Građani Hrvatske najviše od svih Europljana osjećaju posljedice klimatskih promjena u svakodnevnom životu. Štoviše, više od trećine ne isključuje scenarij da se u budućnosti preseli u hladniju regiju, bilo u Hrvatskoj ili izvan nje.
Podaci su to iz velikog istraživanja Europske investicijske banke provedenog diljem EU te u SAD-u i Kini, a koje je otkrilo da, iako u Hrvatskoj tema klimatskih promjena gotovo uopće nije u političkom prostoru, posebice u usporedbi s drugim državama EU, građani ne samo da su – kada im se pozornost usmjeri na tu temu – više nego svjesni da se s klimom nešto događa, nego da već i trpe posljedice te pokušavaju sami barem djelomično popraviti stanje, i to masovnije nego što bi se dalo na prvi pogled pretpostaviti.
Samo šest posto ispitanika sumnja
Ako je ikada bilo skeptika koji nisu vjerovali da su klimatske promjene stvarne, unatoč najjednostavnijoj metodi prikupljanja iskustvenih dokaza, kao što je pogled kroz prozor i na kalendar, sada ih gotovo i nema jer samo šest posto ispitanika i dalje sumnja da se s klimom nešto događa. Gotovo nevjerojatnih 93 posto ispitanika potvrdilo je da već osjeća negativan utjecaj promjena na svakodnevni život. Lošije je samo u Italiji (94 posto) i Malti (95 posto). Države koje percipiramo kao najaktivnije i najosvještenije oko brige za okoliš, posebice skandinavske zemlje, na dnu su te ljestvice – u Danskoj samo 63 posto ljudi već osjeća promjene, u Švedskoj 66, a u Finskoj 67 posto.
O preseljenju u hladnije regije razmišlja čak 32 posto ispitanika, što je više od europskog prosjeka, a 81 posto misli da se klimatske migracije već događaju. Hrvati su posebno zabrinuti za budućnost svoje djece – čak 94 posto smatra da će im život zbog klime biti lošiji. Najveća opasnost od klimatskih promjena vide u većem broju ekstremnih vremenskih pojava, gubitku bioraznolikosti, a tek mali postotak u nestašici hrane i vode. Zemljopisna podjela je više nego jasna – jug Europe pogođeniji je klimatskim promjenama nego sjever i ljudi su toga svjesni.
Stoga kao iznenađenje dolazi odgovor na pitanje o tome koji su najveći izazovi i problemi s kojima se država susreće. I dok u Hrvatskoj gotovo svi ispitanici vide da se oko njih nešto loše događa, ipak kao prvu brigu navode nezaposlenost, financijsku krizu i migracije, a potom dostupnost zdravstvenih usluga, političku nestabilnost, kupovnu moć pa tek onda klimatske promjene. Slično je i u ostalim državama na vrhu ljestvice klimatskih promjena.
Lako je odmahnuti rukom i reći da je logično kako je važnije imati posao i prihode te dobro zdravstvo nego se zabrinjavati zašto u siječnju nema snijega, i da je lako sjevernjacima brinuti se o klimi kad im je ekonomija uspješnija, no je li to zaista tako? Istraživanje je pokazalo da su i u bogatim i ekološki osviještenim državama ekonomski problemi na vrhu ljestvice izazova, no klimatske promjene ipak su ušle među pet najvećih izazova. Zašto je Hrvatima onda toliko malo stalo do njih? Ako su im izvješća o topljenju ledenjaka ili požarima u Australiji daleka, a prognoze o budućem podizanju razine Jadranskog mora preapstraktne, zašto Hrvate ne brine ono što osjećaju svaki dan, a ne samo kad je, kao posljednjih tjedana, zrak zagađeniji? Jedan od odgovora jest taj da klima jednostavno nije tema koju plasiraju političari, a to se onda odražava i na percepciju javnosti o najvažnijim problemima te atmosferi u društvu. U nedavnoj predsjedničkoj kampanji temu klimatskih promjena nije se ni dotaklo, osim kroz analizu lika i djela Grete Thunberg, što više spada u domenu svjetonazora.
Političari – namjerno ili nenamjerno – zanemaruju klimatske teme, možda i zato što oko njih postoji konsenzus pa nema političkog dobitka koji se može izvući kroz, primjerice, zapaljivu temu migranata.
Ravnomjerna podjela zabrinutosti
Taj konsenzus vidljiv je iz istraživanja: posljedice promjene klime osjećaju ispitanici iz cijelog političkog spektra – najviše oni koji su se odredili da pripadaju centru (97 posto), oni na ljevici (96 posto) i tek nešto manje na desnici (91 posto). Osjećaju ih gotovo podjednako sve ekonomske skupine bez obzira na obrazovanje, s tim da tu prednjače oni s nižim, što ima vjerojatno veze s uvjetima rada ili pak bavljenjem poljoprivredom gdje se iz prve ruke vide negativne posljedice. S druge strane, ovakva ravnomjerna podjela zabrinutosti daje zaključiti da bi stranka koja u svoje stalno biračko tijelo pretendira povući građane s centra profitirala od bavljenja ekološkim temama. U Hrvatskoj, kao i u drugim državama istočne Europe, također nema jakih zelenih stranaka koje su na Zapadu dominirale na prošlim izborima za Europski parlament te prestigle mnoge tradicionalne stranke i nametnule ekološke teme, što je rezultiralo time da i nova Europska komisija objavila ambiciozan plan borbe protiv klimatskih promjena, koji će morati slijediti i Hrvatska.
Do tada, hrvatski se građani već na svoj način bore protiv klimatskih promjena, i to najviše kupovinom sezonskog voća i povrća (93 posto) i izbjegavanjem proizvoda koji ne potiču iz lokalne zajednice ili države te manjim kupovanjem crvenog mesa (73 posto). U europskom smo prosjeku što se tiče izbjegavanja plastičnih vrećica i kupovanja zapakiranih komada voća i povrća, kao i nekupovanju pića u plastičnim bocama.
Zbog klime će 62 posto povremeno koristiti javni prijevoz, najmanje njih u skupini od 30 do 49 godina, 83 posto će radije ljetovati u Hrvatskoj, a 65 posto je spremno smanjiti putovanja zrakoplovima. Ipak, polovina ispitanika ne bi odustala od putovanja iz svojih snova na neko daleko odredište. Tako je u cijeloj Uniji, osim u Njemačkoj gdje klimu stavljaju prije užitka. Već sad 66 posto ispitanika pazi kako zimi grije prostorije te smanjuju temperaturu na termostatu, a 71 posto ljeti kontrolira korištenje klima-uređaja. Ipak, u jednom smo među lošijima u Europi, ali uzrok ne treba tražiti samo među navikama građana, već i u dostupnosti i učinkovitosti komunalnih usluga i službi. Kod nas samo 88 posto sortira smeće, dok je taj postotak u EU visokih 97 posto.
Ne događa se ništa što se već nije događalo.