Nakon 50 godina otvorena je škola na otoku Kapriju, a prvašić Val Mudronja jedini je učenik te područne škole kojeg podučava učiteljica iz Šibenika na zadovoljstvo Vala, njegove obitelji, ali i svih mještana koji su sretni što je davno zatvorena škola ove jeseni opet otvorila svoja vrata. Sada zbog Vala, a za nekoliko godina u tu školu će krenuti i njegova braća, a možda će biti još djece koja će doseliti na otok. Tome se nadaju i stanovnici otoka Kaprije.
Val i njegova braća Marino (4,5) i Vito (2,5) miljenici su cijelog otoka odnosno naselja Kaprije. Mještani malih opustjelih otoka koji su na vlastitoj koži spoznali demografsko izumiranje i kakav je život uz prazne, u korov zarasle škole, u mjestima u kojima je davno zamro žamor mladih najbolje shvaćaju da bez djece budućnosti nema. Mali otoci su minijaturni svjetovi za sebe, povezane zajednice sa snažnim osjećajem solidarnosti, čijim se specifičnostima desetljećima bave znanstvenici, a i mi smo se u to još jednom uvjerili nakon razgovora s Valovom majkom, Liviom Mudronja.
Livia, majka trojice dječačića kojima je i sestrica na putu, zvonkim vedrim, glasom priča nam kako je brzo otvorenje škole zbog Vala bilo super iznenađenje za nju, Vala, supruga Borka i cijeli otok. Svi su bili toliko uzbuđeni da je, kaže, 'cilo selo došlo na otvorenje škole', ne samo predstavnici šibenske gradske uprave, škole... Zahvalna je svima koji su sudjelovali u otvorenju škole od lokalne uprave do nadležnog ministarstva i koji su pomogli da se škola na Kapriju nakon 50 godina u roku od dva mjeseca sredi i otvori, a među njima se osobito angažirao i don Božo Škember s Prvića.
- Ne može nitko tko ne ovisi o postojanju škole za dicu zamisliti koliko nama znači otvorenje škole. Val je presretan zbog škole i predivne učiteljice – započinje priču Livia Mudronja. Ona i suprug Borko nikada nisu pomislili otići s otoka, ni kada su dobili djecu, koja su bila jedina djeca na Kapriju sve donedavno dok i selonačelnik nije dobio bebu.
-Mi smo ribarska obitelj, muž mi je ribar tako da smo poslom vezani uz otok i nas dvoje tu živimo 15 godina. Kaprije je naš dom i ovdje smo stvorili najbolje uvjete za život. Kaprije je nama raj na zemlji, mirna, predivna okolina i super zajednica. Imamo potporu cilog otoka jer znate kako kažu 'triba cilo selo da se odgoji dite'. Naša dica su mezimci cilog otoka, svi ih čuvaju i svi se vesele što ima dice na otoku – govori Livia.
Kaprije sa stotinjak stanovnika je otok bez automobila, pa im se djeca mogu sigurno igrati na ulici. Njenoj obitelji je, dodaje, otok mentalno cijela proširena obitelj. Djeca, kaže, odrastajući sa starijima koji su malo stroži i mlađima koji im popuštaju upoznaju sve aspekte života koji će ih čekati u budućnosti. Obitelj njezinog supruga Borka generacijama se bavi ribarstvom, s tom razlikom što mu se roditelji bave koćarstvom, a muž 'baca mriže i lovi na sviću'. Iako su Borkovi roditelji porijeklom s Murtera godinama žive u Šibeniku, a njih dvoje su se upoznali na Kapriju kada je njegova baka kupila kuću na otoku kao i njezini roditelji. Liviji je otac Šibenčanin, a majka Slovenka, do 2. razreda srednje škole živjela je u Ljubljani, a onda se doselila u Šibenik u kojem je završila i srednju školu. Poslije se preselila na Kaprije.
Na pitanje o nedostacima života na otoku jednostavno uzvraća da bi im bilo drago da se na otok doseli još neka obitelj s djecom. Djeci nekad, kaže, fali društvo vršnjaka, ali i dodaje da u vrijeme branja maslina i školskih praznika druga djeca dolaze s obiteljima iz Šibenika. I zajedno uživaju u igri s Valom, Marinom i Vitom. Na otoku imaju medicinsku sestru, a doktor im dolazi dvaput mjesečeno. Ljeti Kaprije, koji je od Šibenika udaljen brzom brodskom linijom 50 minuta, broji i do 2000 ljudi zbog turista.
- Nadam se da će još neka mlada obitelj vidjeti da se može živjeti na otoku i da će se doseliti s dicom. Ovdje nema više mladih obitelji jer ako se ne bavite ribarstvom ili ne radite online nema drugih mogućnosti za posao, a dosad nije bilo ni škole. No, nama je život na Kapriju san snova, vodimo jedan, miran opušteni život, dica vole ribariti s ocem, a mi smo sretni jer na otoku svi na njih paze, na ulici su u igri sigurni jer je ovo otok bez auta na kojem se mogu voziti samo električna vozila – završava lijepu obiteljsku, ali i otočnu priču - Livia Mudronja.
Fotografije djece, nje i supruga sa kojih frca istinska, nepatvorena radost i sreća govore o njihovu životu na otoku više nego tisuću riječi. I zadovoljstvu sadašnjim životom u kojem mogu mirno pustiti Vala da svaki dan sam ode u školu svojoj učiteljici Luciji Laća. Kad za to dođe vrijeme u istu školu će ići i njegova braća i sestra. A možda dođu i još neka djeca. Na veselje cijelog otoka Kaprija.
>>> FOTO Krk, Korčula, Brač, Hvar... Znate li nabrojiti 15 najnaseljenijih hrvatskih otoka? Rijetki 'prebace' 10.000 stanovnika
