Energetska strategija, koju se toliko dugo čekalo, usprkos tome što ne
daje detaljna rješenja za energetsku budućnost, sada pokazuje da su u
njoj na velika vrata ponovno ušli ugljen i nuklearna energija. I dok su
nuklearke još izrazito stvar političke odluke, orijentacija na ugljen
izgleda da je ipak stvar novih odnosa na svjetskom i europskom tržištu.
Nafta je, usprkos trenutačnom padu cijene, ipak energent kojega nema
previše i pitanje je što će se dogoditi s cijenom kada se globalna
svjetska recesija smiri.
Plin je, s druge strane, nesiguran zbog mogućih opasnosti od prekida
plinovodnih veza do cijene koju trenutačno cijeloj Europi diktira
Rusija. U toj konstelaciji odnosa našla se i HEP-ova strategija, koja
kao jedan od najvažnijih ciljeva smatra diversifikaciju energenata kako
se ne bi ostalo samo na jednom od njih.
Zbog toga su tu već postojeće hidroelektrane, predviđene su nove
plinske elektrane u Slavoniji i Dalmaciji, a ostalo je otvorenim
pitanje na koji način riješiti Plomin. Sadašnje termoelektrane, od
Plomina 1, koji je sagrađen 1969. godine i snage je od 120 megavata,
kao i Plomin 2, koji je sagrađen 2000., snage 210 megavata, traže nova
rješenja. Zbog toga je i najkonkretniji prijedlog HEP-a da se umjesto
stare TE Plomin 1, koja odlazi u povijest, za nekoliko godina napravi
novi Plomin 3, koji bi, prema namjerama stručnjaka, trebao imati snagu
od 500 megavata.
No, zašto ugljen? Prije svega jer se dosad već u Plominu koristio
ugljen, luka je organizirana za dopremu, ugljen je prilično jeftin u
usporedbi s ostalim energentima i, na kraju, ima ga dosta za budućnost.
S druge strane, Hrvatska ugljen koristi tek od sedam do deset posto u
ukupnoj proizvodnji, dok u zemljama EU to iznosi gotovo 35 posto. Usto,
naravno, to predstavlja i diversifikaciju energenata koja danas više
nije samo osjetljivo gospodarsko nego i političko pitanje.
Veliki povratak ugljena
