VITEZ - Gužva na prilazu malom srednjobosanskom gradiću Vitezu svakodnevna je otkad su na ledinama usred polja niknuli golemi shopping centri u kojima se prodaje gotovo sve, od vijaka do traktora. Putniku namjerniku svakako će za oko zapeti golemi shopping centar FIS, od kojeg je u stvari sve i počelo.
Nakon što je Pero Gudelj, predratni harmonikaš, 1992. otvorio mali dućan, pa mu je krenulo i otvorio veći s deset zaposlenih, pa ga dogradio do velikog shopping centra FIS Vitez, koji je postao sinonim Viteza i poznatiji od samog grada.
Harmonika i stres
No i takav golemi centar postao je premalen, pa je na susjednoj njivi preko puta glavne magistralne ceste kroz Lašvansku dolinu sagradio još veći shoping centar FIS kojem je Gudelj dao ime po noti FIS. Da je i dalje zahvalan svome omiljenom instrumentu Pero Gudelj ne skriva:
Harmoniku rado uzmem i danas i to mi je svojevrsna relaksacija od stresa. Zasviram prijateljima kad se okupimo. O povijesti svoga poslovnog uspjeha priča skromno i u kratkim rečenicama:
Kao što znate, sve je krenulo od prve kabelske televizije u BiH i videoteke. Ubrzo sam 1992. otvorio trgovinu u kojoj je radilo desetak djelatnika i malo pomalo posao se širio. FIS je danas najveći shopping centar u BiH, koji se proteže na više od 120.000 četvornih metara, a zaposleno je 1300 ljudi. Osim veleprodaje i maloprodaje radimo i vlastiti namještaj, proizvodimo tekstil, surađujemo s čitavim svijetom, imamo više od 1500 poslovnih partnera iz čitavog svijeta. Širimo se i dalje, danas FIS ima svoje trgovine i centre po čitavoj BiH, u Hrvatskoj i u Beču. Pokazujemo kako se može parirati i velikim stranim shopping centrima priča Gudelj, kojeg poslovni uspjeh nije nimalo pokondirio, a najveće mu je, kaže, priznanje, što zapošljava velik broj domaćih ljudi.
Prodaja automobila, namještaja, legura, građevinskog materijala, proizvodnja namještaja, cipela, čarapa, zavjesa, lustera, tekstila..., smjestili su se s obje strane ceste i onome tko taj kraj pamti iz ratnih vremena, kad su kilogram šećera ili kave, litra ulja ili šteka cigareta stajali pravo bogatstvo, logikom stvari neizbježmo se javlja usporedba s feniksom koji se digao iz pepela.
Vitez kao Feniks
U tome se kraju sprženim ratom dogodila ista stvar i gotovo je nevjerojatno kako su se u kratkom vremenu na tako malom prostoru uzdigli golemi moderni shopping centri kojima hodočasti čitava Bosna, pa su na velikom parkiralištu ispred FIS-a ili GMS-a prisutna vozila ne samo iz BiH, već iz Hrvatske, Srbije, a vojnici međunarodnih mirovnih snaga redovno autobusima dolaze u shopping ekskurzije u Vitez.
U tim su shopping centrima, koji su postali ekonomski pokretač čitave regije, zaposleni i Hrvati i Bošnjaci, dok su vlasnici gotovo svi Hrvati.
Odnosi između Hrvata i Bošnjaka na tome području još su zategnuti, mnogo je zločina počinjeno nad Hrvatima, a krivci nikad nisu procesuirani, i to ovdašnjim ljudima smeta. Vitez hrvatska javnost pamti uglavnom po zločinu u Ahmićima za koji su odgovorni već osuđeni, a neki su se i vratili s odsluženja kazne, no za brojne zločine počinjene nad Hrvatima sudi se tek nekolicini bošnjačkih zapovjednika. Upravo zbog neraščišćene prošlosti ovdje vlada svojevrsna podijeljenost.
