Još ne tako davno, u rujnu 2017., društvo je, iscrpljeno višegodišnjim ideološkim ratovima, doslovno ključalo.
U iščekivanju rješenja koje će razriješiti tada novu točku prijepora nastalu zbog ploče za poginule pripadnike HOS-a u Jasenovcu, umjesto političke, javnost je suočena s pitijskom odlukom premijera Plenkovića o osnivanju povjerenstva nazvanog Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Šest mjeseci poslije ispostavilo se kako su rezultati rada skupine sastavljene od 17 stručnjaka prilično analogni nezgrapnom nazivu povjerenstva u kojem su djelovali, s previše forme, a premalo smislenog sadržaja. Poanta je, otprilike, mijenjati da bi sve ostalo isto.
Prve reakcije javnosti identične su stanju u kojem se posljednjih godina nalazi i ovo antagonizirano društvo: one su opet podijeljene, a zadovoljnih nema. Već se sa svih strana može čuti kako je riječ o “trulom kompromisu”, a takvu su ocjenu, zanimljivo, istodobno iznijeli i Zlatko Hasanbegović i Ivan Fumić, potpredsjednik Saveza hrvatskih antifašista.
No, na stranu previsoka očekivanja, ima li pozitivnih efekata nesumnjivo vrijednog uloženog truda 17 eksperata? Jesu li zaključci Vijeća relaksirali antagonizme u društvu, jesu li pridonijeli smirivanju tenzija u društvu? Je li poglavlje o ustašama i partizanima naposljetku zaključeno?
Premda su se premijer Plenković i akademik Kusić svojski potrudili uvjeriti javnost kako su preporuke donesene u suglasju i konsenzualno, u danima koji slijede ispostavlja se da je istina ipak nešto drugo, da su čak petorica članova iznijela izdvojena mišljenja, među njima i dr. sc. Ante Nazor, povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Na početku nam se požalio zbog manipulacija u interpretaciji dokumenta.
Ajmo ih staviti u muzej
– Rekli smo da ćemo ići s osudom svih totalitarnih režima i imamo fantastičan prvi dio teksta, a onda ih u zakonskim normativima razlikujemo? To je besmisleno. Pozdrav “za dom spremni” kompromitiran je u doba režima NDH, tu nema spora, nitko od nas ga ne štiti, niti se partizanskog pokreta itko odriče, niti itko negira Ustav... ali za mene nema razlike između dva simbola, znanstveno i moralno, jer se ubijalo pod oba. Gledajući s pozicije žrtve, ne mogu shvatiti da je “za dom spremni” govor mržnje, a na isti način “smrt fašizmu, sloboda narodu”, pod kojim su poubijane na tisuće ljudi, nije. To meni ne štima. Kako sad to dijeliti, pa mi sada opet dijelimo narod – žesti se dr. Nazor koji smatra da bi sve simbole Drugog svjetskog rata i poraća trebalo staviti u muzej, uz iznimku partizanskih simbola za vrijeme Drugog svjetskog rata te amblema HOS-a za vrijeme Domovinskog rata.
– Ajmo to staviti u muzej, maknuti se od toga, imamo službena znakovlja Republike Hrvatske, ajmo više povući crtu da više ne opterećujemo ovaj narod – apelira Ante Nazor, pa potom u puno mirnijem tonu iznosi i brojne pozitivne aspekte rada Vijeća. Kaže kako je tekst koji su iznjedrili u prvom dijelu vrlo konstruktivan jer su napokon u jedan znanstveni, uravnoteženi okvir stavljeni svi totalitarizmi, gdje se govori o svim zločinima.
