Prošli smo tjedan mogli pročitati na portalima da je sjevernokorejski diktator Kim Jong-un dao smaknuti nekoliko svojih najbližih suradnika, a među njima i diplomata Kim Hyok-chola, zato što je bio nezadovoljan kako su pripremili nedavni summit s Donaldom Trumpom.
Dva dana kasnije mogli smo pročitati da je Kim Hyok-chol viđen živ i zdrav na kolodvoru u vijetnamskom gradu Dong Dang. Onda smo mogli pročitati da je 17-godišnja Nizozemka Noe Pothoven, koja je teško patila od depresije, eutanazirana. Dva dana poslije mogli smo pročitati da su joj liječnici odbili zahtjev za eutanazijom te da je umrla vlastitom odlukom, tako da je prestala jesti.
Onda smo mogli pročitati rezultate znanstvenog istraživanja da su neudane žene i općenito žene bez djece sretnije od onih u braku i s djecom, a da žene u braku lažu o svojoj sreći: kada su im partneri blizu, ispitivačima kažu da su sretne, a kada su partneri odsutni, kažu da su nesretne. Dva dana poslije mogli smo pročitati da je pogrešno protumačeno izvješće o istraživanju: da su žene bile nesretne kad je partner bio odsutan iz njihova domaćinstva i života – dakle, da su sretne kad žive s partnerom, bez obzira na to je li nazočan u prostoriji kad ih se anketira ili ne.
Istina i laž igraju se lovice pred našim očima, ali tako da malo istine lovi sve više laži, i da ih ulovi sve kasnije ili nikada. Jer laži nam uđu u sistem, uđu nam u mozgove i srca, razmnožavaju se na društvenim mrežama i šire sve dalje nauštrb demantija – sva istraživanja interneta pokazuju da se laži šire brže od isitne. Novo izvješće o monstrumu iz Sjeverne Koreje samo se nadovezuje na stara izvješća, recimo na ono o tome kako je nahuškao 120 pasa na vlastitog ujaka; već se nižu članci za i protiv eutanazije, pa jedni podržavaju pravo mlade Noe Pothoven na eutanaziju, a drugi se zgražaju kako je država mogla usmrtiti mladu osobu umjesto da je liječi; nemjerljiv je broj članaka što slave život bez obitelji kao pravu sreću jer je to, sada, i znanstveno dokazano.
Navedene tri laži postale su dio našeg svijeta i razmišljanja, na temelju nje pišu se postovi i studije, od sada do vječnosti potezat će se kao argumenti u raspravama. Duh je izašao iz boce i ne može se vratiti.
A možda duha nije niti bilo. Jer tko bi od nas na Google Maps mogao otprve uprijeti prstom na Dong Dang i tko bi od nas identificirao Kim Hyok-chola da ga slučajno policija privede s još četvoricom Koreanaca i postroji pred nama pred onim zidom za prepoznavanje? Tko od nas lako razumije nizozemski i čita izvorne znanstvene radove?
Po čemu možemo znati da su demantiji točni, a prvobitna izvješća lažna? U tu bi se svrhu morali uputiti u pravo detektivsko istraživanje, u nepoznate jezike, nepoznate zemlje i nepoznata područja. A u tome smo sami nasuprot čitave industrije laži, u kojoj su lašci potpomognuti robotima. Facebook je ove godine zatvorio više od dvije milijarde lažnih profila – lažnih ima gotovo koliko i pravih. Lažni profili proizvode se automatski, a isto se tako automatski i brišu, ali sve se više automatski proizvode i lažne vijesti.
U krimiću Ime ruže Umberta Eca, po kome je snimljen film sa Seanom Conneryjem u glavnoj ulozi, slavni škotski glumac utjelovljuje pronicljivog srednjovjekovnog detektiva fra Vilima od Baskervila. Fra Vilimu u jednom trenutku dolazi njegov mladi naivni pomoćnik Adson i priznaje mu kako se pri svakoj šetnji šumom nada da će ugledati jednoroga – eto, to je slika današnjeg naivnog korisnika interneta koji svemu vjeruje na društvenim mrežama. A kako i ne bi kad je istina ionako nedohvatljiva.
Portali nam ovih dana pokazuju snimku partijskog plenuma sa stotinama aparatčika na kojoj je jedna glava, navodno Kim Hyok-chola, zaokružena kako bi nas uvjerila da je ipak živ. To me podsjetilo na anegdotu Ive Mihovilovića, urednika međuratnih zagrebačkih Novosti, dugogodišnjeg Večernjakovog vanjskopolitičkog komentatora.
Kako bi ilustrirao skromne tehničke mogućnosti nekadašnjih medija, prepričavao je da su 30-ih godina u redakciji imali jednu jedinu fotografiju nekog Azijata u odijelu. Nju su koristili uz svaku vijest s Dalekog istoka: bilo da su izvještavali o kineskom ministru, tajlandskom kralju ili japanskom premijeru, stavili bi tu sliku, samo uvijek uz drugi potpis, i nikad nitko nije primijetio da je to ista osoba. Uza sav Internet, društvene mreže, inovativne medije i terabajte podataka, mi smo danas u istoj situaciji: serviraju nam se proizvoljne slike i tekstovi i od nas se očekuje da im vjerujemo.
Mi se svi želimo informirati jer o poznavanju svijeta ovisi vrijednost naših odluka. A odlučujemo stalno o životno važnim stvarima – kupnji stana i prodaji automobila, upisivanju fakulteta i odlasku na liječenje. I politika ovisi o informiranosti jer glasači moraju nekome dati glas, a političari moraju na temelju nečega formirati politiku.
U ožujku je članica Komore primalja izjavila da se u Dubrovačkoj bolnici izveo pobačaj bez anestezije jer su se svi anesteziolozi pozvali na priziv savjesti. To je izazvalo lavinu napada na liječnike, a Anka Mrak Taritaš je s Mirandom Mrsićem tim povodom održala u Saboru konferenciju za novinare, podrugljivo ustvrdivši da će uskoro i portiri na ulazu u bolnice ispitivati žene kamo idu i odlučivati hoće li ih pustiti u bolnicu ili ne. Sve istrage Ministarstva zdravlja i novinara pokazale su poslije da je događaj izmišljen i da u Dubrovniku nije bilo kiretaže bez anestezije – no laž je učinila svoje na formiranju javnog mnijenja.
Laž pustoši poput požara i teško je i sporo zazelenjeti zgarište istinom. Badava su Andrewu Wakefieldu, promotoru teze da cijepljenje izaziva autizam, oduzeli liječničku licencu.
Dokazano je neetično postupa prema djeci i lažirao je rezultate istraživanja – pa opet u Hrvatskoj nalazi dovoljno vjernih pristaša koji njegove laži uzimaju kao istinu. U njima vide smisao, ne shvaćajući da smisao utemeljen na laži može biti samo besmisao. Laž nikad ne može postati istina. Međutim, virtualne šume vrve jednorozima.
I iz ovog teksta se vidi da se lažima uglavnom koriste aktivisti lijevog spektra što jako dobro ukazuje kako oni jednostavno nemaju argumenata i izmišljaju da bi opravdali svoje postojanje. Puno toga je kod nas u politici temeljeno na lažima...