Poznati odvjetnik, ljevičar i svojedobno potpredsjednik Srpske narodne stranke Veljko Miljević zastupa predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka u njegovoj tužbi protiv Josipa Manolića koji ga je optužio da je svojedobno bio suradnik Udbe. Miljević je bez uvijanja prihvatio dolazak na "jarunsku rivijeru". Zaljubljenik je u odvjetništvo, a voli naglasiti da je na Pravnom fakultetu u Zagrebu bio najbolji student s prosjekom 5,00. Ispričao je i anegdotu kako je samo jedanput tijekom cijelog studija morao odbiti četvorku i ponovo odgovarati za odličan. Sve ostale ispite je iz prve položio sa pet.
:: Kako to da vas je Tomislav Karamarko izabrao da ga zastupate?
Moje poznanstvo s gospodinom Karamarkom nije od jučer, kontaktiramo više od deset godina. On je povremeno od mene tražio i određene pravne savjete.
:: Je li to samo poslovni kontakt ili je riječ o nekoj vrsti prijateljstva?
Pretežno je poslovno, ali se ne može isključiti i prijateljski dio.
:: Je li vas zvao u HDZ?
Taj poziv bio bi neuspješan kao što bi bio neuspješan poziv većine stranaka u današnjem političkom životu Hrvatske.
:: Hoćete li postati službeni odvjetnik HDZ-a?
HDZ ima svoje odvjetnike.
:: Kada smo dogovarali ovaj intervju rekao sam da ste bili jedan od najboljih studenata na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali vi ste me ispravili i rekli da ste bili najbolji.
To je poznato svakome iz generacije s kojom sam studirao. Ja sam pravni fakultet završio s 5,00. Moj prijatelj Krunislav Olujić, koji je upisao fakultet isti dan kad i ja, bio je briljantana student, jedan od najboljih iz generacije. On je imao prosjek 4,7. Naš čuveni profesor Branko Smerdel, moj najbolji prijatelj sa studija, imao je prosjek 4,7.
:: S vama su studirali bivši premijer Nikica Valentić i Marijan Hanžeković. Kakvi su oni bili studenti?
Pa bili su osrednji studenti, ali su pokazivali određene kvalitete koje su kasnije razvili još više.
:: Je li se tada na njima vidjelo da ih zanima novac i uspjeh?
Možda je to ono što se u pravu zove kaptativno pitanje, jer ja još nisam rekao da njih zanima novac, a vi ste to ukomponirali u pitanje. Poznato je ono što su oni radili i rade. Očito je da su jedan i drugi apsolutno sposobniji od drugih stvarati kapital. Nikica je još u socijalizmu formirao jednu od prvih stambenih zadruga, čuveni "Stanograd", koja je bila jedna od najpoznatijih stambenih zadruga na području Jugoslavije. Marijan Hanžeković je također znao tada napraviti novac, a očito ga zna napraviti i sada. Ono što ih je zanimalo na fakultetu polagali su s najvišim ocjenama, a ostalo su zanemarivali. Nas par "idiota" bili smo usmjereni na to da briljiramo na svim ispitima.
:: Jesu li se Hanžeković i Valentić na fakultetu bavili nekim biznisom. Jesu li i tada nešto "vrtili"?
U okvirima socijalizma i studija teško je to napraviti. Obojica su bili aktivni.
:: Biti najbolji student svakako je veliki uspjeh, ali to može stvarati i probleme jer ljudi baš i ne vole one koji "sve znaju".
Nisam rođen niti sam odrastao u Zagrebu. Odrastao sam u Kutini. Bio sam i tamo najbolji đak, ali uz memoriju kakvu imam to mi nije bio problem. U trećem razredu gimnazije došao sam u Zagreb, u trešnjevačku gimnaziju. Bio sam i dalje najbolji, ali sam već lagano morao učiti. Mi u Kutini nismo imali klasičnu gimnaziju. Latinski smo imali samo dvije godine, a grčki uopće nismo imali. U Zagrebu dolazim u dodir s ljudima koji su osam godina učili latinski i grčki. Kako sam u suštini vrlo tvrdoglava osoba, rekao sam – vidjet ćemo mi tko će znati bolje rimsko pravo. S odličnom ocjenom iz rimskog prava krenuo sam sa studijem.
:: Spomenuli ste memoriju. Kakvu to memoriju imate?
Odličnu. (smijeh)
:: Možete li to slikovito prikazati?
I danas za većinu udžbenika s fakulteta znam koliko su imali poglavlja i stranica. Pamtim i datume kada sam izišao na ispite na prvoj godini i kod kojih profesora.
:: Možda je to i problem. Bavite se detaljima koju nisu toliko bitni.
Moguće je. To mi mnogi govore. No nisam se trudio da to zapamtim, to je nešto u mojoj nutrini što mi omogućava takvo pamćenje. Za mnoge sam nerazumljiv. Pitaju me zašto pišem toliko duge žalbe, zašto držim duge završne govore. Za Branimira Glavaša održao sam završni govor dug šest sati i 15 minuta.
