Čak 40 posto djece na društvenim mrežama provodi više od tri sata na dan tijekom radnog tjedna. Štoviše, njih 28,5 posto provede tri do pet sati dnevno na društvenim mrežama, dok 11,7 posto djece premaši i pet sati. Vikendom su ti postotci još izraženiji pa tada više od tri sata dnevno na digitalnim platformama provede 62,3 posto učenika. Isto tako, oko 11 posto učenika pretjerano igra videoigre tijekom tjedna, dok vikendom 30 posto djece potroši više od tri sata dnevno na videoigre. Čak više od pet sati na dan videoigrice vikendom igra 12,8 posto učenika. Simptomi ovisnosti o društvenim mrežama prisutni su kod 1,6 posto djece, a o videoigrama kod njih 3 posto. Sedam posto učenika pokazuje ozbiljne simptome tjeskobe i depresivnosti. Rezultati su to istraživanja u sklopu "Alata za moderno doba", programa prevencije rizičnog ponašanja djece na internetu.
Takva statistika neosporno dokazuju potrebu za preventivnim djelovanjem – s jedne strane kako bi se smanjili rizici kod onih koji su već počeli pokazivati pretjerano ponašanje u ovom području, a s druge strane kako bi se osnažilo djecu za nastavak odgovornog ponašanja u virtualnom okruženju. Hrvatski Telekom je u suradnji sa zagrebačkim Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom nedavno predstavio rezultate prve godine provedbe strukturiranog i znanstveno utemeljenog preventivnog programa "Alati za moderno doba" čiji je cilj istražiti navike djece i djelovati prema rizičnim ponašanjima osnovnoškolaca i adolescenata u digitalnom okruženju. U projektu sudjeluje 108 osnovnih škola, a očekuje se kako će se do konca godine obuhvatiti više od 150 škola iz 20 županija.
Zanimljiv podatak je kako među ispitanicima nema razlika u korištenju interneta i rizičnim ponašanjima s obzirom na veličinu mjesta iz kojih djeca dolaze. Evidentne su razlike, pak, s obzirom na školski uspjeh na način da učenici s lošijim školskim uspjehom više koriste društvene mreže i igraju videoigre, posebno u kategoriji pretjeranog dnevnog korištenja interneta, odnosno pet i više sati. Takvo intenzivno korištenje društvenih mreža prisutno je kod 20 posto učenika slabijeg školskog uspjeha, prema 8,5 posto onih s izvrsnim uspjehom, a isti trend zabilježen je u razlikama igranja videoigara vikendom. Koliko su nastavnici i učitelji uopće u stanju prepoznati problem pretjerane upotrebe videoigara i društvenih mreža? – Relativno je to lako prepoznati. Vidljivo je to ponašanje i nije nešto što je lako moguće sakriti. No, ono što je s kliničkog aspekta bitno razumjeti jest da u srži problematične uporabe interneta, u najširem smislu, nije samo količina vremena provedena online već procjena širokog spektra štetnih fizičkih, zdravstvenih i psihosocijalnih posljedica – započinje prof. dr. sc. Neven Ricijaš s Odsjeka za poremećaje u ponašanju pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
– Problem nastaje onda kada je dijete u tolikoj mjeri preokupirano korištenjem digitalnih tehnologija da "pati" i zanemaruju se druge očekivane životne funkcije, zadaće, obveze, kao i odnosi, zdravlje i slično. Za edukaciju i senzibilizaciju nastavnika i učitelja o tim temama ključni su stručni suradnici u školama, kao što su socijalni pedagozi, psiholozi, pedagozi, edukacijski rehabilitatori. Jedan od njihovim zadataka je i raditi s učenicima u okviru različitih intervencija odgojno-obrazovnog sustava, ali i s cijelim nastavničkim ili učiteljskim vijećem kada se neke teme prepoznaju kao bitne. Tu se jako dobro uklapa naš preventivni program "Alati za moderno doba", koji smo pokrenuli zajedno s Hrvatskim Telekomom, budući da se sastoji od 12 interaktivnih radionica s učenicima, ali i jednog interaktivnog predavanja za roditelje te jednog interaktivnog predavanja za cijelo učiteljsko vijeće. Osnovni je cilj prevenirati ekscesivno ponašanje djece koje bi moglo razviti probleme u budućnosti, poticati njihov socijalno-emocionalni razvoj osnaživanjem znanstveno dokazano važnih socijalno-emocionalnih vještina te osiguravati odgovorno korištenje tehnologija. Mi znamo da će djeca koristiti tehnologije sve intenzivnije, to je neizbježna stvarnost, ali je cilj osvješćivati i ulagati u svjesno korištenje tehnologija kojima se neće razvijati problemi – ističe naš sugovornik.