– Prvi je put ta tematika tako jasno objašnjena u jednom službenom dokumentu. Jako je pozitivno što se sjedilo za stolom godinu dana, razmjenjivala su se mišljenja, prepirali smo se, ali argumentima. Dijalog je moguć, pokazalo se, samo ne na ulici. I dalje ćemo se svađati, ali važno je da nitko nije bio protiv zabrana. U znanosti će Goldstein i dalje pisati svoje, Lučić svoje, a Jakovina svoje, ali moja je intencija bila sve simbole maknuti s ulice jer tada neće nikoga iritirati kad vidi “U” ili petokraku jer bi to bilo jednostavno neprihvatljivo. Želio sam da se svi odreknemo pomalo svojih uvjerenja, ja ne vidim drugog rješenja ovog problema – kaže Ante Nazor, siguran da bi “barem 90 posto društva reklo: hvala Bogu, pospremili su to u muzeje”, a partizani će i dalje obilježavati svoje u Brezovici, ovi drugi će otići u Gospić, Vukovar i Škabrnju i svi bi bili sretni.
– Ali ovako, čim ti nešto odobravaš, a nešto ne, podjele su tu. A i traume su tu, na stotine tisuća sudbina na obje strane. Zar je moguće da u 21. stoljeću nismo spremni na taj odmak, a izborili smo se za državu? To su stvari s kojima se mi nismo složili – zaključio je Ante Nazor. Jedan od članova Vijeća koji je također iznio izdvojeno mišljenje i uskratio glas za finalnu verziju dokumenta jest i prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
– Bez sveobuhvatnog pristupa, priča o suočavanju služi samo nastavku ideološko-političke bitke za “ljepšu“ istinu i potiče nove sukobe. Prihvaćajući dokument, Vijeće će dati novi vijek trajanja staroj ljevičarskoj tezi kako je komunizam, uz sve totalitarne manjkavosti, ipak prihvatljiviji od fašizma. Takva teza je nepovijesna, nedokaziva i, u hrvatskom slučaju, potpuno neprikladna. U hrvatskom se Ustavu NDH ne priznaje, a ZAVNOH priznaje kao jedno od povijesnih stanja koja dokazuju povijesni kontinuitet hrvatske državnosti. Time se suvremena Hrvatska drastično i definitivno obračunala s režimom NDH, jer mu je, zbog kolaboracije s nacifašizmom, zanijekala upravo ono zbog čega je ona i nastala – stvaranje slobodne i samostalne hrvatske države. 0 tome dalje i ne treba raspravljati, nego se diviti hrvatskom Ustavu koji je odbacio NDH, usprkos povijesnoj težnji hrvatskoga naroda za slobodnom i samostalnom državom – kaže Tanjić pa dodaje kako je i komunizam odbačen u Ustavu RH!.
– U preambuli Ustava, u onoj istoj u kojoj je prihvaćen ZAVNOH među dokaze povijesne državnosti “nasuprot” stvaranju NDH, odbačen je i komunistički sustav jer hrvatski Ustav kaže: “…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava. Hrvatski Ustav odbacio je komunistički sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistički simboli? Pa po čemu je onda taj sustav odbačen? Kojom logikom – pita se Željko Tanjić, dodajući kako u hrvatskom slučaju postoji samo jedno rješenje glede simbola i tumačenja totalitarnih režima: puna sloboda korištenja i rasprave. Dijametralno suprotna stajališta, očekivano, ima povjesničar dr. sc. Hrvoje Klasić.
– Ovaj dokument nije me, kao većinu, razočarao jer ja, za razliku od mnogih, nisam ništa ni očekivao. To sam pokazao odmah na početku odbijanjem da sudjelujem u jednom takvom vijeću, ne zato što nije postojala dobra namjera, nego zato što sam tvrdio, i tada i sada, da se s prošlošću ne suočava odlukama i preporukama, barem ne u demokratskom društvu, nego suočavanje mora biti proces u koji su uključeni svi segmenti društva – kaže Hrvoje Klasić, pa dokument naziva vrlo tendencioznim.
Slavljenje ustaštva
– Stalno se govori kako se podrazumijevaju zločini ustaškog pokreta i NDH, međutim, to se u zadnjih 25 godina u hrvatskom društvu itekako ne podrazumijeva. S druge strane, kada se govori o komunizmu u Drugom svjetskom ratu i u socijalističkom razdoblju, uglavnom se navode negativni aspekti za što – kao povjesničar, ali i kao netko tko je živio u tom društvu – znam da je daleko od istine. Laž je da su svi živjeli u tamnici – kaže povjesničar Klasić, dodajući da ga je zaprepastila činjenica što je ovaj dokument pokazao da Hrvatska ni 2018. još uvijek nije bila načisto o karakteru ustaškog pokreta i NDH.
