Nakon blagdana bogatih kalorijama, slijedi poplava ovakvih ili onakvih savjeta za skidanje kilograma, detoksikaciju, povratak u formu i slično. A znamo već svi kako te savjete, kada i valjaju, nije baš tako lako pratiti. Grupa znanstvenika s uglednog američkog sveučilišta Massachusetts i jednako renomiranog Harvarda, ponudili su u nedavno objavljenom znanstvenom radu moguće rješenje kako zaobići te muke i potencijalni neuspjeh.
U također uglednom znanstvenom časopisu Science, odnosno njegovu izdanju Advances, opisana je vibrirajuća kapsula koju progutate, a onda ona stimulira krajeve živaca koji onda mozgu šalju signal kako je vrijeme da prestane jesti. A i alternativne primjene lijeka za dijabetes poput Ozempica ne bi se činile više tako poželjnima. Za sada je uređaj provjeravan na svinjama kod kojih je funkcionirao, a, naravno, to znači da tek treba vidjeti hoće li funkcionirati na ljudima. U Science Advancesu opisano je kako je tim predvođen biomedicinskom inženjerkom Shriyom Srinivasan sa Sveučilišta Harvard i gastroenterologom i biomedicinskim inženjerom s Massachusetts Institute of Technology Giovannijem Traversom osmislio kapsulu veličine 31 puta 10 milimetara u kojoj su maleni motor i baterija. Čep od gela u kapsuli sprečava uključivanje motora, ali gel se brzo otapa kada dođe u kontakt sa želučanom kiselinom, dopuštajući motoru da se pokrene. Kada se to dogodi, tableta se trese oko 38 minuta, što je otprilike onoliko vremena koliko bi ostala u želucu. Istraživači su pretpostavili da će te vibracije stimulirati živčane završetke koji osjećaju rastezanje i signalizirati sitost. Jer, želudac se rasteže kada jedemo, stimulirajući živčane završetke u njegovog stijenci koji šalju poruke mozgu. Ovi signali čine da se osjećamo sitima, potičući nas da se maknemo od hrane. Kako bi provjerili radi li koncept, znanstvenici su kapsulu umetnuli u želuce svinja otprilike iste veličine i težine kao ljudi. Kada su izmjerili električnu aktivnost dijela živca vagusa, otkrili su da su vibracije potaknule uzorak vrlo sličan onome koji se postiže pri širenju želuca životinja korištenjem zraka, što sugerira da je kapsula stimulirala živčane završetke organa. Dok uređaj pulsira u naborima želučane sluznice, on se također i okreće, što, čini se, daje daljnju stimulaciju.
Srinivasan, Traverso i kolege utvrdili su da je kapsula kod svinja izazvala promjene u razinama hormona slično kao i kod uzimanja hrane, uključujući povećanje inzulina i smanjenje hormona grelina koji potiče glad. Znanstvenici su također pratili koliko su hrane svinje progutale s kapsulom u želucu. Otkrili su da su životinje jele oko 40 posto manje od kontrolne grupe koja nije primila kapsulu. U usporedbi s onima iz kontrolne grupe, svinje koje su dobile kapsule bile su manje aktivne, osobito nakon obroka. – To je nešto kao prehrambena koma, kaže Shriya Srinivasan. Inače, napominje, životinje su se ponašale normalno, što sugerira da im kapsule nisu smetale. Istraživači su provjerili ima li drugih mogućih nuspojava, poput upale želučane sluznice, proljeva i povraćanja, ali ih nisu otkrili. Također su mjerili koliko brzo mali uređaji prolaze kroz probavni sustav životinja, otkrivši da je kapsula izlučena nakon otprilike četiri dana. I, kako to obično biva, sve je to divno i krasno u preliminarnim ispitivanjima na životinjama. No, neki od Sciencea konzultirani stručnjaci upozorili su da ne znamo kakav je osjećaj imati takav uređaj u želucu, posebno kada se on aktivira. Jer, svinje nam to ne mogu reći.
VEZANI ČLANCI:
Onda je tu i čisto medicinska primjedba, a to je kako su krajevi živaca u želucu pretilih osoba već i navikli na razvlačenje pa je pitanje kada bi se ta kapsula točno aktivirala. Odnosno bi li se aktivirala uopće. Isto se radi o povelikim kapsulama koje su velike kao i najveće koje danas postoje u medicini, a moguće je kako bi ih se trebalo progutati i dvije dnevno. Nitko, međutim, nije porekao kako stvar ima potencijala, čak i u usporedbi s razvikanim Ozempicom. Jer, taj lijek ne djeluje na svakoga, vrlo je skup te može izazvati nuspojave, pa i zbog toga mjesta za alternativne metode ima. Mogla bi to biti i ova kapsula, no do njezine terapijske primjene još je dug put. Dvoje vodeći znanstvenika poentiraju i na činjenici kako se radilo o mlađim svinjama koje su se još razvijale pa nije bilo moguće sasvim točno izmjeriti koliko točno kilograma su izgubile, odnosno nisu dobile. Sada kažu kako žele dalje testirati na psima čiji je želudac sličniji ljudskome, a ako za to nađu prije svega financijsku potporu moglo bi biti testiranja i na ljudima za dvije do tri godine.
Svakako je ovdje zanimljiv jedan od dvoje vodećih znanstvenika na ovoj studiji, riječ je o Giovanniju Traversu. Ovaj je talijanski znanstvenik koji radi na MIT-ju već prije je dospijevao u vijesti sličnim inovativnim pristupima različitim terapijama s ciljem da ih zamijeni sasvim novim tehnologijama. Primjerice prije tri i pol godine predstavio je kapsulu s inzulinom koja bi zamijenila klasičnu injekciju i na taj način uštedjela vrijeme, ali i napore dijabetičarima. Uz to, sa svojim je kolegama razvio i dva koncepta za procjenu sastava hrane, mjerenje glukoze u krvi i doziranje inzulina, sve u jednom, temeljeno na aplikaciji za pametne telefone, a u naprednijem konceptu i fleksibilnoj elektronici na površini igle koja omogućuje mjerenje krvi i isporuku inzulina istom iglom. Zatim je prije dvije godine predstavio zamjenu za klasičnu primjenu mRNK cjepiva na način da se, pogađate, proguta kapsula. Cilj je bio izbjeći strah od igle, a riječ je o istom konceptu kao kod ovog za mršavljenje ili administriranje inzulina.
– Nukleinske kiseline, posebno RNK, mogu biti iznimno osjetljive na razgradnju, posebno u probavnom traktu. Prevladavanje ovog izazova otvara višestruke pristupe terapiji, uključujući potencijalno i primjenu cjepiva oralnim putem, kazao je tada Traverso. Kao i kod inzulina i kod cjepiva je riječ o konceptu temeljenom na kapsuli obloženoj mikroiglama te se inzulin, neki drugi lijek ili cjepivo, ubrizgava izravno u stijenku crijeva, kod cjepiva je riječ o nanočesticama koje drže mRNK. Ispitivanja na svinjama pokazala su i ovdje da koncept funkcionira, molekule mRNK dolaze do stanica, no pitanje je mogu li ovako primijenjena cjepiva dovesti do željene razine odgovora čovječjeg imunog sustava. Zatim je Traverso potpisivao i primjenu sličnog koncepta na kontracepciji gdje je demonstrirano kako bi se radilo o takvom sredstvu koje bi žene trebale uzimati samo jednom mjesečno. Znamo da zdravlje umnogome počiva na želucu, da kroz njega vodi i ljubav, a sada izgleda i povratak u zdrav život.