Stoga je i površnom promatraču lako ustanoviti gdje žive Hrvati, a gdje Bošnjaci. Na području srednje Bosne i u Lašvanskoj dolini Hrvati su glavni gospodarski motor. Nedavno je u Vitezu obnovljen i hotel u kojem je za vrijeme rata bio stožer generala Blaškića, tu su i moderne benzinske postaje, restorani, kafići.... sve to je dokaz da Hrvati nikud ne namjeravaju iz ovog kraja, iako je mnogima bio interes da ih izbrišu s toga područja.
O žestokim ratnim djelovanjima svjedoče i brojna spomen-obilježja, a središnje obilježje svim poginulim braniteljima je na brdu iznad Viteza - u mjestu Križančevo Selo, gdje je Armija BiH počinila strahovit zločin nad hrvatskim civilima.
Tijekom poratnih godina pa sve do nedavno srednja je Bosna bila i eldorado za prostituciju, uz već spomenutu prometnicu kroz Lašvansku dolinu, te na rubnim djelovima gradova Kiseljak, Vitez, Busovača i Travnik niknuli su brojni bordeli i noćni klubovi u kojima su mlade Ukrajinke, Ruskinje, Rumunjke i Srbijanke prodavale ljubav za 400 KM po satu. Mnoštvo tih night-barova je tijekom protekle godine pozatvarano i sada uglavnom egzistiraju kao moteli, restorani i kafići, no ne svi, jer proteklih je dana policija napravila nekoliko racija na tome području i uhićeni su vlasnici nekih noćnih klubova pod optužbom za trgovinu bijelim robljem.
Predio oko Viteza je i crna zona ukradenih automobila, jer na tome području djeluje iznimno organizirana skupina kradljivaca automobila, koji imaju svoje prste i u nedavnim krađama skupocjenih BMW-ovih Xpetica u Zagrebu.
Podijeljenost
Dok se Hrvati bave biznisom, kod muslimana je nešto drukčije. U srednjoj je Bosni nekoliko sela naseljenih muslimanskim ekstremistima, tzv. vehabijama, poput sela Mehurići, Donje Bočinje i okolice Travnika. U ta sela tamošnji stanovnici nikome ne dopuštaju pristup i izolirani žive u skladu sa šerijatskim zakonom, bez modernih tekovina od kojih su udaljeni tek koji kilometar fizički, a duhovno stoljećima. Došli su tijekom rata iz arapskih zemalja kao sveti islamski borci mujahidi, a danas ih je ostao tek mali broj i oženjeni su lokalnim Bošnjakinjama. Njima se naknadno pridružio i određeni broj lokalnih mladića, no lokalno ih muslimansko stanovništvo nije potpuno prihvatilo, čak bi se moglo reći da zaziru od njih. Faris je povratnik iz Njemačke i nimalo mu se ne sviđa što u Travniku na ulici susreće bradate ljude s kratkim nogavicama:
Ovdje mi Bošnjaci živimo na drukčiji način od onog koji oni propagiraju. Meni je nezamislivo, iako sam vjernik, da svojoj djeci ne dam da gledaju televiziju ili slušaju glazbu, da se druže, idu u kino... Ja sam za vrijeme rata otišao kao izbjeglica i kad sam se vratio nakon rata, još je bio velik broj tih mujahida ovdje. Upadali su u kafiće i gasili glazbu, zabranjivali točenje alkohola, provodili teror jer su mislili da imaju pravo zato što su se borili. Mi za njih nismo bili dovoljno dobri muslimani jer živimo zapadnjačkim načinom života. No vremenom su se povukli i nisu više tako otvoreno agresivni priča Faris, a s njegovim se razmišljanjem slaže dobar dio ovdašnjeg bošnjačkog stanovništva, no ima i onih koji misle drukčije, a takvi nisu htjeli uopće razgovarati s hrvatskim reporterom.
No, kako bilo da bilo, kao i zamućena rijeka Lašva, život Lašvanskom dolinom teče dalje, mrak se lagano spušta i pale se svjetla na shopping centrima koji svijetle nestvarno poput svemirskih brodova u istraživačkoj misiji na planetu Zemlji, u Europi u BiH, u Lašvanskoj dolini....
