ne kosi i pusti visoka prirodna vegetacija (mislim na grmlje i drveća). Naime ambrozija raste gotovo isključivo po napuštenim gradilištima, poluciviliziranim zemljištima, potrebno joj je velika količina neposrednih sunčevih zraka. Dakle, nadraste i zasjeni li ju nešto, za par godina nestaje. Što se tiče brodica zagađivača, preokrenula bi se slika kada bi lokalni sanitarni inspektori (ili kako se baš zovu) dobili postotak od izrečenih globa. Za tjedan dana more bi bilo čisto kao za vrijeme dinosaura.