Miroslav Vitković, bivši predsjednik Uprave Podravke, danas je na zagrebačkom Županijskom sudu nastavio svoje svjedočenje na suđenju optuženima u aferi Spice. Nakon što je tri dana odgovarao na pitanja Tamare Laptoš i Marije Vučko, dviju zamjenica ravnatelja USKOK-a, Vitković se našao i pod baražnom vatrom braniteljske klupe.
Prvi na redu za postavljanja pitanja bio je Anto Nobilo, branitelj Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade i bivšeg ministra gospodarstva. Prije no što je počeo “rešetati” svjedoka, koji je u medijima predstavljen kao krunski svjedok optužbe, Nobilo je zatražio da se u spis kao novi dokaz uvrsti videosnimka s dodjele Zlatne kune od 20. veljače 2006. na kojoj se vidi Polančec, a sudsko vijeće zahtjevu je udovoljilo.
Nakon što je prikazana snimka, Nobilo je propitkivao Vitkovića, prezentirajući mu ranije iskaze iz istrage te ga pritom loveći u manjim nedosljednostima. Vitković je tako pojašnjavao svoju vezu s Josipom Friščićem, bivšim šefom HSS-a, s kojim je, proizlazi iz njegovih iskaza, često razgovarao o stanju u Podravci. Upitan, zašto je nakon saznanja o eventualnim nepravilnostima u Podravci izvijestio Friščića, a ne Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika, Vitković je odgovorio:
– Ja sam, kao i neki moji kolege, o svemu imao samo indicije. Da sam imao bilo kakve dokaze, sigurno bih s tim dokazima otišao Bajiću.
Nobila je zanimalo i zašto je Vitković, od 25. rujna 2009. do 18. studenog 2009., dakle u 54 dana 63 puta kontaktirao Friščića.
– U to sam vrijeme bio predsjednik Županijske komore Koprivnice, a Friščić je nazočio sastancima Županijske komore i zanimao se za stanje u Podravci. Zanimalo ga je i hoće li Podravka opstati s obzirom na medijske natpise. Osim toga, moguće je da smo razgovarali i o nogometu. Ako je istina to što ste naveli, da smo toliko puta razgovarali, ja od toga ne bježim, no doista bi se sada morao prisjetiti o čemu smo razgovarali i koje su bile teme – kazao je Vitković, koji sa svjedočenjem nastavlja i sutra.