:: Mogu vam zamjeriti da se pravite važni?
To mi zamjeraju još od studija. To mi ne smeta.
:: Jesu li ponekad opravdane njihove zamjerke. Čovjek može postati ohol?
Gledajte, nisam stigao biti ohol. Meni je znanje bila smoobrana.
:: Jeste li, kako se priča, za vrijeme studija hodali s Ljerkom Mintas-Hodak?
Na to pitanje ne bih odgovorio iz jednostavnog razloga što na to pitanje ona nije nikada odgovorila. A pogotovo nakon događaja iz listopada 2008. godine (kada je ubijena kći Ljerke Mintas-Hodak, nap.a.) ne bih trebao odgovoriti na to pitanje. Ali to inače znaju svi iz naše generacije.
:: Jeste li početkom devedesetih bili potpredsjednik Srpske narodne stranke koju je vodio Milan Đukić?
(smijeh) Krajem 1992. godine nekoliko mojih prijatelja prenijelo mi je mišljenje određenih ljudi iz kruga oko predsjednika Tuđmana. Mislili su da bi bilo korisno da se uključim u nekakvu političku djelatnost. Tada je Srpska narodna stranka bila jedina stranka koja je izražavala političke interese srpskog naroda. Nisam imao nikoga iznad sebe u stranci. Radio sam što mi je savjest nalagala.
:: Iz ovog ispada da je Srpska narodna stranka osnovana na inicijativu predsjednika Tuđmana.
O tome se tako govorilo u susjednim republikama od prvog dana.
:: Nekako mi se čini da politika Srba u Hrvatskoj nije dobro artikulirana.
Neću vam o tome govoriti. O tome imam jasno definiran stav.
:: Kako ocjenjujete politiku koju vodi Milorad Pupovac?
Mi imamo različite poglede na stvari i ne bih htio povrijediti gospodina Pupovca. Vrlo lijepo sam se izražavao o njemu u razdoblju od 1990 do 1992. godine. Tada su ga hrvatski građani doživljavali kao izrazito kulturnog i argumentiranog javnog djelatnika.
:: Odvjetnički honorari obavijeni su velom tajne. Znam da mi nećete reći, ali zanima me koliko stoji obrana kapitalaca kao što su Branimir Glavaš i Ivo Sanader?
Pitajte Glavaša pa ćete se jako začuditi. Postoje odvjetničke tarife kojih se svi moramo držati. S obzirom na broj i težinu radnji u spomenutim slučajevima, dolazimo do visoke cifre. Međutim, često u takvim procesima mnogi odvjetnici rade s gubitkom, zarade daleko manje nego što im to odvjetnička tarifa dopušta. Ali takvi procesi kasnije donose zaradu.
:: Među vrhunskim odvjetnicima vrti se velik novac?
Vrti se, ali nitko ne pita tko zarađuje više. Krivičari su male bebe u odnosu na ono što se zarađuje u trgovačkom pravu.
:: Hanžeković najviše zarađuje?
On je izabrao tu vrstu djelatnosti od početka. Strahovito je promućuran.
:: Dosta se priča o tome da je kokain omiljen u odvjetničkim krugovima?
Mi iz stare garde nismo skloni tim novitetima. Mi smo još uvijek na alkoholu...
:: A mladi lavovi?
Načuo sam da toga ima. Istina je da je odvjetništvo izrazito naporan posao. Meni je Degen rekao na početku karijere: "Veljac, nije ti isto biti krivičar ili se baviti nečim drugim u pravu. Krivičar je sa 55 godina ili na groblju ili u ludnici".
:: Bili ste najbolji student, a jeste li najbolji odvjetnik?
To se može prosuditi. Mislim da sasvim sigurno spadam u jednu užu grupu.
:: Bit će žestok sukob između vas i Nobila u sudnici?
Toni Nobilo i ja studirali smo u isto vrijeme. Dobro se poznajemo sa studija i znamo tko koliko vrijedi.
:: Bili ste briljantan student, sada ste vrhunski odvjetnik, ali još uvijek govorite "no, međutim"?
(Smijeh) To je nešto što ne možete promijeniti. Niste prvi koji mi je to rekao.
:: To pokazuje da niste savršeni, što mi je baš drago.
Neki misle da jesam, neki da nisam. To vam je kao kada su Dudeka nakon godinu dana braka s Regicom pitali je li nevina. A on je rekao otkud on to može znati. Pola sela veli da je, a pola da nije.
>> 'Ovo je poziv na alarm. Službe moraju spriječiti da se takvi zločini ponove'
>> 'Postoji šansa da Ljubičić krajem sljedećeg tjedna bude vani'
Valentić je bio osrednji student, ali je i u pravu ratno vrijeme znao stvoriti na pravi zavičajski način kapital kod vođe Franceka i aktivno se uključiti u domoljubni proces zbrinjavanja i stvaranja 200 bogatih balkanskih familija.