– Najveći problem je što u zadnjih nekoliko godina pojedinci i grupe, televizijske emisije i portali slave ustaške simbole pa kad pogledate njihove stavove, onda vam je jasno da naš problem nije prošlost, već budućnost. Pogledajte kako izgledaju skupovi ili poruke ljudi koji se okupljaju pod ustaškim simbolima, onih koji veličaju Pavelića, a kako izgledaju poruke sa skupova antifašista, koji su vrlo rijetki. Ovi prvi pozivaju na mržnju, agresiju i netoleranciju i problem leži u tome što se ponašaju kao oni koji su te simbole izmislili. Meni je žalosno da oni koji se pozivaju na ZDS i dalje uglavnom koriste vrlo agresivnu, militantnu i netolerantnu retoriku. I ne samo retoriku. One večeri kad su objavljene preporuke, dobio sam prijeteću poruku potpisanu sa “za dom spremni”. Stvari u prošlosti popraviti ne možemo, ali možemo gledati u sadašnjost ili u budućnost – zaključio je Hrvoje KIasić. Povjesničar Dragan Markovina slaže se s tezom da je Vijeće legaliziralo već postojeće stanje stvari.
– Nijedno vijeće ne može državu suočiti s prošlošću, to može raditi cijelo društvo: mediji, institucije, obrazovni sustav. To ne ide tako, čak i da se svi slažemo s odlukama nekakvog vijeća. Uopće rasprava o stavljanju petokrake iz socijalističkog razdoblja u istu ravan s njezinom simbolikom potpuno je naopaka, naravno da je to bio nedemokratski režim od ‘45. do ‘90. ali isto tako naravno da je današnja RH pravna i svaka druga sljednica Socijalističke Hrvatske koja je nastala nasuprot NDH – kaže povjesničar Markovina, pa izriče nezadovoljstvo preporukom koja se odnosi na dopuštanje komemoracija HOS-a. – Dozvola korištenja ustaške simbolike izruguje i sva nastojanja da se nekadašnji sustav ismije preko one Titove izjave da se ne trebamo držati zakona kao pijani plota, s čime se ja slažem da jest bilo smiješno, a sada se donosi ista stvar. Naprosto, ili imate Ustav i zakon ili ga nemate. Najbizarnija je stvar što je upravo Milošević govorio da su svi Hrvati ustaše, a to jednostavno nije točno. Forsiranjem te simbolike i danas nakon svega šaljete poruku da se slažete sa srpskim nacionalistima – kaže Markovina kojeg pitamo je li poglavlje o ustašama i partizanima zaključeno. Kaže da ne vjeruje, pa tvrdi kako ćemo vrlo brzo, već na proljeće u centru Splita ispred spomenika HOS-u, svjedočiti postrojavanju crnokošuljaša, koji će izvikivati “za dom spremni” i to će s punim pravom raditi jer je komemoracija HOS-ovcima ovim preporukama potpuno dopuštena. To će, kaže, jednako kao i prije izazivati tjeskobu u ljudima koji se s time ne slažu. Neće se ništa bitno promijeniti. Preporuke su prepuštene na volju sucima koji će i dalje demonstrirati svoju neujednačenu zakonsku praksu, u nedostatku jasne, čvrste i nedvosmislene političke odluke da se ustaše i partizane potjera onamo gdje im je mjesto: u ropotarnicu povijesti.
Dakle, europska deklaracija o osudi totalitarnih režima između ostaloga jasno kaže da su se u bivšim komunističkim zemljama stare totalitarne strukture uspjele ne samo održati nego i u nekim zemljama ostati pri vlasti. Da pogađamo u kojim? Ova komisija ima članove koji su bili aktivni u komunizmu, a odlučuju o komunističkim simbolima!? Da ne povjeruješ. To je vjerodostojno koliko i arbitražni sud čiji su članovi uhvaćeni sa prstima u pekmezu pa sami za sebe presuđuju da sud nije kontaminiran. RiB (Red is bad)!