U travnju 1977. u kazalištu "Gavella" redatelj Joško Juvančić režirao je Krležin "Vučjak". Ulogu Krešimira Horvata tumačio je Zlatko Vitez. Premijera je predviđena i izvedena 9. travnja. Predstava je postigla velik uspjeh i kod kritike i kod publike, a za svaku sljedeću izvedbu tražila se karta više. No na samu generalnu probu došao je i sam Krleža. Bio je to zadnji "Vučjak" koji je gledao. Nije bio ni sretan ni zadovoljan.
Glavne Krležine primjedba ticale su se glavnog junaka i načina na koji on završava preludij drame "Vučjak" koji se događa u redakciji "Narodne sloge", način na koji Vitez interpretira Horvatovu odluku da ode na selo, u potragu za nekim boljim životom i svojim idealima. Prigovara da je ta objava u Vitezovoj interpretaciji preidealistična, prigušena, da u njoj nema strasti i nadanja koje je on sam napisao u "Vučjaku".
Nakon odgledane predstave Krleža je sjedio u salonu kazališta s redateljem, glavnim glumcem i Krešimirom Zidarićem, koji je tada bio direktor kazališta "Gavella". S njima je bila i Bela Krleža. Tog davnog susreta danas se sjeća Zlatko Vitez:
– Ja sam tada bio mlad (imao je 26 godina, nap. a), tašt i glup glumac. Krleža, vrlo fin i odmjereno, govori kako je taj kraj redakcijskog dijela bio prigušen, a meni izleti: "Vi to niste dobro napisali!" – kroz smijeh kaže Vitez i dodaje anegdotalni dio priče, kako mu je Bela namigivala, dok su se svi ostali zgrozili nad načinom na koji se obratio velikom književniku.
– Tamo su, u tom dijelu "Vučjaka", sami uskličnici. To treba vikati. Kako da 1977. godine pun poleta vičem o nekom odlasku u idealizirani svijet sela? Iz tadašnjeg vremena, baš kao i iz ovog današnjeg vremena, takav odlazak na selo imao je sasvim drugo značenje, miljama daleko od onog koje je imao kada Krleža početkom dvadesetih godina 20. stoljeća pisao ovu dramu – objašnjava Vitez.
No priča o Krleži na generalnoj probi predstave ovdje tek počinje. Nakon premijere redatelju Jošku Juvančiću stiglo je veliko Krležino pismo. Na čak pet stranica Krleža razrađuje detalje iz njihova razgovora, ali i ide mnogo dalje od toga. On piše nove rečenice "Vučjaka", one koje redatelj Joško Juvančić ubacuje u predstavu nakon premijere. Tako Horvat u burnom raspletu dijela predstave koji se događa u redakciji "Narodne sloge", nakon skandala s Ugarkovićem, govori i ovo:
"Svi smo mi moralni leševi "
"Skandal, svi smo mi moralni leševi, ovo je moralno groblje, mi smo uhapšeni, tu se čuje zveket lanaca, to je sramota, tu ne treba jadikovati, zeleni kader je jedina logika, ovo je hapsana, nisam ja kadaver, neću da budem lešina, dragi moji, sve je ovo skandal, idite dođavola svi..."
Ovaj dio "Vučjaka", s ponosom ističe redatelj Joško Juvančić, ne postoji ni u jednom izdanju ove drame. Napisao ga je Krleža u travnju 1977. godine na Gvozdu, specijalno za predstavu "Vučjak" u Dramskom kazalištu Gavella. Te rečenice žive još samo u pismu koje i danas s posebnom pažnjom čuva Joško Juvančić, ali su, srećom, zabilježene i na požutjelim stranicama novina.
Posebna pohvala glumicama
O ovom je događaju, naime, pisao samo Večernji list. Novinar Jozo Puljizević na cijeloj stranici Večernjeg lista u tekstu pod naslovom "Krležina intervencija" u intervju s Joškom Juvančićem opisuje cijeli događaj, donosi fotografije iz predstave (snimio ih je legendarni Večernjakov fotoreporter Božidar Kelemenić) te prenosi faksimil Krležina pisma datiranog 11. travnja 1977. godine, pisma u kojem Krleža posebno hvali glumice. Uz Viteza su u glavnim ulogama bile tadašnje prvakinje Gavelle Senka Sokolović-Bertok i Marija Kohn.
Joško Juvančić u tadašnjem intervjuu posebno ističe bezvremensku crtu ove Krležine drame te govori kako mu je smetalo to što se "Vučjak" uvijek veže uz vrijeme Prvog svjetskog rata. Danas, stoljeće nakon početka Velikog rata i nakon premijere najnovijeg "Vučjaka", koji je u HNK Zagreb režirao Ivica Buljan, a koji je premijerno izveden točno 91 godinu nakon praizvedbe ovog djela na istoj sceni, jasno je koliko je bio u pravu i koliko je "Vučjak" bezvremenska drama u velikom opusu velikog dramatičara. Najnoviji "Vučjak" naglašava upravo to, ističe potragu jednog čovjeka sa samim sobom, govori o ljudskim naravima i mentalitetima, dokazuje kao se oni nisu nimalo promijenili i nekoliko ratova kasnije. "Vučjak" je još tu, oko nas, i ne trebaju mu ratni odjeci iz Galicije kako bi nam pomogao da zavirimo u vlastitu psihu koju je Krleža razumio možda i najbolje od svih.
Pleše Tile užičko kolo i otvoren mu rasporak, dođe neki mali i reče mu:- "Djede zakopčaj šlic!". Pita Tile mali kako se zoveš a on reče Sloba.