Potres kod Bara u Crnoj Gori, magnituda 7 stupnjeva Richtera. Ta će se poruka, poslana iz Sveučilišta u San Diegu u Kaliforniji, proširiti društvenim mrežama, ponajprije Twitterom i Facebookom, u srijedu u 8 sati po našem vremenu. Šteta će biti golema: potres će usmrtiti stotine ljudi, stotine tisuća ostaviti bez krova na glavom, uništit će infrastrukturu u dubrovačkom zaleđu, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu i Albaniji.
Vježba X24 Europa
Nekima će zasigurno prostrujiti kroz glavu da se katastrofalan potres dogodio na istom mjestu prije točno 32 godine, ali neće o tome dugo moći razmišljati. Trenutak kasnije, nova poruka upozorit će, a onda i potvrditi: Tsunami u Jadranu, brzina širenja 300 m/h.
Val je, doznat će poslije, stigao sve do sjevera, do Rijeke i Trsta, i, premda nije bio visok, manji od pola metra, putem je potopio brodove i oštetio luke u Hrvatskoj.
Znanstvenici iz San Diega ipak nisu predvidjeli potres i tsunami na Jadranu – oni su samo postavili scenarij za virtualnu katastrofu, kao podlogu za globalnu vježbu reagiranja, komunikacije i spašavanja u kriznim situacijama. Cilj joj je jasan – na virtualnom primjeru katastrofe pozivaju organizacije, vlade, pojedince da svojim sudjelovanjem – jednostavnim slanjem fotografija ili poruka s mobitela – pomognu složiti detaljnu topografiju razorenog područja, što potom postaje osnovni materijal i referentna točka svih spasilačkih ekipa na terenu.
Obične poruke, poput primjerice onih da u Omišlju na Krku postoji raspuklina u ulici Medermuniće, da je Zagrebačka ulica u Pirovcu ili Riječka u Umagu pod vodom, znanstvenicima u kontrolnom centru značit će da te ulice na karti označe crvenom bojom tako da bilo koja ekipa – medicinska, spasilačka, vatrogasci – u istom trenu znaju da ulica nije prohodna te da njome neće stići do stradalih, ali će zato u trenu moći pronaći dostupan put. Postoji li fotografija, moći će i vidjeti kako izgleda oštećenje i na ekranima imati 3D projekciju terena. Za aktivno sudjelovanje ili promatranje vježbe nazvane X24 Europa do sada su se prijavile tisuće sudionika, od građana, preko organizacija poput Crvenog križa ili Liječnika bez granica, do vlada pojedinih država. Tako je Crna Gora sudionica, dok je Hrvatska, kaže nam Jay Bart iz VizCentera, odsjeka na Sveučilištu u San Diegu koje organizira vježbu – promatrač. Tjedan dana prije vježbe, Sveučilište u San Diegu je prazno.
Partneri Google i NASA
– Neobično je vidjeti prazne laboratorije. Nema profesora, a studenti su na proljetnim praznicima – kaže nam jedan mornarički časnik dok ulazi u kompleks VizCentera. Često je tamo – VizCenter surađuje s vojskom jer im ona ustupa zračne snimke područja, čak se i velikim dijelom financira iz proračuna Ministarstva obrane, no njihove karte i ekspertize smatraju se neovisnima. Vježbu će, kaže, promatrati iz Washingtona, ali sad još radi u Kaliforniji. Znanstvenici trenutačno rade na dva projekta: pomažu nakon katastrofe u Japanu te aktivno sudjeluju u pomoći i sprečavanju širenja kolere na Haitiju. VizCenter ili VizLab – Laboratorij za sveobuhvatnu vizualizaciju – nastao je kao zamisao profesora Erica Frosta. Taj je geolog desetljećima svojim tehnikama vizualizacije pomagao naftnim kompanijama da pronađu naftu, a 2000. preusmjerio se od “big businessa” prema pomoći u katastrofama. Osigurao je mjesto na fakultetu, svoje ideje kako vizualizirati pogođena područja predočio je mecenama, a odaziv je bio izniman. Stvorio je svoj tim, uslijedile su donacije, novac i oprema, a pozitivan je bio i odaziv iz Ministarstva obrane. Ustupaju dokumente s kojih je skinuta oznaka tajnosti i svoje zračne snimke. Uz njih, partneri su im, primjerice, i Google i NASA, te se koriste i satelitskim snimkama Zemlje.
Teorija je dobila potvrdu u praksi. Vatreno krštenje bilo je 2007., kad su Kaliforniju zahvatili veliki požari, šireći se preko SAD-a u Meksiko.
– Na terenu obične karte ne znače ništa. Vatra ne sluša i ne poštuje oznake kome pripada koji teritorij, koja je vatrogasna postrojba nadležna za koju točku. Katastrofa ne poznaje državne granice – objašnjava Bart. Vatrogascima su uspjeli vizualizirati vatru, visinu vatrenih zidova, smjerove širenja. Vatrogasci na terenu, okruženi planinama i vatrom, često na nepreglednim kotama, u svakom su trenu na svojim uređajima imali situaciju u realnom vremenu. Za potresa u Haitiju susreli su se s novim izazovom: kako dostaviti pomoć potrebitima. Vojska, koja je bacala pomoć iz zraka, javljala je da obavlja posao, dok su informacije s terena govorile da ljudi ne nalaze hranu. Tek kad su detaljno ucrtali izbjegličke kampove, što su im javljali s terena, hrana je počela stizati. Sudjelovali su u otkrivanju zagađenja kod istjecanja nafte u Meksičkom zaljevu. Stotine tisuća fotografija naftnih mrlja i zagađenja obale složile su se, kao mozaik, u kompleksnu sliku katastrofe. Na sreću, katastrofa najavljena za sljedeći tjedan samo je projekcija. Iako su smatrali da su potres i tsunami na Jadranu dovoljno katastrofalni, nedavna događanja u Japanu uvjerila su ih da su u krivu.
– Potres, tsunami, nuklearni incident, požari... – nabraja Bart i kaže: – Kad bismo i htjeli, vjerojatno ne bismo osmislili baš takav scenarij. Priroda nas uvijek začudi. Jedino što možemo jest što bolje se pripremiti za reakciju.
Tsunami u Jadranu, brzina širenja 300 m/h. 300 metara na sat??? večernjakovi novinari, po običaju, pišu bedastoće...