Za ocjenjivanje izraelske politike, odnosno politike izraelskih premijera, potrebno je znati što se događa na palestinskoj strani. Dakako da je nemoguće kazati što je istina, ali da bi joj se barem malo približilo, potrebno je čuti obje strane. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu (68) najnovije priopćenje Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda nazvao je podrškom terorizmu. Riječ je o priopćenju objavljenom nakon sučeljavanja do kojih je došlo nakon što je američko veleposlanstvo svečano preseljeno iz Tel Aviva u Jeruzalem, tijekom kojih su izraelske snage ubile 63 Palestinaca.
“Ništa novoga pod suncem. Tijelo koje se prozvalo Vijećem za ljudska prava ponovno se dokazalo kao licemjerna i jadna organizacija čijoj je jedini cilj napadati Izrael i podupirati terorizam”, izjavio je Netanyahu.
Na čelu Vijeća za ljudska prava UN-a, čije se sjedište nalazi u Ženevi, jordanski je predstavnik Zeid Raad Al Hussein, koji je naglasio kako je Izrael upotrijebio “neprimjerenu silu” u Gazi protiv stanovnika koji žive u kavezu baraka te da izraelsku okupaciju tog teritorija treba okončati. Od 2007. Hamas je jedini odgovorni za život u Gazi nakon što je svrgnuo Palestinsku autonomnu vlast (PNA). No zaboravlja se kako Izrael ima pravo držati svoje snage na granici sve dok Hamas ne odustane od oružanih napada. Ako je tko i stavio u kavez pučanstvo u Gazi, onda to nije Izrael, već Hamas, koji novcem humanitarne pomoći kupuje rakete, gradi tunele i pali kamione koji prenose pomoć. Jedan Palestinac, koji je iz Gaze ušao u Izrael, tijekom videokonferencije je kazao kako Hamas šalje žene u prve redove, a izraelska vojska ne puca na žene. Hamas kontrolira sve. Kada ima struje, može se vidjeti televizijski program koja “propovijeda” kako treba marširati protiv Izraelaca. Hamas vodi narod prema samoubojstvu.
U takvoj situaciji gotovo je normalno da Netanyahu, zvan Bibi, koji je jedini izraelski premijer rođen u Izraelu, u Tel Avivu, ima potporu birača. Premijer je od 2009. i drugi je po dužini predsjedanja vladom, iza Davida Ben-Guriona (utemeljitelj Izraela i prvi izraelski premijer). U ožujku ove godine govorilo se kako bi moglo doći do prijevremenih izbora već na ljeto, ali nitko nije utvrdio datum. No ta je opcija bila tako snažna da kada ju je vlada opovrgnula, u Izraelu se govorilo o “anuliranim” izborima. Zapravo do rasprave je došlo nakon što su male ultraortodoksne stranke, koje podupiru vladu Netanyahua, predlagale zakon kojim bi se djecu ortodoksnih Židova oslobodilo služenja vojnog roka (tri godine za muškarce i dvije godine za žene). Netanyahu je zaprijetio prijevremenim izborima na kojima bi zasigurno pobijedio, a male bi stranke izgubile. Nađen je kompromis, odnosno o zakonu će se glasovati, ali oružane snage trebaju predložiti alternativni prijedlog. Izraelska politika je i takva: tjedan dana se govori o sigurnim prijevremenim izborima, a onda se ne učini ništa. Možda je to zbog proporcionalnog izbornog sustava u kojem male stranke mogu stavljati veto u vladajućoj koaliciji. Posljednjih mjeseci glavni razlog vladine nestabilnosti i prizivanja prijevremenih izbora bio je sam premijer Netanyahu zbog sudskih problema.
Ima 20 – 25 posto birača
Netanyahu je na čelu nacionalističke konzervativne koalicije od 2009. koju vodi s karizmom. Bio je optuživan za pomaganje prijateljima koji su mu uzvraćali darovima. No još se čeka podizanje optužnica za dva ili tri slučaja korupcije, ali ako bi sutra bili izbori, vjerojatno bi opet pobijedio. Znade se postaviti: ili ja ili drugi. A drugi mogu na izborima proći lošije. Netanyahu ima između 20 i 25% sigurnih birača jer ekonomija ide dobro, a mir s Palestincima nije prioritetna stvar.
Promatrači drže kako Netanyahu neće uvijek moći prijetiti prijevremenim izborima. Manje stranke njegove vladine koalicije u kojoj je konzervativna stranka Likud, kojoj je na čelu, okosnica mogle bi postati umorne od pružanja potpore. Netanyahu bi mogao pasti upravo zato što nema dovoljno snage ili još nije pronašao način da se usprotivi zakonima koje predlažu njegovi saveznici, a koji postaju sve radikalniji. Ne predlaže, primjerice, reforme zakona o radu, a nejednakosti postaju sve veće u izraelskom društvu. Mogao bi pasti zbog sudskih procesa, ali njih protiv premijera može pokrenuti samo glavni državni pravobranitelj Avichai Mandelblit. Nedavno mu je policija preporučila da podigne optužnicu protiv Netanyahua, ali do toga će eventualno doći tak nakon nekoliko mjeseci kada bi sve moglo pasti u zastaru. Kada bi Mendelblit i pokrenuo proces protiv Netanyahua, prošlo bi dosta vremena prije negoli bi bio optužen jer izraelski zakoni štite premijere.
Napadao sporazume
Netanyahu je od 1967. do 1972. bio profesionalni vojnik specijaliziran za protuterorizam. Studirao je u SAD-u i radio u izraelskom veleposlanstvu u Washingtonu. Postao je čelnik Likuda i ministar financija, a onda je podnio ostavku u znak prosvjeda protiv plana povlačenja izraelske vojske iz Gaze koji je pripremio tadašnji premijer Ariel Sharon. Netanyahu je stranku Likuda ponovno preuzeo u prosincu 2005. Na izborima 1996., na kojima su izraelski birači prvi put izravno birali premijera, Netanyahu je pobijedio, a na njegov izbor vjerojatno su utjecali teroristički napadi na izraelske građane. Tadašnji laburistički premijer Shimon Peres pao je zbog terorističkih napada, a Netanyahu je u predizbornoj kampanji napadao sporazume koje je laburistička vlada sklopila s palestinskim čelnikom Jaserom Arafatom. Geslo njegove predizborne kampanje bilo je: “Netanyahu – za stvaranje sigurnog mira”. Nakon pobjede pregovarao je s Arafatom, ali nije uspio primijeniti sporazume iz Osla iz 1993. koje je palestinski čelnik potpisao s tadašnjim izraelskim premijerom Yitzhakom Rabinom i zbog kojih su nagrađeni Nobelovom nagradom za mir. Netanyahu vjerojatno neće dobiti Nobelovu nagradu za mir, ali se s njime na čelu izraelski građani osjećaju sigurnije.
Izrael - država apsurd.