Ulaskom u srednju školu, odnosno u razdoblje srednje adolescencije koja se proteže između 14. i 17. godine života, intenziviraju se emocije, kao i potreba za traženjem vlastitog identiteta, zbog čega se sve više eksperimentira s novim ponašanjima i vrijednostima.
POVEZANI ČLANCI:
– Mladi ljudi preispituju različite dijelove svoje osobnosti i traže svoj pečat. Paralelno, osnažuje se utjecaj vršnjaka, a roditelji postaju često neka vrsta "prepreke" u ostvarivanju tih novih ciljeva, zbog čega su sukobi i razgovori, ali i pregovori, češći. Kako se traži veće povezivanje s vršnjacima, logično je da će se u današnje vrijeme to ostvarivati i na društvenim mrežama. Zbog toga je kod ove skupine djece puno izraženije korištenje društvenih mreža i digitalnih tehnologija općenito. No, valja naglasiti i kako nekima one olakšavaju socijalizaciju. Ne stupaju sva djeca lako u vršnjačke odnose uživo te im upravo online kanali pomažu u prevladavanju tih prepreka. Ali, kao i u svemu, i u ovome treba biti umjeren, a ključ je u balansu između realnih i virtualnih odnosa. Budući da očekujemo intenzivnije korištenje digitalnih tehnologija u srednjoj školi, upravo smo zato naš program pozicionirali i osmislili razvojno za učenike u ranoj adolescenciji – dominantno za učenike 7. i 8. razreda – kaže prof. dr. sc. Ricijaš. Kada je riječ o socijalizaciji, reći će kako je ona sigurno drukčija danas, a time je i generacijski jaz u jednom dijelu veći.
– Nerijetko ćemo vidjeti djecu kako nakon školskog sata odmah pristupaju mobitelima, provjeravaju društvene mreže ili igraju videoigre te ćemo to komentirati s neodobravanjem. No, u mnogim prilikama svjedočim odraslima koji se ponašaju na isti način. Skloni smo djeci prigovarati za ista ponašanja koja mi prakticiramo – jer od njih očekujemo (ili želimo) da budu drukčiji, da se igraju, da više komuniciraju uživo i slično. Postoji zaista nešto adiktivno u mobitelu – jer je on ulaz u svijet raznolikih informacija, a jedna od osnova ljudske prirode je znatiželja. Zanima nas što se je događalo dok mi nismo bili "tu", online. Zašto polazimo od toga da bi djecu to trebalo manje interesirati nego nas odrasle? Ali, pođemo li od te pretpostavke kao istinite, da je to normalno i prirodno, onda bi to trebao biti poziv roditeljima da što kasnije kupuju djeci mobitele. Realno, oni jako dugo nisu potrebni, a dok god djeca imaju mobitele, bit će znatiželjni oko svih online sadržaja. Većina odgovora koju čujem jest: "Sva djeca imaju mobitele pa moram kupiti i ja svojem, inače će biti izoliran." To je čisti vršnjački pritisak. Roditelji bi zajednički trebali donositi odluke o odgađanju kupovine mobitela djeci, no to često uključuje i odustajanje od jedne vrste kontrole na koju su navikli, i koju zapravo žele zadržati – zaključuje.
GALERIJA Neretva u Mostaru izgleda jezivo
