Vijeće Europe (VE) europska jemeđuvladina organizacija čiji je mandat jamčiti razinu zaštite demokracije, ljudskih prava i vladavine prava u svojih 47 članica koje predstavljaju više od 800 milijuna građana. Londonskim ugovorom 5. svibnja 1949. godine osnovale su ga Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Švedska i Velika Britanija. Početkom 90-ih godina pridružile su im se države srednje i istočne Europe u kontekstu procesa demokratske tranzicije, a zadnja mu se pridružila Crna Gora 2007.g. Danas VE okuplja sve europske države osim Bjelorusije, kojoj je pristup još onemogućen zbog neprihvatljivog stanja ljudskih prava, dok Japan, SAD, Kanada, Meksiko i Vatikan imaju status promatrača.
Odbor ministara koji okuplja ministre vanjskih poslova članica VE usvaja Konvencije i sporazume kroz politički dijalog i nadzorne mehanizme nadzire poštivanje obveza članica (uključujući i provedbu presuda Suda) te provodi programe suradnje i pomoći. Zastupnici u Parlamentarnoj skupštini (PS) Vijeća Europe dolaze iz nacionalnih parlamenata reflektirajući politički spektar u svojoj državi (zastupnici vladajućih i opozicijskih stranaka). Neka od izvješća PS-a, bila su ključna, primjerice, za ukidanje smrtne kazne u Europi, napredak političke situacije i ljudskih prava u Čečeniji, rješavanje pitanja nestalnih ljudi u Bjelorusiji, slobodu izražavanja u medijima, a jedno od najmedijatiziranih bilo je izvješće o CIA-inoj praksi pritvaranja optuženika.
Glavni tajnik VE zajedno s Tajništvom nastoji osigurati koheziju izmedu pojedinačnih nacionalnih interesa država i svakodnevno funkcioniranje VE. Politički predstavnici lokalne i regionalne razine surađuju u okviru Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti. Povjerenik za ljudska prava, kao neovisna institucija unutar VE, od 1999. promiče svijest o nužnosti poštivanja ljudskih prava u Europi te ukazuje na nedostatke, ali i primjere dobre prakse. Vijećem Europe svakih šest mjeseci prema abecednom redu predsjeda jedna od njezinih članica (trenutno Velika Britanija, sljedeća je Albanija). Europskom sudu za ljudska prava koji broji 47 sudaca (po jedan iz svake članice, biran na mandat od 9 godina) obraćaju se Europljani kojima su povrijeđena ljudska prava. Službeni jezici VE su engleski i francuski.
Osim glavnog sjedišta VE u Strasbourgu (Francuska), VE je kroz svoje aktivnosti prisutno i u drugim europskim gradovima – Razvojna banka VE u Parizu, Centar Sjever-Jug u Lisabonu, Centar za moderne jezike u Grazu, Europski centar za mladež u Budimpešti, Europski centar Wergeland za obrazovanje za interkulturni dijalog, ljudska prava i demokratsko građanstvo u Oslu. VE ima i Informacijske urede u nekim od svojih članica (Hrvatska ga nema).
Najprominentnija i široj javnosti najpoznatija dimenzija VE je strasburški Sud, no spektar aktivnosti VE je širok i do sada je rezultirao nizom zajedničkih normi u raznim područjima (borba protiv terorizma, korupcije, organiziranog kriminala, droge, trgovine ljudima, mučenja, rasizma i diskriminacije, kao i zaštita ljudskih prava u biomedicini, učinkovitost pravosuđa, kvaliteta lijekova…). Poseban doprinos VE daje zaštiti socijalnih, jezičnih i manjinskih prava, slobodi medija, promicanju kulturne suradnje i očuvanju prirodne baštine.
U sklopu VE države u potpunosti zadržavaju svoju suverenost, ali se obvezuju putem Konvencija i sporazuma kojima pristupe primjenjivati zajednički usvojene pravne standarde. Širenjem i učvršćivanjem zajedničkih pravnih normi jača pravna sigurnost Europljana, a zahvaljujući otvorenosti pojedinih Konvencija i ne-članicama VE, međunarodno se pravo kosolidira i izvan granica Europe.
